Mlade koke snesu jaja na pod kokošinjca, a onda ga ostale koke pojedu. Kako da riješim taj problem?

Jedan od razloga nesenja jaja na pod kokošinjca je premali broj gnijezda. Svakako bih vam preporučio da čim prije ubacite još pokoje gnijezdo za novopridošle nesilice (4-5 kokoši/1 gnijezdo). Pravilno učenje kokoši nesilica da koriste gnijezda važno je želimo li smanjiti ili izbjeći nesenje jaja izvan gnijezda.

Kokoši započinju s traženjem mjesta za gniježđenje oko tjedan dana prije nego izlegnu prvo jaje. Tijekom tog razdoblja uzgajivač bi nekoliko puta dnevno trebao polako prići kokošinjcu. Posebice u jutarnjim satima te pronaći sve mlade nesilice koje se pokušavaju ugnijezditi izvan gnijezda. Mlade nesilice koje traže alternativna mjesta za gniježđenje obično privlače mračna/sjenovita područja, poput tamnih zidova, kutova, područja uz stepenice, te mjesta ispod zvonastih pojilica i hranilica.

Nesilice koje se pokušavaju ugnijezditi na takvim mjestima treba nježno podići i smjestiti u prazno gnijezdo. Ometanje nesilica koje se žele ugnijezditi odvratit će ih od korištenja tih mjesta. Jaja izvan gnijezda treba često skupljati, budući da neskupljena jaja potiču kokoši na nastavak nesenja jaja na tim mjestima, a ostale na jedenje takvih jaja. Kokoši kljucaju, tj. jedu jaja ne zato što su gladne, već uslijed nekog poremećaja. Obično zbog poremećaja metabolizma mineralnih tvari ili pak uslijed nedostatka istih.

Dodavanjem VAM-a (vitaminsko-mineralni dodatak) ovaj problem rješavamo s lakoćom. Međutim, tu se javlja drugi, ozbiljniji problem, a to je navika. Kad se kokoši naviknu na kljucanje jaja teško ih je odvratiti od toga iako imaju sve potrebne hranjive sastojke. Rezanje vrhova kljunova je s aspekta dobrobiti dosta upitno. Preporuka je da se jaja čim prije prikupe i da se pokuša pronaći kokoš koja je inicijator te pojave, a ostale se onda nakon toga pridruže. Nju tada treba odvojiti, staviti u polumračnu prostoriju te redovito skupljati njena jaja. Nakon nekoliko dana bi se situacija trebala popraviti.

Prethodni članakU tijeku prijave za najuzorniju seosku ženu Zagrebačke županije za 2018. godinu
Sljedeći članakNewsletter 12/2018
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.