Većina tržnih proizvođača krumpira upoznata je s Provedbenom uredbom Komisije EU 2019/989 od 17.6.2019. kojom više nije odobrena djelatna tvar klorprofam radi sprječavanja klijanja gomolja krumpira tijekom čuvanja i skladištenja (u pripravcima Tuberite, Neo-Stop i Tuberprop).

Navedena sredstva su povučena iz prodaje 22. svibnja 2020., a primjena zaliha je dopuštena u našoj zemlji samo do 8. listopada 2020. Stoga je sredinom zadnje dekade kolovoza o.g. raspisan Natječaja za tip operacije 4.1.1″Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstva – ulaganja u skladišne kapacitete za krumpir“.

Skladištenje gomolja

Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebna su specijalna toplinski izolirana skladišta s uređajima za hlađenje gomolja krumpira i aktivnom ventilacijom (uz aplikaciju za praćenje temperature i sadržaja vlage vanjskog zraka). Gomolji krumpira su “živa bića” koja disanjem oslobađaju toplinu i čuvanjem na hrpama neprimjerene visine, bez prozračivanja, postaju podložniji negativnim fiziološkim poremećajima i razvoju patološke truleži i gnjiloće (u hrpi temperatura mase gomolja za 4 dana naraste 1°C).

Prije dugotrajnijeg čuvanja gomolje prvo treba osušiti i tijekom dvotjednog razdoblja pospješiti zarašćivanje rana (idealno bi bilo pri optimalnoj temperaturi 15° do 18°C propuhivati oko 14 dana zrak s povišenom vlagom). Nakon toga se hrpa stolnog ili jestivog krumpira za višemjesečno čuvanje tijekom zime ohlađuje na 6° do 7°C (primjerice, sjemenski krumpir je optimalno ohladiti na 4°C, a krumpir za čips na 8 do 9°C). Prije pražnjenja skladišta masu krumpira bi prije trebalo zagrijati na 14° do 15°C.

U praksi se urodi krumpira čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima, pa zimi često dolazi do “zaslađivanja” krumpira, a naročito ako se temperatura spušta na vrijednosti ispod 6°C (pritom gomolji gube vodu, a škrob se pretvara u šećer, pa tako “zaslađeni” gomolji mogu izdržati i -2°C). Tek posljednjih dvadesetak godina pojedini proizvođači stolnog ili jestivog krumpira ugrađuju u skladište aktivnu ventilaciju za provjetravanje i ohlađivanje krumpira. Pritom vlasnici moraju poznavati zahtjeve kapaciteta ventilatora spram propuhivanja kroz masu uskladištenog krumpira (npr. 150 kubičnih metara zraka u 1 satu na 1 tonu gomolja) te posjedovati senzore koji stalno mjere temperaturu i vlažnost vanjskog zraka i temperaturu mase gomolja u skladištu (to je vrlo važno jer na temelju tih spoznaja određujemo potrebu za propuhivanjem i doba dana kad se ventilatori uključuju). Umjesto povučenih sredstva iz primjene na osnovi klorprofama (Tuberite-N,  Neo-Stop, Tuberprop), Ministarstvo poljoprivrede izdat će dozvole za “zamjenska” sredstva 1,4-Sight (1,4-dimetilnaftalen) i Biox-M (ulje klasate metvice). Za primjenu ovih pripravaka potrebni su posebni uređaji te izolirana skladišta s aktivnim prozračivanjem.

Manjim proizvođačima krumpira koji ga uzgajaju samo za vlastite potrebe preporučujemo da nakon vađenja krumpir odstoji barem 24 sata na hrpi u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga je dobro gomolje probrati i sortirati ih po veličini u manje drvene (npr. “letvarice”) ili prozračne plastične sanduke, pritom odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje. Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena s poželjnim rasponom temperature od 4 do 20°C.

Tijekom vađenja i početka skladištenja gomolja krumpira primamo upite poljoprivrednika zašto su gomolji zdravstveno neispravni, unatoč tome što su tijekom vegetacije provedene sve preporučene mjere zaštite cime. Mjere suzbijanja bolesti cime (Phytophthora, Alternaria) ne daju zaštitu protiv zemljišnih bolesti gomolja. Na gomoljima tijekom vađenja pronalazimo zemljišne uzročnike bolesti među kojima su ove sezone najčešće krastavosti i različite vrste truleži (vlažna i suha trulež).

Zbog krastavosti narušena tržna vrijednost

Uzročnike krastavosti gomolja ubrajamo među ekonomski značajnije patološke poremećaje. Za razliku od svih drugih gljivičnih i bakterijskih bolesti gomolja, krastavost ne uzrokuje izravne gubitke zbog propadanja uroda, već je narušena prodajna ili tržna vrijednost gomolja. Gomolji koji pokazuju znakove krastavosti potpuno su uporabljivi za ljudsku ishranu nakon skidanja pokožice. Na jačinu pojave krastavosti gomolja najviše utječu:

 (a) uvjeti u vrijeme intenzivnog razvoja gomolja (visoke temperature nakon cvatnje krumpira), (b) tip zemljišta i njegova kemijska reakcija (ili pH vrijednost),

(c) intenzivna gnojidba nezrelim stajskim gnojem neposredno pred sadnju krajem zime ili početkom proljeća,

(d) sadnja osjetljivih sorata i

(e) postojanje izvora zaraze (od ranije uzgajanog bolesnog usjeva, odnosno sadnjom zaraženog sjemena).

Razlikujemo dva osnovna uzročnika krastavosti gomolja krumpira: (1.) obična krastavost (Streptomyces scabies) i (2.) prašna krastavost (Spongospora subteranea). Uz njih se još najčešće na sjemenskim partijama krumpira pojavljuju srebrna krastavost (Helminhosporium solani) i prištičavost gomolja (Oospora pustulans). Naizgled su znakovi bolesti slični, ali se pažljivim pregledom gomolja mogu primijetiti razlike svojstvene svakom uzročniku krastavosti. Kraste su na gomolju najčešće nepravilno raspoređene, a izuzetno mogu prekriti cijelu površinu. Takvi gomolji se teže čuvaju i skladište jer površinske kraste pogoduju mnogobrojnim gljivičnim i bakterijskim uzročnicima truleži ili gnjiloće gomolja.

Obična krastavost se dobro razvija na laganim, prozračnim, zemljištima u kojima ima nerazgrađene organske tvari (koja potječe od biljnih ostataka iz ranijeg uzgoja, npr. kukuruzovina, ili od nedovoljno zrelog stajskog gnoja razbacanog neposredno pred sadnju).  Na kiselim tlima je uzročnik obične krastavosti vrlo rijedak, naprotiv najbolje se razvija na zemljištu slabo kisele, neutralne  ili bazične (alkalne) reakcije (pH = 6,8 do 8). Uvijek se javlja na površinama gdje je razbacana pretjerana količina vapnenog materijala radi popravka kiselosti zemljišta. Mjerenjem reakcije zemljišta (ili određivanjem pH vrijednosti) pred sadnju krumpira može se vrlo lako prognozirati pojava obične krastavosti gomolja. Od meteoroloških uvjeta običnoj krastavosti najviše pogoduje vrućina u vrijeme zametanja i porasta gomolja (tzv. “tuberizacija”). Uzročnik krastavosti je prisutan u području intenzivnog uzgoja krumpira gotovo na svim površinama jer se može održati u tlu više godina bez krumpira. Ako se na gomoljima primijeti “dublja” krastavost s pojavom prašine u pukotinama krasti, tada s razlogom treba sumnjati na tzv. prašnu krastavost (Spongospora subterranea). Rjeđa je u odnosu na običnu krastavost. Osim gomolja prašna krastavost napada i korijen krumpira. Na površini gomolja nastaju bradavičasti plikovi, čija se kožica kasnije zvjezdasto raspuca. Prašna krastavost se razvija na nešto težim zemljištima, odnosno u prohladno-vlažnom razdoblju. Odgovara joj izrazita kiselost zemljišta, s vrijednostima pH nižim od 5,5. Prema ekološkim zahtjevima prašna i obična krastavost se potpuno razlikuju.

Na površinama gdje se pojavi krastavost u jačoj mjeri, ne preporučuje se česta sadnja krumpira. Redovito treba kontrolirati kiselost zemljišta, a pri kalcifikaciji se obavezno rukovoditi načelom primjene manjih količina vapnenih materijala tijekom više godina. U sadnji koristiti deklarirani sjemenski materijal, birati otpornije sorte bez znakova krastavosti.

Iz opisanog se može zaključiti da izravnim zaštitnim mjerama u proizvodnji krumpira protiv uzročnika krastavosti ne možemo očekivati dobar uspjeh, a redovita kontrola plodnosti (pH vrijednost), plodored, zdrav sadni materijal, korištenje kvalitetnog-zrelog stajskog gnojiva i izbor tolerantnijih sorata predstavljaju osnove preventivne mjere da bi krastavosti bilo što manje.

Bolest gomolja krumpiraOsjetljive sorte krumpiraSrednje osjetljive sorte krumpiraOtpornije sorte krumpira
  Obična krastavost (Stereptomyces)  Charmeuse, LucindaArizona, Arsenal, Camelia, Colomba, Hermosa,  Memphis, Sylvana, Primabelle,  Riviera, Severina, Sunita, SunredBernina, Blondine, Corsica, Dalida, Donata, El Beida, Georgina, Julinka, Madeira, Mandola, Otolia, Red Sonia, Rosi, Universa
  Prašna krastavost (Spongospora)Arizona, Lucinda, Riviera, Sunita Camelia, Colomba, Donata, Georgina, Hermosa, Memphis,  Primabelle, Sylvana, SunredOtolia, Rosi
Osjetljivost nekih sorata krumpira prikazanih 2020. godine na običnu i prašnu krastavost gomolja

Opće preventivne mjere zaštite protiv truleži gomolja u skladištu: prilikom vađenja što manje ozljeđivati gomolje. “Skladište nije bolnica”, pa se inficirani gomolji tijekom čuvanja ne mogu izliječiti. Veće hrpe uskladištenih gomolja tijekom prva 2-3 tjedna čuvanja poželjno je propuhivati zrakom zasićenim vlagom barem 95 % uz postupno smanjivanje temperature do vrijednosti 12,8°C. Držanjem temperature u skladištu na 5° do 6°C može se značajno smanjiti pojava truleži gomolja krumpira.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKoje je pravo stanje hrvatske poljoprivrede?
Sljedeći članakINTERVJU BROJA S BRAĆOM FIOLIĆ: “Otkupili smo višnje maraske, otkupit ćemo i grožđe i smokve!”
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.