Vinova loza razmnožava se vegetativno, tj. reznicama koje je moguće zakorijeniti. Takav način razmnožavanja koristio se u prošlosti sve do pojave filoksere ili trsovog ušenca. On je donesen iz Amerike u Francusku 1860. godine. Filoksera napada korijen europske loze i trs u potpunosti propada. Zbog toga se europska loza danas cijepi na određene podloge američkih loza čiji je korijen otporan na napad ove uši. Danas se još samo na nekim pjeskovitim terenima u Podravini, uzduž Dunava i na nekim našim otocima može uzgajati europska loza bez cijepljenja na američku podlogu.
Smatra se da filoksera nema uvjeta za razvoj na pjeskovitom tlu koje sadrži manje od 5% ilovastih čestica, ili se tijekom zime nalazi pod vodom dulje od 40 – 60 dana. U svim drugim uvjetima se uzgaja cijepljena loza. Stoga je uzgoj iz reznica moguć, ali s velikim rizikom obzirom na navedeno. Također je upitna i prilagodba korijena razvijenog iz reznice na uvjete u tlu. Oni često mogu biti vrlo nepovoljni (kiselo ili bazično, propusno ili zbijeno tlo). Ovdje opet dolaze u prednost američke podloge. One su prilagođene na određene uvjete u tlu te ih po tome unaprijed izabiremo prema fizikalno-kemijskom sastavu tla. Ako se ide na ukorjenjivanje reznica, tada treba reznice staviti u rastresito, toplo i humusno tlo s dovoljno vlage koje će stimulirati razvoj korijenovog sustava.
