U Sedlarici kod Pitomače, podno Bilogore, više od četiri desetljeća uzgaja se povrće. Na OPG-u Čajkulić kojem je nositeljica Ana-Marija Čajkulić, a vodi ga Mario Čajkulić, na 45 hektara vanjske proizvodnje i šest hektara plastenika sadi se povrće, a tu je još i 30 hektara žitarica. Sadnju povrća započeo je Mariov otac 1979. godine kad je posadio prvu papriku.
–Istina, prije se svaštarilo, bilo je krava, kombajna, žitarica, duhana i paprike i svega. Onda smo 2003. godine otkako je uveden zakon o OPG-u, registrirali OPG Čajkulić Vladimir, a 2015. ga je supruga Ana- Marija, koja je završila agronomiju, preuzela na sebe, kazao je Mario, diplomirani inženjer elektrotehnike kojem je poljoprivreda glavna ljubav i zato je u ovom poslu od 0 do 24 sata, 365 dana u godini.
U svoje imanje Mario je uložio i europska sredstva. Koristili su ih za gradnju plastenika i kupnju traktora, a investicija je tada iznosila 15 milijuna kuna. Upravo im ovih dana zadnje rate dolaze na naplatu. Općina Pitomača sufinancirala im je priključak struje, a povremeno koriste i mjere koje nudi Virovitičko-podravska Županija.
Danas na Čajkulićevim plantažama nema glavnog proizvoda, sadi se ukupno 18 vrsta raznog povrća: blitva, više vrsta salata, matovilac, nekoliko sorti paprika, rajčice, tikvica, tikvi, batata, kukuruz šećerac, poriluk, mladi luk. Da bi sve to bilo uzgojeno na vrijeme brine 53-oje ljudi koliko ih trenutno imaju na platnoj listi.
Plasiranje robe na hrvatsko tržište
–Dokle god je djed bio živ morali smo imati krave, jer je to blago, a onda sam ih 2002. rasprodao. Djed je bio mjesec dana bolestan, nije s nikim razgovarao, ali onda se prilagodio. Krenuli smo samo s povrćem od 2005. govori Mario.
Svoje proizvode plasiraju isključivo na hrvatsko tržište, u šest trgovačkih lanaca.
–Ako radiš s velikim lancima najvažnije je imati kontinuitet. Ako si mali pa danas imaš robu i onda deset dana nemaš, teško je to prodati. Tržnice su zamrle, ne idemo tamo već 13 godina, radimo isključivo s trgovačkim lancima. Problema povremeno ima, uvijek se dogode čepovi kad roba ne ide, no to je uvijek bilo i bit će. Jedne godine s krastavcem, drugi s tikvicom, treći s rajčicom. Primjerice, rajčica je u velikim lancima hidroponija i sad vi nju imate dva mjeseca godišnje, a neki drugi osam mjeseci i veliki lanci rade s njim. U tom trenutku kad vi dobijete svoju rajčicu on već ima dobavljača i ne može mu reći ,,tko te šišaʺ, ali zato je važno prilagoditi se i raditi što tržište u tom trenu traži, naglasio je Mario.
Uvoz uvijek šteti
Najviše što ga muči trenutno u njegovoj tvornici pod vedrim nebom je promjena klimatskih uvjeta.
–Vidite kako se klima mijena, a ne znamo što će biti i kako će biti. Ove godine su nas veće nesreće zaobišle, samo dva plastenika nam je potrgala pijavica, no ne znači da nas u budućnosti neće zahvatiti neka super ćelijska oluja, rekao je Mario.
Osim vremenskih uvjeta, probleme im stvara i uvoz. Uvoz uvijek šteti. Primjerice, 2019. je bio u Valenciji u posjetu proizvođačima salate. Njihovi mali proizvođači plasiraju oko 2500 kamiona salate. U trenutku kad se dogodi čep, oni mogu 50 šlepera dati za nikakvu cijenu samo da je ne zbrinjavaju.
–Oni u svakom trenutku mogu dati robu po takvoj cijeni kojoj mi ne možemo konkurirati i koja će zakrčiti naše tržište. Kad je neka normalna cijena, mi smo konkurentni. Realnosti proizvodnje kod nas i vani su nebo i zemlja, govori ovaj iskusni poljoprivrednik.
Navodi još jedan primjer francuske pokrajine Bretanje, u kojoj se proizvod cvjetača na 17 tisuća hektara i oni se bave time cijelu godinu jer imaju takvo podneblje i takvu klimu, a cijela Hrvatska možda proizvede cvjetače, ili kako se često u narodu kaže, karfiola na svega 100 hektara.
Nedostatak radne snage
Nedostatak radne snage još je jedan problem s kojim se susreće već neko vrijeme, no uspio mu je doskočiti angažiranjem stranih radnika, Nepalaca.
–Teško je naći naše ljude, dođu, pogledaju, vide plastenike i odustanu jer procijene da je to preteško za njih. Nepalce imamo već drugu godinu. Neki su nam u početku znali i pobjeći, a sad su se uvjerili da im je kod nas dobro i ostaju. Gledamo da budu zadovoljni, jednom godišnje putuju kući, u siječnju, sufinanciram im povratne karte sa 700 eura. Uredili smo im dvije kuće za stanovanje, dobiju tri obroka dnevno, a za razliku od onog što su doma zarađivali, po 150 eura, odavde doma mjesečno mogu slati 700 do 800 eura, govori Mario.
–Budućnost hrvatske poljoprivrede leži u promjeni svijesti potrošača. Treba apelirati na sve da kupujemo domaće. Ne mora se kupiti od OPG-a Čajkulić, ali neka se kupuje domaća hrana. Zašto? Jer ćete pomoći nekome koji će platiti nekog radnika pa će taj radnik otići u trgovinu potrošiti te novce, to je jedan krug koji nije kratkoročan.
–Bili smo u Njemačkoj, 100 kilometara od Nizozemske, kod jednog proizvođača jagoda. On je tad jagodu prodavao dvostruko skuplje na njemačkom tržištu i Nijemci su to plaćali. Uvoznici su mogli otići u Nizozemsku i dovesti, ali je tamo svijest da se kupuje domaće. Evo još jedan primjer, 2009. godine, glavni komercijalni direktor Bille govorio je da se prvo nabavlja austrijska roba, nije bitna cijena, ako nema na domaćem tržištu onda se nabavlja njemačka, onda europska, a tek onda ide Turska, Albanija… Kod nas to nažalost još ne vrijedi. Potrošač će samo kratkoročno profitirati jer je platio salatu 50 centi, ali za pet godina kad ne bude naše proizvodnje, onda će biti 1,5 euro, trgovac će staviti 300 posto marže i gotovo.
–Kupujte domaće, koliko god kratkoročno mislite da ste profitirali kupnjom jeftinijeg uvoznog povrća dugoročno to ne donosi dobro nikome, objašnjava Mario.
Dodaje da je zakon ponude i potražnje vrlo jednostavan, a kako funkcionira tržište dokazala nam je pandemija.
–Hoće li vam u takvim situacijama Nijemac ili Talijan dati svoje? Mi moramo njegovati domaću proizvodnju, moramo biti dostatni, to je Podravka prepoznala i vodi svoju novu politiku koja se osim domaćih proizvoda bazira na kraćim lancima dobave, svježijoj robi, što je apsolutno ispravno i za podržati, smatra Mario koji je ove godine proizvodio probnu rajčicu i temeljem dobrih iskustava sigurno će s tim i nastaviti.
PROČITAJTE VIŠE:
Uspješna proizvodnja povrća u Hrvatskoj
Najbolji mladi poljoprivrednik proizvodi mikrozelenje
Uzgoj salate i rajčica kraj Trogir
