Štetne muhe na lukovičastom povrću

35

Gotovo svake godine u našoj zemlji bilježe se na lukovičastom povrću štete od muha. Ekonomski najznačajniji štetni kukci iz reda dvokrilaca (Diptera) su lukova muha, češnjakova muha i miner poriluka. Štetni razvojni stadij koji uzrokuje štete je ličinka koja, izjedajući stabljiku i lukovicu, uzrokuje propadanje lukovičastog povrća.

Lukova muha (Delia antiqua)

Lukova muha iz porodice Anthomyiidae najopasniji je štetnik luka u našim područjima. Odrasla lukova muha nije značajni štetnik, no ličinka je vrlo proždrljiva. Štetnik je nekoliko vrsta iz porodice lukova: običnog luka, bijelog luka, poriluka te ljutike. Osim luka hrani se i cvijećem koje ima lukovice, poput tulipana. Značajnije štete prouzrokuje u vlažnim proljećima. Odrasla lukova muha duga je 7 mm, žućkasto sive boje tijela s pet tamnih pruga na prsištu, žutih krila, crnih nogu i ticala. Odrasle jedinke su slične običnoj kućnoj muhi. Jaja lukove muhe su po dužini prugasta, bijele boje i veličine do 1,5 mm. Potpuno razvijena ličinka doseže 8 mm, žućkasto je bijele boje i cilindričnog oblika. Kukuljica je svijetlo do tamno smeđa dužine 7 mm. Štetnik prezimi u stadiju kukuljice u tlu. Ovisno o klimatskih prilikama, krajem travnja pa do polovice svibnja javljaju se prve muhe u letu. Pojavu odraslih možemo povezati s vremenom cvatnje višnje i maslačka, jer oko 10 dana nakon cvatnje višnje počinje let lukove muhe. Odrasle muhe nisu štetne i hrane se nektarom iz cvjetova raznih biljnih vrsta. Nakon ishrane slijedi parenje, a ženke idućih 30 dana odlažu jaja u skupinama (5 do 20) između listova, u pazušcima listova, na vratu korijena mladih biljaka ili na lučici te u pukotinama zemlje oko lučice. Ženke mogu odložiti do 200 jaja. Ličinke iz jaja izlaze nakon 3 do 8 dana, pri temperaturi zraka između 18 °C i 21 °C te se ubušuju u mlade stabljike luka gdje se hrane. Kao posljedica intenzivne ishrane ličinki, biljke luka žute, suše se i venu, a broj ličinki lukove muhe po lučici može biti i do 50. Razvoj ličinke završava u krupnijim lukovicama nakon 14 do 21 dan, potom ličinke izlaze iz biljke i spuštaju se u tlo (10 do 15 cm dubine) na kukuljenje. Dva tjedna kasnije, u lipnju ili početkom srpnja, javljaju se odrasli druge generacije, dok se u povoljnim godinama u kolovozu mogu javiti i odrasli treće generacije.

Iako štetnik može razviti dvije do tri generacije godišnje, prva generacija je najopasnija, jer napada još mlade i potpuno nerazvijene biljke. Prvi simptomi prisutnosti lukove muhe mogu se primijetiti u obliku venuća, žućenja i sušenja središnjeg lista koji se lako izvlači iz srca stabljike. Napadnute biljke trunu, na prerezu stabljike mogu se uočiti ličinke bijele ili prljavo bijele boje. Sadnice luka učestalo odumiru prije potpunog razvitka ličinki, stoga ona prelazi na sljedeću biljku. Ličinke lukove muhe najštetnije su u proizvodnji mladog luka. Štete su veće kad se na napadnutim glavicama luka pojavi suha trulež luka. Nakon formiranja glavica luka javlja se druga generacija muhe, a napad u ovoj fazi rezultirat će nepravilnim glavicama luka koje nisu pogodne za tržište.

""

Suzbijanje lukove muhe Suzbijanje lukove muhe obavezna je mjera jer se štetnik redovito javlja. Preventivna mjera u zaštiti od ovog štetnika je pridržavanje plodoreda koji bi trebao biti četiri godine. Brojnost populacije štetnika, odnosno pojavu i intenzitet leta te trenutak za suzbijanja odraslih lukove muhe moguće je pratiti pomoću žutih ljepljivih ploča. Ranijom ili kasnijom sadnjom luka moguće je smanjiti intenzitet šteta, kao i sadnjom luka pored antagonističkih biljaka poput mrkve (luk štiti mrkvu od mrkvine muhe, a mrkva štiti luk od lukove muhe). Također, napad ovog štetnika se može umanjiti mehaničkim mjerama, tj. čupanjem zaraženih biljaka, sadnjom luka što dalje od površina na kojima je prethodnih godina uzgajan (minimalno 400 m udaljenosti). Kad biljka luka naraste do faze tri ili četiri lista, preporučuje se prva zaštita luka tretiranjem. Tretiranje bi trebalo ponoviti dva tjedna kasnije. Kad se sade lučice za proizvodnju luka, sadni materijal se može potopiti u zaštitnom sredstvu prije sadnje. U 2018. godini samo je jedno sredstvo u Hrvatskoj registrirano u zaštiti protiv lukove muhe, NeemAzal TS (Pro-eco). Proizvod sadrži djelatnu tvar azadiraktin dobivenu iz tropske biljke neem (Azadirachta indica) pa se radi o botaničkom insekticidu. Azadiraktin prodire u list i djelomično se sistematski transportira unutar biljke. Djelatna tvar iz sredstva blokira pravilan rad hormona štetnika što rezultira smanjenom aktivnosti kukaca u ishrani, letu, parenju i odlaganju jaja. Primjenjuje se protiv lukove muhe u luku, poriluku i češnjaku tijekom vegetacijske sezone u količini 2-3 l/ha uz utrošak vode 1000 l/ha. Alternativa kemijskim pripravcima može biti i primjena jedne ili više (kombiniranih) metoda suzbijanja poput ispuštanja sterilnih mužjaka lukove muhe i održavanja povećane brojnost prirodnih predatora kukaca (trčci).

Češnjakova muha (Suillia lurida)

Češnjakova muha vrlo je čest štetnik češnjaka u Hrvatskoj, a može napasti i crveni luk, iako u manjoj mjeri. U nekadašnjoj SFRJ zabilježene su u istočnom dijelovima štete i do 90 %, a tijekom 1984. i kasnije veće štete u okolici Zagreba. Vrstu ubrajamo u porodicu Heleomyzidae. Odrasle muhe su smeđe boje te nešto veće (8 do 10 mm) od lukove muhe i minera poriluka. Prezimljuju na skrovitim mjestima i pojavljuju se kad temperatura prijeđe 4 °C, a lete pri temperaturi od 10 °C. Parenje (kopulacija) odvija se rano, tijekom ili krajem zime, a ženke odlažu jaja na biljke u blizini tla ili na samo tlo pokraj biljaka češnjaka. Jaja se lako uočavaju jer su biserno bijele boje, veličine oko 1 mm. Ličinka je prvo prozirna, kasnije postane bijele pa žućkaste boje i naraste do 11 mm. Ona se ubušuje u središnji list i izgriza tkivo prema lukovici. Napadnute biljke se suše, središnji list požuti, kovrča se, stabljika postane mekana i prazna kao i lukovica, a na mjestu oštećenja često se javljaju i uzročnici bolesti. Biljke su oslabljene i većinom trajno propadaju. U jednoj biljci najčešće je samo jedna ličinka, a njen razvoj traje oko 35 dana. Kukulji se uglavnom u tlu, ponekad u lukovici. Krajem proljeća iz kukuljice izlazi odrasli stadij koji se hrani nektarom i kasnije prezimi. Većina autora smatra da češnjakova muha ima samo jednu generaciju godišnje. Suzbijanje češnjakove muhe do sada se provodilo slično kao i za lukovu muhu, uz ranije obavljanje tretiranja. Vrlo je važna pravovremena prognoza napada. Pojava odraslih može se pratiti postavljanjem žutih ljepljivih ploča ili mamaca (ekstrakt češnjaka, šećer i ocat) sredinom veljače, a suzbijanje se signalizira odmah po pojavi. Kako u 2018. godini u Hrvatskoj nije registriran niti jedan pripravak za suzbijanje češnjakove muhe u češnjaku, prednost valja dati preventivnim higijenskim mjerama, držati se plodoreda od 4 do 5 godina i uzgajati češnjak na parcelama što dalje od prošlogodišnjeg uzgoja. Ranija sadnja češnjaka u jesen ili kasnija u proljeće također smanjuju napad, a uspješno se mogu koristiti i mreže nepropusne za lukovu muhu, jer sprječavaju odlaganje jaja.

""

U suzbijanju lukove muhe mogu se primijeniti kuhinjski pripravci poput:
– pepela (posipanje usjeva luka pepelom svakih 3 do 4 tjedna),
– pripravak pepela, duhana i paprike (200 g pepela, čajna žlica duhana, čajna žlica mljevenog praha paprike – smjesa za posipanje 1 m2),
– korijen maslačka (200 g preliti vrelom vodom te nakon hlađenja nadopuniti vodom do 10 l i zalijevati biljke luka),
– otopina šećera (200 g šećera otopiti u 10 l odstajale vode i zalijevati luk nekoliko puta svakih 7 do 10 dana),
– sol (200 g soli otopiti u 10 l vode i zalijevati biljke luka najviše 2 do 3 puta u sezoni).

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPrihrana sportskih terena i travnjaka na okućnicama
Sljedeći članakVeća zarada u izravnoj prodaji agruma u Hrvatskoj
dr. sc. Zrinka Drmić
 Završila je diplomski studij općeg smjera u Osijeku i potom poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, Agronomski fakultet. Prvo radno iskustvo stekla je kao referent u ratarskoj, voćarskoj i povrtlarskoj proizvodnji u Agro-Tovarniku d.o.o. Od 2012. godine radi kao stručni suradnik na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet, na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. 2017. godine zaposlena je kao poslijedoktorand na projektu Hrvatske zaklade za znanost naslova "MONPERES-Monitoring rezistentnosti štetnika: nove metode detekcije i učinkovite strategije upravljanja rezistentnošću. Njezini znanstveni interesi su: entomologija, štetnici ratarskih i povrtlarskih kultura, integrirana zaštita bilja, biološki insekticidi i fitofarmacija s ekotoksikologijom.