Patlidžan ima velike zahtjeve za toplinom i zbog toga se, osim u kućnim vrtovima na otvorenome, uglavnom uzgaja u zaštićenim prostorima. Za uspješan uzgoj na otvorenome potrebno je najmanje 5 mjeseci bez mraza i 3 mjeseca sa srednjom dnevnom temperaturom višom od 20 °C. Uzgojem u zaštićenim prostorima zbog povoljnijih mikroklimatskih uvjeta i mjera njege produžuje se plodonošenje i ostvaruje veći prinos. U oba slučaja patlidžan se uzgaja iz presadnica kako bi se skratilo vrijeme do početka berbe.

Sadnja se u grijanom zaštićenom prostoru obavlja krajem ožujka, a u negrijanom u drugoj polovici travnja ili početkom svibnja. Na otvoreno se sadi sredinom ili u drugoj polovici svibnja. Presadnice s grudom supstrata sade se na razmak redova 80 do 100 cm i 40 do 60 cm unutar reda, odnosno, 2 do 3 biljke/m2. Najčešće se sadi na malč od crne ili crno-bijele PE-folije. U kombinaciji s malčiranjem primjenjuje se navodnjavanje kapanjem. Sustavom za navodnjavanje kapanjem obavlja se i prihrana vodotopivim kompleksnim gnojivima.

60 dana – od sadnje do berbe

Pri uzgoju iz presadnica, cvatnja započinje 20 do 30 dana nakon presađivanja. Ovisno o kultivaru i uvjetima okoline, od oplođenog cvijeta do tehnološke zrelosti ploda treba 20 do 30 dana, odnosno, berba započinje 60 do 70 dana nakon sadnje.

Plodovi se beru kad postignu potrebnu veličinu i čvrstoću, svakih 5 do 10 dana. Beru se škarama s oko 2 cm stapke zbog bodljikavosti čaške i kako bi se izbjeglo oštećenje grana. Na tržištu se najviše traže plodovi srednje krupnoće, od 250 do 350 g. U vrijeme berbe, plodovi ovalnih i okruglih kultivara moraju imati promjer od najmanje 7 cm, a valjkastih najmanje 4 cm.

Patlidžan – zahtjevi za toplinom i vlagom

Biljka patlidžana strada već pri 0 do -1 °C. Optimalne temperature za rast i razvoj za oblačnog vremena su 15 °C noću i 22 °C danju, a za sunčanog vremena noću 18 °C, a danju 29 °C. Rast se zaustavlja pri 15,5 i 35 °C. Niske pozitivne temperature, niže od 8 °C, izazivaju jaki stres od kojeg se biljka teško oporavlja, što je bio slučaj ove godine ili ako nakon sadnje dođe do pojave kasnih proljetnih mrazeva. U takvim slučajevima biljke se mogu tretirati biostimulatorima na bazi aminokiselina koji pojačavaju otpornost biljaka na stres te ubrzavaju oporavak nakon izloženosti stresnim uvjetima. Tijekom uzgoja u zaštićenim prostorima održava se temperatura 18 do 20 °C noću i 21 do 22 °C danju, a za sunčanog dana potrebno je prozračivati kad se temperatura digne na 28 °C. Za vrijeme cvatnje i razvoja plodova noćne temperature treba sniziti na 15 do 17 °C, a razliku između dnevne i noćne temperature održavati na 5 do 7 °C.

Za normalan rast i razvoj patlidžana potrebna je visoka temperatura tla u rasponu od 20 do 22 °C. Najbolje uspijeva pri vlazi tla od 80 % poljskog vodnog kapaciteta i pri relativnoj vlazi zraka od 60 do 70 %. Kako bi se održala optimalna vlažnost tla, do početka plodonošenja navodnjava se svakih 7 do 10 dana s 10 do 15 L/m2, a tijekom plodonošenja svakih 5 do 7 dana s 20 do 30 L/m2.

patlidžan

Potreba za hranivima

Patlidžan je biljka duge vegetacije s povećanim potrebama za NPK hranjivima. Na tlima s manjom količinom humusa, jesenska gnojidba organskim gnojivima (40 do 50 t/ha stajskog gnoja) daje dobre rezultate. U proljeće, prilikom predsjetvene pripreme obavlja se mineralna gnojidba. U tlo je potrebno unijeti ukupno 120 do 160 kg/ha dušika, 90 do 100 kg/ha fosfora i 150 do 200 kg/ ha kalija. Od ove količine treba ostaviti minimalno 1/3 do 1/2 za prihranu tijekom vegetacije.

Zbog nedostatka fosfora i kalija, u plodonošenju može doći do slabije cvatnje te opadanja cvjetova i zametnutih plodova. Stoga se, uz navodnjavanje, svakih 10-ak dana provodi prihrana vodotopivim gnojivima s povećanom koncentracijom ovih hranjiva, u količini 25 kg/ha. Kako bi se spriječila pojava vršne truleži ploda, u istom intervalu i količini prihranjuje se kalcijevim nitratom, ali odvojeno od ostalih gnojiva.

Vezanje i pinciranje patlidžana

Stabljika patlidžana je razgranata u svim smjerovima, a može narasti do 150 cm u visinu. U početku vegetacije je zeljasta, a poslije donji dijelovi stabljike odrvene. U uzgoju na otvorenome, u klimatskim uvjetima s kratkim razdobljem plodonošenja patlidžana preporuča se prikraćivanje vrha biljke i vrhova grana nakon zametanja 4 do 6 plodova, a odstranjuju se grane koje ne nose cvjetove. Time se pospješuje rast zametnutih plodova. Prikraćivali grane ili ne, zbog težine vegetativne mase i plodova, biljke patlidžana je dobro poduprijeti, odnosno privezati uz kolac.Stabljika patlidžana je razgranata u svim smjerovima, a može narasti do 150 cm u visinu.

U početku vegetacije je zeljasta, a poslije donji dijelovi stabljike odrvene. U uzgoju na otvorenome, u klimatskim uvjetima s kratkim razdobljem plodonošenja patlidžana preporuča se prikraćivanje vrha biljke i vrhova grana nakon zametanja 4 do 6 plodova, a odstranjuju se grane koje ne nose cvjetove.

patlidžan

Patlidžan na marnet mreži

Osim pojedinačnih kolaca za svaku biljku, kao potpora se može koristiti i vezivo spušteno sa žice napete između stupova ili mreža kao i za krastavce. Razlika je u tome što za patlidžan mreža ne smije biti potpuno napeta jer je stabljika čvršća i manje savitljiva. Moguće je također na jednoj ili dvije visine vodoravno napeti vezivo oko stupova, čime se sprječava naginjanje biljaka u međuredni prostor. Unutar reda biljke pridržavaju jedna drugu. U toplijim područjima (Mediteran) može se obaviti rezidba poslije glavne berbe sredinom ljeta.

Biljke su tada jako razgranate i zameću mnogo plodova, koji će biti sve sitniji prema kraju vegetacije. Orežu se sve suvišne grane, lišće, plodovi i cvjetovi,a ostavi samo nekoliko dobrih, zdravih i produktivnih grana. Nakon rezidbe biljka je visoka samo 30 do 35 cm. Prihrani se kompleksnim NPK gnojivom 20:10:10 u količini 200 kg/ha i navodnjava. Biljke razviju nove grane i daju još jedan rod kvalitetnih plodova početkom jeseni, kada se postižu više cijene na tržištu.

Prednosti uzgoja na mreži

Velika prednost uzgoja patlidžana na mreži očituje se u uštedi na prostoru, što je posebno bitno u malim obiteljskim vrtovima i plastenicima u kojima je bitan svaki centimetar slobodnog prostora, a kod profesionalnih plastenika veći broj biljaka po jedinici površine može znatno povećati urod. Jedna od najvažnijih prednosti uzgoja patlidžana na mreži je činjenica kako je zbog bolje prozračnosti biljaka manja pojava bolesti, dok su plodovi puno čistiji i ujednačeniji, a berba znatno olakšana.

U zaštićenim prostorima patlidžan se uzgaja na jednu ili dvije grane koje se omataju uz vezivo prema žici iznad reda biljaka. Vezivo se spušta nakon ukorjenjivanja biljaka, veže oko biljke u blizina tla i labavo omota oko biljke. Ostavljaju se prve dvije formirane grane, a režu i skraćuju suvišne grane i lišće, čime se nastoji održati dobra ravnoteža vegetativnog i generativnog rasta. Odstranjuju se i sitni cvjetovi jer krupniji obično daju krupnije plodove, koji brže rastu.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakZaštita bilja pitanje br. 61
Sljedeći članakBečki bio krumpir hrani domove umirovljenika
doc. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.