Matovilac je biljka livadne flore proširena u cijeloj srednjoj Europi. Od davnina se sakuplja i koristi kao svježa salata zimi i u rano proljeće, a uzgaja se od 17. stoljeća. Kod nas se najviše uzgaja u obiteljskim vrtovima i u prigradskim gospodarstvima za tržište.

Koristi se kao svježa salata zimi i u rano proljeće. Matovilac ima veću hranidbenu vrijednost od salate, a eterična ulja daju mu specifičan ugodan okus. Kao niskoenergetska namirnica ima prednost za kontrolu pretilosti, ali djeluje i umirujuće na živce, vjerojatno zbog sadržaja valerijanske kiseline. Preporučuje se protiv grčeva u mišićima, kod artritisa i za čišćenje kože.

Morfološka i biološka svojstva

Matovilac je dvogodišnja biljka, ali se uzgaja kao jednogodišnja kultura. Koristi se razvijena rozeta prije pojave cvjetne stabljike. Nakon nicanja na skraćenoj stabljici razvijaju se nasuprotni, ovalni ili ovalno izduženi gotovo sjedeći listovi tamnozelene do svjetlozelene boje, ovisno o kultivaru. Glatkoga su ruba i proviđeni vrlo sitnim dlačicama. Nakon formiranja primarne rozete na sekundarnim granama razviju se također rozetasti listovi pa cijela biljka ima izgled guste rozete promjera oko 10 cm.

U generativnoj fazi razvije se razgranata cvjetna stabljika sa sitnim plavičastobijelim cvjetovima. Prevladava samooplodnja. Sitni jednosjemeni ovalnookrugli plodovi koriste se kao sjeme. Apsolutna težina ovisi o tipu kultivara, a može biti od 0,8 do 2 g. U prvoj godini sjeme slabije klije, a zadrži prihvatljivu klijavost do 4 godine.

Usjev matovilca

Matovilac je biljka blage klime otporna na niske temperature. Može podnijeti golomrazicu i do -15 °C. Minimalna joj je temperatura klijanja tek nešto iznad 0 °C , a rasta 5 °C, dok je optimalna temperatura za rast 10 °C. Visoke temperature uz intenzivnu svjetlost smanjuju kvalitetu proizvoda. Matovilac je biljka dugog dana, a za prijelaz u generativnu fazu mora još proći vernalizaciju pri temperaturi manjoj od 10 °C kroz najmanje 2 tjedna, kad prođe juvenilnu fazu (2 prava lista). Zbog svoje velike otpornosti na niske temperature, matovilac se najviše uzgaja u područjima kontinentalne klime, ali za tržnu proizvodnju prednost imaju područja s blagim zimama, što omogućuje dospijevanje i berbu zimi.

Matovilac nema velike zahtjeve prema tlu. Najbolja su vrtna tla stabilne strukture uz pH 5 do 7. Važnije je da je tlo dobro drenirano, izravnane površine, da se izbjegne i kratkotrajno stagniranje vode za intenzivnijih oborina. Uzdignute gredice zbog toga imaju prednost.

Nema velike potrebe za hranivima

Matovilac podnosi sam sebe. Kako zauzuma tlo od jeseni do ranog proljeća, dobro se uklapa u plodosmjenu s ostalim povrtnim kulturama. Može se posijati nakon vađenja krumpira ili berbe graha i brati prije proljetne sjetve ili sadnje.

Matovilac nema velike potrebe za hranivima. Ima vrlo plitak korijenov sustav pa koristi hraniva iz površinskih 15 do 20 cm. Deset tona nadzemnog dijela biljke iznosi iz tla 50 kg N, 30 kg P2O5, 75 kg K2O i 22 kg MgO. U zaštićenim prostorima gdje je prethodni usjev obilno gnojen često nije potrebna gnojidba. Ne preporučuje se gnojidba stajskim gnojem ili nedovoljno zrelim kompostom, zbog mogućnosti nepoželjnog mirisa matovilca.

Kako uzgojiti matovilac?

Pripremu tla za uzgoj matovilca korisno je započeti najmanje 2 tjedna prije planirane sjetve. To će pospješiti nicanje korova koji će se u predsjetvenoj pripremi uništiti. Kako je sjeme vrlo sitno, sjetveni sloj mora biti dobro izravnan i fine mrvičaste strukture. Na lakšim tlima može se povaljati laganim valjkom.

U kućnim vrtovima može se sijati omaške (širom), a za proizvodnju za tržište prednost ima sjetva u redove. Razmak redova može biti 7 do 15 cm sa 50 do 80 sjemenki/m u redu. Količina sjemena za sjetvu ovisi o krupnoći sjemena. Za sitnije sjeme koristi se 1 do 2 g/m2, a za krupnije i do 5 g. Optimalna dubina sjetve je oko 1 cm. Od sjetve do nicanja obično treba 8 do 10 dana.

U našim kontinentalnim područjima uobičajena je sjetva od sredine kolovoza do sredine listopada. Ranija sjetva omogućuje berbu od listopada do prosinca, a kasnija od ožujka do kraja travnja ovisno o vremenskim uvjetima.

Pri ranoj sjetvi u drugoj polovici ljeta obično su potrebna jedno do dva navodnjavanja. Ostala njega usjeva sastoji se od kontrole korova, a krajem zime još se prihranjuje s 30 do 40 kg/ha dušika.

Kako se uzgoj matovilca odvija tijekom jeseni, zime i ranog proljeća, različiti načini zaštite usjeva, kao što je pokrivanje gredica agrotekstilom, perforiranom PE-folijom ili niskim tunelima, mogu pospješiti rast, omogućiti raniju berbu i osigurati bolju kvalitetu.

U visokim tunelima te negrijanim i posebno grijanim plastenicima kad temperature padnu ispod minimalne temperature rasta, može se postići berba zimi, ili čak više turnusa tijekom zime.

Može se skladištiti do 2 tjedna

Bere se potpuno razvijena rozeta prije pojave cvjetne stabljike, podrezivanjem u zoni korijenovog vrata tako da rozeta ostane cijela. Razdoblje berbe jednog usjeva na otvorenom u jesen i rano proljeće može se produžiti do 2 tjedna. Guste usjeve treba brati ranije jer donji listovi brže počinju žutjeti. U proizvodnji na velikim površinama bere se mehanizirano podrezivanjem neposredno ispod površine tla, a što usjev mora biti sasvim čist od korova.

Nakon berbe matovilac se pere ili potapa u vodu zajedno s letvaricom da se isperu čestice tla. Pakira se u male jedinice vrlo rahlo, da što duže izdrži na prodajnom mjestu. Za jedinična pakiranja koriste se različite kutije pokrivene celofanom ili perforiranom PE-folijom od 100, 200 ili 500 g, a bere se nešto ranije, sa 3 do 6 parova listova rozete. Zbog male održivosti matovilac se doprema na tržište u najkraćem mogućem roku. U slučaju potrebe može se skladištiti pri 0 °C i relativnoj vlazi zraka 95 % do dva tjedna.

Matovilac je omiljena niskoenergetska namirnica
Matovilac pakiran u trgovačkim centrima
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakZanimljive penjačice za uzgoj na okućnici
Sljedeći članakSmokva – sve popularnija za plantažni uzgoj
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.