Srdašce za svaki vrt

78

""Latinski naziv joj je Dicentra spectabillis (sinonim: Lamprocapnos spectabilis), a zbog nizova srcolikih cvjetova koje nosi, naš najčešći narodni naziv jest srdašce. Naziva se i djevojačko srce, marijino srce, minđušica, ringlini…

Cvate od travnja do lipnja

Ova zeljasta trajnica naraste 45 do 60 centimetara, ponekad i više. Korijenje je rizomatsko, žućkasto, nalik grančicama i vrlo nježno. Najprije se, obično početkom ožujka razvijaju sočne, pomalo krhke stabljike koje nose jače urezane i pomalo sivkasto modrozelene listove (ovisno o kultivaru), koji mogu nadražiti kožu i izazvati alergijsku reakciju. Istovremeno se stvaraju i cvjetne grančice koje su razmjerno duge (čak i do 60 centimetara) i blago su povijene prema dolje. Ovisno o klimatskome području, biljka uglavnom cvate od travnja do lipnja. Ima ljupke, srcolike ružičaste cvjetove iz kojih na dnu proviruju bijele latice. Postoji i kultivar posve bijelih cvjetova i zelenih listova – Dicentra spectabilis ‘Alba’ koja je ponešto manje bujna od izvorna oblika. Insekti vole posjećivati cvjetove, osobito pčele. Nakon cvatnje, nadzemni dio biljke žuti i suši se, pa je biljku uvijek korisno obilježiti nekim štapićem kako tijekom godine biljku ne bismo prekopali. U razdobljima kad nadzemni dijelovi biljke nisu vidljivi, u njihovoj blizini možemo posaditi prikladno sezonsko cvijeće kako bi u nasadu nadomjestilo prazninu – primjerice dvogodišnje cvijeće (maćuhice, tratinčice, jaglaci, potočnice…), a kasnije jednogodišnje cvijeće (kadifice, mirisne kunice, neveni, vodenike…). Osim spomenutog drveća i grmova, možemo upotrijebiti i ostale trajne biljke kao što su astilbe, bergenije, hoste, kukurijeci, paprati, iglice, pakujci, zimzelen… Prikladno je rano lukovičasto bilje poput sunovrata, šafrana, niskih tulipana i visibaba.

Biljka je vrlo otporna – može preživjeti hladnoću i nižu od -20 0C. Za sadnju se preporučuje djelomično sjenovito mjesto, osobito na toplim i suhim položajima, jer uvijek voli ponešto vlage. Tada je biljka bujna, brzo napreduje i cvjetovi su dugotrajniji. Iako je najpoznatija kao biljka seoskih vrtova, svojom profinjenošću može se uklopiti u svaki, pa i posve suvremeni vrt, a možemo je saditi i u posude. U vrtu je sadimo na gredice i obrube, ispod drveća i grmova gdje uljepšava izgled nasada dok mnoge vrste još ne cvatu ili nisu postigle puni izgled.

Uzgoj i održavanje

Za uzgoj je prikladno svako, barem donekle propusno vrtno tlo s dovoljno humusa i vlage, jer ne voli suviše teška tla. U takvim slučajevima prije sadnje treba poboljšati strukturu tako da se doda pijeska i/ili treseta. Voli neutralno do blago alkalno tlo. Od hranjivih tvari, najprikladniji je humus, pa tlo obogaćujemo kompostom. Kod same sadnje biljke smatra se da je plića sadnja bolja od duboke, jer će biljke brže napredovati.

Prije sadnje, u jame se preporučuje dodati komposta (može i od lišća). U jesen, potkraj zime ili početkom proljeća preporučuje se malo je okopati (vrlo oprezno), dodati komposta i malčirati. Iako to u većini slučajeva nije potrebno, radi sigurnosti – kad prijeti mraz, na izloženim mjestima tek izniknule izdanke biljke možemo prekriti paučinastom folijom, kako posve mladi izdanci ne bi stradali. Za suha i vjetrovita vremena biljke treba zalijevati. Prihrana gnojivima za rast i cvatnju preporučuje se u ožujku.

Od bolesti i štetnika, povremene štete mogu načiniti pepelnica, hrđa, venuće, pjegavost listova, virusi, te lisne uši, gusjenice nekih vrsta leptira, puževi, ježevi i voluharce. Srdašce najbrže razmnožavamo dijeljenjem biljaka koje su se već lijepo razrasle od ljeta do jeseni ili što ranije u proljeće (jer ne voli uznemiravanje). Pri tome moramo pripaziti da što manje oštetimo korijen, no možemo i njegove dijelove s pupom (začetkom izboja) posaditi u zasebne teglice. Moguća je i sjetva sjemena koje treba biti posve svježe i da bi proklijalo, nerijetko mu je potrebna stratifikacija – treba prezimjeti na otvorenome ili ga neko vrijeme trebamo držati na ledu (otprilike 6 tjedana).

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKošnice od maka
Sljedeći članakZa zbrinjavanje stajskog gnojiva OPG-u isplaćeno više od pola milijuna kuna
Irena Biličić
Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je završila osnovnu i srednju školu. Autorica je brojnih knjiga, prevedenih naslova i suradnica na brojnim projektima. Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je i završila osnovnu školu. U Karlovcu, također, završava Gimnaziju (prirodoslovno-matematičku). Postaje apsolvent Agronomskog fakulteta u Zagrebu (smjer: vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža) na kojem je izradila istraživanje za diplomski rad na temu inventarizacije ukrasnoga bilja u interijerima hotelsko-ugostiteljskih objekata. Nažalost, zbog privatnih i zdravstvenih poteškoća, te promjene ustroja fakulteta nije diplomirala. Za vrijeme studija od 1990.—1995. godine bila je honorarni novinar lokalnih novina „Duga Resa“. Pisala je članke o povijesti grada, o korisnome bilju te radila ankete vezane na razne aktualne teme. Od 1999. godine je članica redakcije časopisa "Vegenova" ("Vegeterra") – časopis vegetarijanstvo i zdravi život, u kojem je (sve do kraja izlaženja časopisa) redovito objavljivala članke, prijevode i reportaže. Od 1995. godine honorarno se bavi prevođenjem i radila je na raznim prijevodima knjiga s područja prirodnih znanosti, a ponajviše je surađivala s izdavačkom kućom „Mozaik knjiga“ iz Zagreba. Za njih je prevela knjige "Ruže" i "Vegetarijanska kuharica", te surađivala na prijevodima knjiga "Sve o bilju", "Hrvatsko ljekovito bilje", "Povrće", "Cvatući grmovi", "Države svijeta 2000.", "Moć negativnog razmišljanja", Velika ilustrirana enciklopedija „Vrt“, te još nekim kuharicama, knjigama o ljekovitom bilju i izdanjima iz područja zemljopisa, povijesti i psihologije. Posljednji veliki samostalni prijevod je opsežna Enciklopedija „Cvijeće i ukrasno bilje“. Za nekoliko tvrtki bila je suradnik na osmišljavanju i pisanju kataloga, te ostalih reklamnih materijala za prehrambene proizvode, te je prevodila kataloge za proizvode s područja medicine i tehnike. Od 2002.—2004. godine bila je stalno zaposlena u privatnoj tvrtki „Poljotehna – Vrtni centar“ u Dugoj Resi gdje je obavljala dužnosti voditelja - tehnologa proizvodnje ukrasnoga bilja. Za to vrijeme bavila sam se i krajobraznim uređenjem nekih javnih površina i privatnih okućnica na području Karlovca i Duge Rese. Od prosinca 2004. godine, pa do ljeta 2005. godine honorarno i volonterski je radila kao stručni suradnik u Poljoprivredno-stočarsko-voćarskoj zadruzi „Duga Resa“, koja ju je osnovala Udruga dragovoljaca domovinskog rata iz Duge Rese. Zadrugarima je pomagala oko proizvodnje i jednom tjedno im držala predavanja o proizvodnji pojedinih kultura. Od početka 2005. godine pisala je redovitu kolumnu o eko-vrtlarenju za karlovački časopis „Kameleon“. Surađivala je na izradi Generalnog urbanističkog plana grada Duge Rese (zelene površine i zaštita) i nekoliko godina redovito, volonterski sudjelovala u organizaciji akcija čišćenja zelenih površina Grada. Radila je i na više projekata hortikulturnih rješenja u Karlovačkoj županiji (za tvrtke i obiteljske okućnice). Od 2008. - 2012. godine bila je voditelj proizvodnje ukrasnog i korisnog bilja na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Prvulov u Dugoj Resi. Od 2012. – 2015. godine stalno zaposlena u izdavačkoj kući Dušević & Kršovnik d.o.o. iz Rijeke, na mjestu stručnog suradnika. TISKANI NASLOVI: - Blistav dom uz jednostavna ekološka sredstva za čišćenje - Jabučni ocat - Jednostavno vrtlarenje - Korisne samonikle biljke - Ljekovito bilje u alkoholu - Pripravci ljekovitog bilja u alkoholu - Moć ljekovitog bilja - Namazi i paštete - Neobična vina - Prehrana s manje ugljikohidrata - Prirodna kozmetika - Prirodni antibiotici - Prirodni napici - Radost darivanja - Kreativni pokloni iz kućne radinosti - Rajčica, paprika i patlidžan - Raw food - Sirova hrana - Začinsko bilje