U jednom receptu čitala sam i prvi put saznala za jagodičasti špinat. Kakvo je to povrće i kako se pripravlja za jelo?


Jagodičasti špinat (Chenopodium capitatum) je jestiva jednogodišnja biljka, porijeklom prastaro europsko povrće uzgajano do oko 1800. godine, kad ga je zamijenio sadašnji obični špinat, a on je pao u zaborav i preselio se u Aziju. Danas se ponovo vraća u europske prostore. Ovo je vrlo neobično povrće, koje fascinira svojim izgledom, ali zadovoljava i gurmanske prohtjeve. Lišće je vrlo ukusno i priprema se na razne načine kao i obični špinat – kuhanjem, dodavanjem u juhe, priprema se salata, a može se i zamrzavati. Jagodice su kao šumske, vrlo dekorativne i jestive. Okus im je neodređen, ali ga dobre kuharice svakako mogu učiniti ukusnim. Plodovima je moguće vrlo atraktivno dekorirati jela.

Foto: Lokvina webshop

Prethodni članakKako održavati prazne bačve?
Sljedeći članakNewsletter 2/2016
izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. iIv.prof.sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).