Imam 5 stabala kakija, a ne znam ništa o uzgoju, niti kad je vrijeme branja. Može li se i na koji način praviti pekmez i rakija od kakija?
Kaki (Diospyros kaki) je suptropska voćna vrsta, iako se naziva još i „japanskom jabukom“, porijeklom je iz Kine gdje se najviše i uzgaja. Uspijeva i kod nas, no uglavnom raste u okućnicama, nema organiziranog uzgoja. U posljednje vrijeme raste interes potrošača, pa se plodovi kakija često mogu pronaći u ponudi tržnica i trgovina. Na Sortnoj listi Republike Hrvatske nema registriranih sorata, no sadnice se mogu nabaviti u nekim rasadnicima. Najčešće se razmnožava cijepljenjem, a kao podloge upotrebljavaju se sjemenjaci srodnih vrsta Diospyros lotus i Diospyros virginiana. Listopadna je, dvodomna biljka, muški i ženski cvjetovi mogu biti na istom ili na različitim stablima. Cvate u 5 i 6. mjesecu, a dozrijeva od 10. do 12.mjeseca, plodovi se beru prije pojave jačih mrazeva. Narančasto-crvene su boje, slatkog okusa, aromatičnog mirisa, mesnate teksture. U plodu uglavnom nema sjemenki ili ih može biti 4 do 8. Stablo može biti visoko od 4 m pa i više od 20 m. Zbog lijepe boje listova i plodova ima i značajnu ukrasnu vrijednost. Za uspješno dozrijevanje plodova treba puno svjetla i topline. Iako je suptropska vrsta, dobro podnosi i niže temperature, ali je osjetljiv na rane jesenske mrazeve i jaku buru. Podnosi širok raspon tala, ali najbolje mu odgovaraju duboka propusna i plodna tla. Sadnja se preporuča u jesen. Najčešći uzgojni oblici su vaza i popravljena piramida. Važno je svake godine obavljati rezidbu i primjenjivati organska i mineralna gnojiva. Kaki rijetko napadaju bolesti i štetnici. Prva berba se može očekivati u 3. godini, a puna rodnost u 7.-10. godini. Rodnost je redovita, urod po stablu može biti i do 100 kg, pa i nekoliko puta više. Ponekad se dogodi da zbog visoke rodnosti, stablo samo odbaci višak plodova. Kaki dozrijeva u dijelu godine kad nema puno drugih voćnih vrsta u ponudi. Kod nekih sorata plodovi se mogu razviti bez oplodnje, takvi plodovi nemaju sjemenki, ali su u pravilu manje mase. Sorte koje se uzgajaju kod nas su uglavnom ovog tipa. Sorte kakija se obično dijele prema trpkosti okusa u trenutku berbe, tj. na one s adstrigentnim djelovanjem i na one bez. Takav okus je rezultat visoke količine tanina u plodu. Kod većine sorata, a pogotovo kod onih koje plodove razvijaju bez oplodnje, plodovi nakon berbe trebaju odstajati neko vrijeme, prije konzumacije, da omekšaju i da se umanji trpkost okusa. Plod prosječno sadrži oko 19% šećera (glukoza i fruktoza), značajne količine minerala K, Ca, P, Mg, Na, vitamina A, niske je kalorijske, a visoke nutritivne vrijednosti. Od davnina se upotrebljava u narodnoj medicini. Plodovi kakija predstavljaju vrijednu namirnicu za potrošnju u svježem stanju, ali i izvrsnu sirovinu za upotrebu u prerađivačkoj industriji. Plod kad omekša, slatkog je i ugodnog okusa, može se jesti žlicom. Osim u svježem stanju, može se i prerađivati, upotrebljavati u izradi slastica, smoothieja, sušiti itd. Zbog visokog sadržaja šećera naziva se i „prirodni džem“. U plodu je značajan i udio vlakana i pektina, stoga je kaki idealno voće za dobivanje džema, pekmeza i sličnih prerađevina bez potrebe za dugim ukuhavanjem i dodavanjem velikih količina šećera i pektina. Zbog visokog sadržaja šećera kaki je dobra sirovina i za dobivanje rakija i ostalih alkoholnih pića, posebnih aromatičnih okusa, postupcima fermentacije i destilacije. U tu svrhu mogu se koristiti svježi, ali i suhi plodovi. Od plodova kakija može se praviti i liker, tako da se plodovi izrezani na manje komade, stave u posudu sa šećerom (količina šećera otprilike 25 % od količine voća), te tako drže oko tjedan dana na sobnoj temperaturi. Nakon toga se u posudu doda oko 1 L alkohola slabije jačine, pa se sve skupa ostavi još 2 tjedna. Po želji se mogu dodati i začini.
Marina MARETIĆ, mag. ing. agr.
