Prednosti združenih usjeva u povrćarskoj proizvodnji

22

""Konsocijacije su združeni usjevi dviju ili više kultura na istoj površini u isto vrijeme. Glavne prednosti združivanja usjeva:
• bolja iskoristivost proizvodne površine,
• ravnomjernija potrošnja hraniva i vode,
• pozitivan utjecaj na plodnost tla,
• manja izloženost bolestima i štetnicima zbog miješanja kultura,
• bolji rast, razvoj i aroma biljaka uslijed pozitivnog djelovanja susjednih kultura.
Budući da svaka biljka ima drugačije zahtjeve, korijenom crpi samo one tvari koje su joj potrebne za rast i razvoj, a ostatak koji ostaje u tlu koristi drugoj biljci s drugačijim zahtjevima. Osim toga, tlo na kojem se istovremeno uzgajaju različite kulture manje je zakorovljeno, te se na taj način tlo rahli i potiče se rad mikroorganizama u tlu. Konsocijacijom kultura povećava se ukupna biološka raznolikost flore u agroekosustavu, te se stvaraju nova staništa i povoljni uvjeti za razvoj i život mnogobrojnih korisnih organizama.

Dobro združivanje usjeva

Primjer dobrog združivanja usjeva (dobri susjedi) je kada se uz kupusnjače sade mahunarke (grah, grašak), lisnato povrće (endivija, špinat, blitva, matovilac), korjenasto povrće (cikla, mrkva, celer, krumpir, poriluk), plodovito povrće (krastavci, rajčica) ili vrste iz skupine aromatičnih i ljekovitih biljaka (borač, dragoljub, kopar, neven). Kao neutralni susjedi kupusnjačama navode se salata i češnjak, dok su loši susjedi gorušica i luk. Nadalje, lisnato povrće se osim s kupusnjačama preporučuje saditi s rajčicom, grahom, lukom, porilukom, komoračem, koprom, a konsocijacija salate i mrkve jedan od najpoznatijih primjera združivanja dvaju usjeva koji su učestalo koristile naše bake. Ovi kemijski spojevi ili sekundarni metaboliti mogu nastati u svim biljnim dijelovima (korijen, stabljika, listovi, cvjetovi ili čak plodovi), a najčešće su nusproizvodi kemijskih procesa neophodnih za život biljaka. Sekundarni metaboliti nemaju poput primarnih metabolita ulogu u rastu i razvoju već imaju zaštitnu ulogu u biljci, a za neke od njih funkcija još uvijek nije poznata. Osim što se koriste u farmaceutskoj industriji, zatim u proizvodnji polimera, boja, vlakna, ljepila, ulja, voskova, začina te mirisa, sudjeluju i u obrani biljke domaćina od štetnika koji je ugrožava. Takve biljke nazivaju se repelentne, jer na različite načine (mirisom, dlakama na površini) odbijaju štetnike ili na neki način onemogućavaju njihov razvoj. Primjerice, vrste iz skupine ljekovitih i aromatičnih biljaka poput kadulje, pelina i ružmarina odbijaju neke najpoznatije štetnike kupusa i mrkve te ih se stoga preporučuje saditi uz njih.

Kod konsocijacija potiče se pozitivan alelopatski učinak susjednih kultura. Alelopatija je pojava kod koje biljka proizvodi različite kemijske tvari (alelokemikalije), koje otpušta u okolno tlo, te na taj način djeluje stimulirajuće ili inhibirajuće na druge biljke.

""

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakOsnovana Hrvatska agronomska komora
Sljedeći članakLokalnim akcijskim grupama isplaćen novac iz Programa ruralnog razvoja
Avatar
Znanstvena novakinja na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za povrćarstvo. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje aromatičnog i ljekovitog bilja, introdukcija zaštićenih ljekovitih vrsta u poljoprivrednu proizvodnju, ekološki uzgoj povrća i ljekovitog bilja. Rođena je 1986. godine. Preddiplomski sveučilišni studij smjer Hortikultura završila je 2008., a diplomski studij smjer Voćarstvo 2010. godine. Poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti na Agronomskom fakultetu u Zagrebu upisala je 2011. godine, od kada radi kao znanstvena novakinja u Zavodu za povrćarstvo. Tijekom izrade doktorske disertacije započela je istraživanje o mogućnosti introdukcije koprive u poljoprivrednu proizvodnju. Znanstveni interesi su joj vezani za ekološku proizvodnju povrća i ljekovitog bilja, utjecaj ekoloških i tehnoloških čimbenika na prinos i kvalitetu ljekovitog i aromatičnog bilja te introdukciju zaštićenih ljekovitih vrsta u poljoprivrednu proizvodnju. Sudjeluje u nastavi pripremom i samostalnim izvođenjem vježbi na preddiplomskom i diplomskom studiju na modulima Organsko-biološka proizvodnja poveća, Osnove uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilja te Suvremena proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja. Autorica je desetak znanstvenih radova, a do sada je sudjelovala na 6 međunarodnih znanstvenih skupova. Članica je Međunarodnog znanstvenog hortikulturnog društva (International Society for Horticultural Science –ISHS).