Industrijska proizvodnja rajčice – Ove se godine očekuje rekordan urod rajčice u Istri

60

""Na ovogodišnjem seminaru „Hrvatsko povrće“, 2. stručnom skupu o proizvodnji povrća u Hrvatskoj, koji će se održati 30. studenog – 2.prosinca u Svetom Martinu na Muri, bit će zastupljene aktualne teme i problematika povrćarske proizvodnje poput industrijske proizvodnje povrća. Trenutno u Istri raste više od četiri milijuna sadnica industrijske rajčice koje bi trebale dati urod veći od deset tisuća tona.

Pedesetak istarskih poljoprivrednika i ove je godine nastavilo dugogodišnju suradnju s Podravkinom tvornicom za preradu rajčice „Povrće“ u Umagu. Desetak hibrida, koji su se pokazali najboljima za proizvodnju na tom području, posađeno je na gotovo 200 hektara. Većina parcela je u blizini tvornice, što uvelike olakšava posao u vrijeme dozrijevanja i branja, jer se urod samo nekoliko sati nakon berbe, već nalazi u procesu prerade.

Je li industrijska proizvodnja rajčice isplativa ?

Dario Makovac, dugogodišnji kooperant i predsjednik tamošnje udruge proizvođača rajčice „Pomidor“ ističe kako poljoprivrednici s predstavnicima Podravke, već u studenom počinju dogovore za novu sezonu. Analiziraju se rezultati iz tekuće godine, zaključuje koji su hibridi dali najkvalitetnije plodove i na kakve se eventualne probleme naišlo. Zadovoljni smo jer znamo da će nam predani urod biti plaćen u ugovorenom roku od 60 dana. Otkupna cijena je između 0,80 i 0,90 lipa za kilogram. Drugi nas često pitaju je li proizvodnja rajčice isplativ posao? Nama koji se time bavimo već godinama svakako je, no za onoga tko bi sad krenuo od nule, velika ulaganja bi bila neizbježna. Primjerice, svaki od nas ima svoj kombajn za berbu rajčice, jer kad počne berba, posao treba na brzinu obaviti kako plodovi ne bi postali prezreli. Zato tu ne može nekoliko proizvođača koristiti isti kombajn. Za novi treba izdvojiti oko 130 tisuća eura, dok se polovni može kupiti i za 30 tisuća eura. Cijena sadilice je također visoka, a to su dva važna stroja bez kojih ne možete početi ozbiljnu proizvodnju ističe prvi čovjek „Pomidora“, Dario Makovac. U čak jedanaest dana prerađivano je više od 300 tona dnevno i zaposleni, među kojima i dio sezonskih radnika, doista je moralo dati sve od sebe. Plodna istarska zemlja okupana suncem Mediterana, opravdano se može nazvati rasadnikom ovog crvenog bogatstva, a Podravkini proizvodi, zahvaljujući podneblju, broju sunčanih sati i specifičnosti sastava tla, sadrže znatno veći udio likopena, β-karotena, C vitamina te minerala u odnosu na ostale rajčice prisutne na tržištu ističe direktorica tvornice Marina Diminić Visintin. Za ozbiljniju proizvodnju nužno je i navodnjavanje. I dok se s pojedinih parcela vidi more, proizvođači moraju rajčicama osigurati slatku vodu i pri tome paziti da u cijevi sustava na natapanje, ne uđe slana morska, od koje biljke uvenu. Najjefikasnije i najeftinije je navodnjavanje kap po kap, jer nema vlaženja lišća, manja je potrošnja vode, a i tokom cijele vegetacije biljaka, tim im se putem dodaju vodotopiva gnojiva koja su u određenom trenutku potrebna. Pumpe za navodnjavanje pokreće plavi dizel. A puno ga trošimo i prilikom sadnje i berbe, no odobravaju nam se premale količine. Gotovo pet puta manje od potrebnih. Za navodnjavanje jednog hektra rajčice treba oko dvije i pol tisuće kubika vode. Za korištenje vode, državi možemo plaćati na dva načina. Jedan je plaćanje 500,00 kn po hektaru, a drugi 0,80 kn po kubiku, pa je potrebno imati instalirano i mjerilo, pojašnjava Makovac.

""

Najbolji hirbidi iz pokusa uvode se u proizvodnju

Razmak između redova je oko 1,5 metara, a između biljaka od 25 do 30 cm. Prije desetak godina tu smo instalirali i jednu meteorološku stanicu pomoću koje se mjere razni parametri, od temperature, vlage, jačine i smjera vjetra, do količine oborina, a na temelju kojih se može prognozirati te na vrijeme upozoriti kooperante prijeti li opasnost od kakvih bolesti rajčice. U okolici Umaga postoji i pokusno polje na kojem se trenutno ispituje kvaliteta 32 hibrida. Konkretnije, svaki je hibrid zastupljen s istim brojem biljaka i njihov se razvoj prati od sadnje do berbe. Najkvalitetniji hibridi su oni kod kojih, prilikom berbe, na plodovima ne ostaju peteljke i koji imaju visok udio suhe tvari kaže dr. sc. Zdravko Matotan, direktor Službe razvoja poljoprivrede koprivničke Podravke.

Prošle je godine Podravkina tvornica rajčice u Umagu, za 50 dana preradila deset tisuća tona rajčice s istarskih polja, što je najveća količina u 104 godine dugoj povijesti te tvornice.

Cjelokupno zemljište u Istri, na kojem se proizvodi rajčica u vlasništvu je kooperanata i Podravka tu nema svojih poljoprivrednih površina. Do 1998. godine berba rajčice se obavljala ručno i jedan je radnik dnevno u prosjeku ubrao 700 kg. Suvremeni kombajni, pak, dnevno uberu i do sto tona rajčice. Presadnice su se najprije uvozile iz Italije, potom su se proizvodile i u Hrvatskoj, no nakon ulaska naše zemlje u EU i nestanka granično-fitopatoloških barijera, značajan dio sadnog materijala ponovno dolazi iz Italije. Svake se godine na istarskoj crljenici testira 30-ak novih hibrida rajčice. Među najpoznatijima su oni tvrtke Heinz. Lani su Podravkini kooperanti u Istri rajčicu posadili na 200 hektara od čega je dobiveno 10 tisuća tona, odnosno prosječno 2,5 kilograma rajčica po biljci. Dio usjeva je nažalost stradao od tuče, stoga je ove godine većina kooperanata osigurala svoja polja. Neki hibridi, kao što su Prestomech, Lycomech i Nemabrix, uvedeni su u proizvodnju prvi puta, no ima i onih, kao što je Perfect peel, koji se sadi već gotovo dvadesetak godina, jer se pokazao idealnim za ovo područje.

""

Teškoće s korovima

Iako zelene biljke na istarskoj crvenici na prvi pogled izgledaju izvrsne, niti ovdašnje poljoprivrednike ne zaobilaze problemi sa štetnicima i korovom. Jedan od korova kojeg je teško suzbiti je crna pomoćnica, a uzrok je relativno uski plodored objašnjava dr. Matotan. Naime, poljoprivrednih površina je ovdje relativno malo, pa većina proizvođača samo jednu godinu nakon rajčice sije drugu kulturu, uglavnom pšenicu, koju također otkupljuje Podravka. Prije nekoliko godina pojavio se, za ovo područje do tada nepoznati parazit, volovod, za kojeg se pretpostavlja da je došao s uvoznim sjemenom lucerne ili organskim gnojivima. Jako smo rigorozni i kad su u pitanju sredstva za zaštitu bilja, pa redovno podsjećamo kooperante kojim je sredstvima istekla dozvola i više se ne smiju upotrebljavati u našoj zemlji. Također, od njih tražimo obavezno vođenje evidencije o sredstvima kojima su tretirali rajčicu ističe Zdravko Matotan. Nevezano uz Istru i rajčicu, moram naglasiti kako poljoprivrednici navodnjavanju trebaju posvetiti više pozornosti. Jer kad je sušna godina o toj se temi naveliko priča, a kad je godina koliko toliko po tom pitanju u redu, navodnjavanje ode u zaborav. A jasno je, da se bez navodnjavanja ne može očekivati kvalitetan urod niti ozbiljnija proizvodnja naglasio je dr.sc. Matotan. Upravo on je jedan od glavnih Podravkinih stručnjaka, kojemu se proizvođači mogu uvijek obratiti za pomoć, ako primijete da im rajčica ne uspijeva kako treba. Zajedno s njim posjetili smo tako i Stjepana Majkovicu iz okolice Umaga koji je tražio savjet o suzbijanju jedne bolesti koja se počela širiti u usjevu, dok je Dejan Vitasović iz Pule, na dijelu svojih polja uočio da neke biljke slabije napreduju. Nakon dolaska na teren i razgleda usjeva, uzimaju se uzorci spornih rajčica i odnose u Podravkin laboratorij, kako bi se utvrdilo u čemu je problem te proizvođačima dao savjet vezan uz zaštitu i daljnju proizvodnju. Berba rajčice će početi početkom kolovoza i trajati otprilike mjesec i pol dana. No, prije tog velikog posla za proizvođače i za ovu jedinu hrvatsku tvornicu za preradu rajčice, koja tijekom berbe i dopreme rajčice radi u četiri smjene, u Umagu će se održati tradicionalni Dan rajčica, posvećen „crvenom zlatu“, kako Istrijani nazivaju rajčicu proizvedenu na plodnoj istarskoj crljenici.

Tvornica za preradu rajčice u Umagu osnovana je 1912. godine. Na početku je zapošljavala 12 radnika i 6 radnica. Rajčica se u umašku luku dopremala brodovima, istovarivala u središtu grada, kolima dovozila u obližnju tvornicu, a prerađena pakirala u drvene bačve. Stoga su bačvari tada bili vrlo traženo zanimanje. Tvornica je vremenom promijenila nekoliko vlasnika, a Podravkina je postala 1969. godine. Dnevna proizvodnja povećana je s 200 na 300 tona, a te iste godina na polju se pojavio i prvi kombajn za berbu rajčice. Bio je američke proizvodnje i koristio se samo godinu dana, jer se nije pokazao najboljim rješenjem. U to se vrijeme nije pridavalo puno pozornosti niti izboru sorta i cjelokupnom urodu, koji se kretao od dvije do četiri tisuće tona na godinu. Velike količine rajčice tada su se dopremale s osječkoga područja, no vremenom je i to prekinuto zbog velikih troškova transporta.

 

Postavi pitanje autoru klikom ovdje