Bogato tlo za visok urod povrća

24

Za uspješnu proizvodnju povrća izuzetno je značajno poznavati osobine tla na kojem se planira uzgoj povrća. Povrćarska proizvodnja zahtjevnija je od ostalih poljoprivrednih proizvodnji. Za visoke prinose po jedinici površine, te za nekoliko berbi godišnje potrebna su 3 do 10 puta bogatija tla nego za ostale kulture. Kvalitetno vrtno tlo mora biti propusno za suvišnu vlagu a istovremeno sposobno zadržati onu količinu vlage koja je dostatna biljkama. Struktura tla mora biti dovoljno rastresita kako bi osigurala korijenovom sustavu dovoljnu količinu zraka za disanje.

Najpovoljnije tlo za uzgoj

""Za povrćarsku je proizvodnju potrebno izabrati najkvalitetnija tla s obzirom na mehanički, kemijski i biološki sastav, a to imaju samo ‘vrtna tla’. Budući da je, nažalost, takvih poljoprivrednih površina malo, treba ih prilagoditi i/ili stvoriti, a to se najčešće može postići gnojidbom organskim i mineralnim gnojivima, uz naravno odgovarajuće ostale agrotehničke mjere. Najpovoljnija tla za uzgoj povrća su ilovasta tla, upravo iz razloga što imaju najbolji omjer makro i mikropora. Ako je tlo na kojem se namjerava osnovati povrtnjak teško glinasto, potrebno je popraviti njegovu strukturu dodavanjem pijeska i organskog gnojiva koje treba obradom unijeti u tlo. Na manjim površinama najjednostavnija je obrada tla motokultivatorima. Mjera koju je svakako korisno provesti je provjera kiselosti tla. Ako je tlo prekiselo (ili isto tako prelužnato) biljkama će biti onemogućeno preuzimanje hranjivih tvari iz tla. Na tržištu postoje pH metri kojima se lako utvrđuje kiselost tla. Idealna pH vrijednost za većinu povrtnih kultura iznosi 6,5.

Za uspješan rast i razvoj svih biljaka, pa tako i povrća, potrebna je osim najbitnijih elemenata za odvijanje fotosinteze – kisika, ugljik dioksida i vode, dovoljna količina lakodostupnih hraniva u cijelom razdoblju vegetacije.

Tlo je vrlo kompleksan dinamični sustav u kojem mnogo čimbenika djeluje na biljku, ali i sama biljka djeluje na te čimbenike. Na pristupačnost hraniva za biljku uvelike utječu fizikalna svojstva tla (tekstura i struktura), kemijska svojstava tla (pH – kiselost tla i salinitet – opterećeopterećenost tla solima), količina organske tvari u tlu (humusa).

Ograničenje u proizvodnji

Nedostatak biljnih hraniva, pored nedostatka vode i neodgovarajućeg pH tla, najčešći je limitirajući čimbenik u proizvodnji povrća, pa stoga kontroli plodnosti tla pripada osobito važno mjesto. Samo tako je moguć kvalitetan uzgoj povrćarskih kultura, jer će se utvrđene količine hraniva u tlu uskladiti s potrebama biljaka, a plan gnojidbe prilagoditi datim prilikama. U makroelemente ubrajaju se dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca) magnezij (Mg) i sumpor, a u mikroelemente željezo (Fe), mangan (Mn), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i bor (B). Većina tih hraniva nalazi se u tlu ili u susptratu u kojem raste korijen biljke, a ako ih nedostaje, može ih se osigurati dodavanjem u tlo gnojidbom. Također, dio se hraniva može osigurati i prskanjem izravno na zelene dijelove biljke mjerom koju nazivamo folijarna gnojidba.

Površine za proizvodnju povrća trebale bi biti bez depresija, ravne do blago nagnute. Na površinama većeg nagiba moguće su erozije tla nakon jačih prirodnih oborina, pa ih u proizvodnji povrća treba izbjegavati.

""S obzirom na mehanički sastav, za proizvodnju povrća najbolja su srednje teška tla dobrih vodozračnih odnosa. Laganija tla pogodna su za rane vrste povrća, ali ih je potrebno više natapati. Osim za normalan rast i razvoj nadzemnih dijelova, zrak je izuzetno bitan i za razvoj korijena. Samo pri usklađenim vodozračnim odnosima u tlu korijen će se normalno razvijati i biti u mogućnosti opskrbljivati nadzemni dio biljke vodom i hranivima. Prozračnost oraničnog sloja održava se pravovremenom i kvalitetnom obradom tla, međurednom kultivacijom kod povrtnih kultura koje se uzgajaju širokoredno, te redovitom gnojidbom organskim gnojivima. Svakako se preporuča prije ozbiljnije poljoprivredne proizvodnje (ne samo povrćarske) obaviti kemijsku analizu tla kako bi se preporučila gnojidba koja je odgovara željenoj biljnoj vrsti u odnosu na tlo ili supstrat na kojem će se uzgajati. Obzirom da je povrćarska proizvodnja vrlo raznolika i da se povrćarske kulture mogu svrstati u lisnate, plodovite, korijenaste i gomoljaste, nemoguće je preporučiti jedinstvenu gnojidbu. Stoga, u sljedećim brojevima predložit ćemo gnojidbu pojedinih skupina i povrćarskih vrsta.

Također, potrebno je upozoriti da postizanje što viših prinosa korištenjem prevelikih doza gnojiva nerijetko uzrokuje akumulaciju štetnih tvari u biljci, opasnih za zdravlje ljudi, najčešće nitrata i teških metala. Može nastati i višak amonijaka, klora ili bilo kojeg drugog elementa u tlu, koji u suvišku djeluju štetno na biljku, ali i na primanje drugih hraniva, što se naziva antagonizam iona. Poseban je problem, dakako, ispiranje viška vodotopivih hraniva, posebice nitrata, koji mogu uzrokovati onečišćenje tla i voda. Dakle, kod gnojidbe ne vrijedi stara narodna poslovica: “Od viška glava ne boli!”.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakDruga konferencija o dobroj ekonomiji
Sljedeći članakKineski dud – neobično i ukusno voće
Avatar
Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine i doktorirao 2009. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Suradnik je na projektu 'Optimalna gnojidba za povrće visoke nutritivne kvalitete' u sklopu kojega je obranio svoj doktorski rad 'Mineralni sastav cikle (Beta vulgaris var. conditiva Alef.) pri organskoj i mineralnoj gnojidbi' 2009. godine. Također, suradnik je na znanstvenom projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 'Smjernice za kontroliranu ishranu vinove loze i proizvodnju vina', te VIP projektima Ministarstva poljoprivrede 'Ishrana vinove loze - preduvjet kvalitete grožđa i vina’ i 'Kontrolirana ishrana vinove loze, vinogradarski položaj i kvaliteta vina’. Sudjelovao je u pripremi i izvođnju nastave na dodiplomskom, preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju na 6 modula. Dobitnik je nekoliko CEEPUS i ERASMUS stipendija u skopu kojih je boravio u Makedoniji, Švedskoj, Poljskoj, Grčkoj i Litvi. Također, dobitnik je stipendije Hrvatske zaklade za znanost 2013. godine u trajanju od 6 mjeseci u Perthu (Australija) za projekt 'Mehanizmi remobilizacije cinka iz vegetativnih tkiva u zrno koristeći mapirajuće populacije di-haploidnog ječma'. Objavio je 36 znanstvenih radova, te veći broj sažetaka, sudjelovao je na 10 nacionalnih i 10 međunarodnih skupova. Član je Hrvatskog tloznanstvenog društva, International Society for Horticulture Science (ISHS) i International Society of Trace Element Biogeochemistry (ISTEB).