Najčešći problemi u ponašanju kokoši su kanibalizam i kljucanje perja. Takvi oblici ponašanja dovode do ozljeda, pa čak i smrti. Kanibalizam je pojava kada jedna kokoš kljucanjem oštećuje kožu i tkivo druge kokoši. Ozljede mogu nastati bilo gdje na tijelu dok su najozbiljnije one na kloaki. Kod spajanja kokoši i pijetlova različitog uzrasta i dobi u jedno jato može se očekivati da će doći do uspostavljanja hijerarhijskog odnosa, često nazivanog „pecking order“ ili red kljucanja. U njemu stariji i jači pripadnici dominiraju nad onim mlađim i slabijim. Svoju nadmoć najčešće izražavaju kljucanjem.

Ta dominantnost često dolazi do izražaja prilikom hranjenja. Podređene kokoši moraju prepustiti mjesto za hranjenje dominantnim kokošima, u suprotnom dolazi do sukoba i mogućih ozljeda. Ako je u jatu prisutno više pijetlova, jedan od njih preuzima ulogu dominantnog. On ne dozvoljava drugim pijetlovima parenje s njegovim kokošima.

Na pojavu kanibalizma i kljucanja perja može utjecati i neuravnotežen obrok – nedostatak esencijalnih aminokiselina ili natrija, zatim stres, te nedostatak prostora i mogućnosti za čeprkanje. Kada se radi o agresivnom kljucanju, izbjegavajte miješanje grupa u kojima je već uspostavljena hijerarhija. Povećajte prostor za čeprkanje i prostor oko hranilica i pojilica. Dodajte dodatne hranilice i pojilice, sjedala i gnijezda. Osigurajte zaklone – mjesta koja su vizualno izolirana gdje se mogu sakriti inferiorne ptice. Ako se odlučite na useljavanje i spajanje peradi različite dobi bilo bi dobro da ih uselite u objekt u večernjim satima, kako bi perad noć provela zajedno, no to nije garancija da neće doći do kljucanja.

Foto: pixabay.com

Prethodni članakKako prepoznati gospinu travu?
Sljedeći članakIspravno korištenje čaja od matičnjaka
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.