Lisnato povrće ima uglavnom kratku vegetaciju (manje od 60 dana). Tijekom vegetacije cilj je uzgojiti listove koji formiraju rozetu ili glavicu uglavnom namijenjene svježoj potrošnji. Iz tih razloga sredstva za zaštitu bilja na lisnatom povrću moraju osigurati stroge toksikološke zahtjeve prema maksimalno dopuštenim ostacima (MDK) u vrijeme berbe i stavljanja na tržište (rezidui).

Od svih vrsta lisnatog povrća gotovo 60 % u našoj zemlji čini uzgoj salate. Tijekom listopada tržni proizvođači najčešće sade zimsku salatu u negrijane zaštićene prostore (plastenike). Prema nekim podatcima iz razvijenih država gdje se salata uzgaja na više od stotinu tisuća hektara, čak 90 % svih korištenih sredstva za zaštitu bilja su pripravci za suzbijanje plamenjače salate (Bremia).

Tijekom zimskog razdoblja povoljni uvjeti za razvoj plamenjače

Višegodišnjim praćenjem pomoću “Mikro Metos” uređaja specifičnih vremenskih uvjeta u manjim plastenicima (350-450 m²) tijekom zimskog razdoblja (studeni, prosinac, siječanj) u središnjem dijelu Međimurja (okolica Čakovca) pojedinih je sezona registrirano čak 47 dana povoljnih za razvoj plamenjače salate. Pritom su skupljani podaci u usjevu salate o temperaturi, relativnoj vlazi i zadržavanju vlage na lišću povoljni za razvoj plamenjače salate. To su visoka noćna vlažnost zraka >90 % i zadržavanje vlage u jutarnjim satima barem 3-4 sata uz minimalnu temperaturu 5°C.

Tijekom zimskih mjeseci u Međimurju je od presudnog značaja broj maglovitih dana tijekom kritičnog tromjesečnog razdoblja studeni-prosinac-siječanj (blizina rijeka Mure i Drave s akumulacijskim jezerima). Naročito tijekom jutarnjih sati uz minimalnu temperaturu 5°C. Konstrukcija plastenika (dužina x širina x visina), uz kvalitetu plastične folije, značajno utječe na kondenzaciju vlage s unutrašnje stijenke i kapanje vode. Tako i na samu brzinu rasta i razvoja biljka. Na taj način objekti posredno više ili manje pogoduju pojavi i razvoju plamenjače zimske salate.

Tablica 1. Neki organski fungicidi dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje plamenjače salate (Bremia lactucae) (za “profesionalnu primjenu”)

PripravakPrimjenaUzgoj salateKarenca u danima
otvorenizaštićeni
Aliette Flash (*)0,25-0,37 %++14 (OP) i 14 (ZP)
Infinito SC (*)1,2-1,6 lit./ha++7 (OP) i 14 (ZP)
Ortiva SC1 lit./ha+14
Orvego SC0,8 lit./ha++7 (OP) i 7 (ZP)
Previcur Energy2-2,5 lit./ha+21
Proplant1,5 lit./ha+21
Revus SC0,6 lit./ha++ (**)7
(*) = samo salata glavatica; (**) = u zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici) dopuštena primjena samo jednom u sezoni! (OP) = karenca na otvorenom prostoru; (ZP) = karenca u zaštićenom prostoru!

Preventivna tretiranja

Pri ranije navedenim optimalnim uvjetima, plamenjača u relativno kratkom razdoblju može potpuno uništiti osjetljive usjeve salate. Zato se u svim područjima intenzivnog uzgoja provode mjere zaštite. Ako se uzgajaju tipovi zimske salate koji su prema iskustvima proizvođača ranijih sezona bili napadnuti plamenjačom, svakako treba poduzeti usmjerene mjere zaštite već u početnim stadijima rasta i razvoja: preventivna tretiranja registriranim pripravcima provode od presađivanja do stadija razvoja 11-13 listova.

U našoj zemlji tržni proizvođači salate imaju dovoljan broj fungicida registriranih za suzbijanje plamenjače salate. Moguće je u istu svrhu koristiti i mikrobiološke pripravke. Najbolji rezultati pri suzbijanju plamenjače salate (Bremia) dobiveni su proizvodnjom zdravih presadnica i provođenjem preventivne zaštite u prvih 40-ak dana nakon presađivanja biljaka.

Kod izbora registriranih pripravaka voditi računa o dopuštenjima i ograničenjima pri uzgoju salate u zaštićenim prostorima (vidi Tablicu 1.).

Ako su ranijih sezona odabrani tipovi zimske salate bili napadnuti i drugim uzročnicima bolesti, npr. sivom plijesni (Botrytis) i/ili bijelom truleži (Sclerotinia), treba poduzeti preventivne mjere zaštite i protiv navedenih neželjenih poremećaja primjenom dopuštenih pripravaka (vidi Tablicu 2).

Posljednjih godina na našem se tržištu pojavljuju i biološki fungicidi (na osnovi Bacillus amyloliquefaciens), registrirani za suzbijanje važnijih bolesti salate. Treba ih primjenjivati preventivno jer naseljavaju biljne organe gdje se natječu za životni prostor i hraniva s patogenim mikroorganizmima (kompeticija). Zbog specifičnog načina djelovanja, biološki fungicidi su učinkoviti na veći broj patogenih gljiva i bakterija (Erwinia, Pseudomonas, Xanthomonas).

Tablica 2. Neki specifični fungicidi (“botriticidi”) dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje sive plijesni i bijele truleži salate (endivije, radiča, rikole, matovilca i blitve) (Botrytis, Sclerotinia) (za “profesionalnu primjenu”)

PripravakPrimjenaUzgojKarenca u danima
otvoreni****zaštićeni
*Pyrus SC, Scala SC2,0 lit./ha+ *14, *21
**Signum DF1,0 kg/ha+ 14
Switch WG0,5-0,8 kg/ha+ 14
***Teldor SC1-1,5 lit./ha+ 3
Geoxe WG0,5 kg/ha+ 7
*fungicid Pyrus ima dopuštenje samo u salati glavatici (K=21 dan), a Scala ima dopuštenje za primjenu u salati i endiviji (K=14 dana); **osim salate ima dopuštenje za primjenu u endiviji i blitvi (1,5 kg/ha); ***sukladno proširenju na male kulture i namjene dopušten je za primjenu u salati, endiviji, radiču, rikoli i matovilcu; ****sukladno dopuštenjima za male namjene (i male kulture) primjena na odgovornost proizvođača!

Tablica 3. Neki biološki fungicidi registrirani za suzbijanje različitih uzročnika bolesti salate:

PripravakPrimjenaUzgojKarenca u danima
otvorenizaštićeni
*Serenade ASO SC4-8 lit./ha++NP**
*Taegro WG0,185-0,37 kg/ha++1
*Pripravci na osnovi Bacillus amyloliquefaciens sojevi QST 713 i FZB24! **NP=karenca nije primjenljiva!

Tablica 4. Neka od mogućih rješenja koja se preporučuju u ekološkoj zaštiti lisnatog povrća od nekih kategorija štetnika

Štetnici*Mreža**BtkRučno ubiranjeInsekticidni sapunOrtofosfatBiljni piretriniSpinosad
Lisne uši   N U 
Sovice UN    
BuhačiN    UU
Puževi  U N  
StjeniceN    UU
Tripsi   U N 
*veličina zaštitne mreže se mora odabrati prema veličini štetnog kukca; **Btk = Bacillus thuringiensis kurstaki!
N = Najpoželjnije rješenje;   U = također učinkovito!  

Zbog iznadprosječno toplog i sparnog razdoblja u prvoj polovici listopada, preporuka je redovito pregledati zdravstveno stanje zimske salate zbog moguće ranije pojave štetnih organizama životinjskog podrijetla. Među njima su često pronađene lisne uši (Aphidoidae) i štetne gusjenice (npr. lisne sovice – Noctuidae).

Vješanjem žutih ljepljivih ploča može se pratiti samo populacija krilatih oblika lisnih uši. Redovitim vizualnim pregledima biljaka pratimo moguću pojavu jedinki bez krila (lisne uši tražimo na naličju lista). Svim “ne-kemijskim” mjerama smanjujemo populaciju lisnih uši i drugih štetnika na povrću. Primjerice plodored, optimalan sklop, uravnotežena gnojidba, skupljanje jedinki lisnih uši (vidi Tablicu 4.). Vrlo učinkoviti prirodni neprijatelji lisnih uši su božje ovčice (Coccinella) i zlatooke (Chrysopidae).

Prema potrebi je moguće koristiti i dopuštene kemijske insekticide registrirane u našoj zemlji za suzbijanje lisnih uši na lisnatom povrću s ograničenjima. Toksikološki su prihvatljiviji botaničkih ili biljnih pripravci. Od komercijalno dostupnih na našem tržištu mogu se za suzbijanje lisnih uši na lisnatom povrću koristiti botanički (biljni) insekticidi. Oni sadrže prirodni piretrin na osnovi ekstrakta biljke dalmatinskog buhača (npr. Abanto, Krisant, Pyregard EC ili ranije Piretro Natura) Djelotvorni su i na neke vrste štetnih gusjenica (K=2 dana).

Ovisno o osjetljivosti tipa i hibrida salate, te uvjeta za razvoj bolesti, na odraslim se biljkama pojavljuju simptomi promjene s pojavom “bijele” prevlake na naličju (slika 1), pa sve do širenja bolesti na cijelu glavicu tipa puterica (slika 2). Osim plamenjače, na salati opisano 13 ekonomski značajnih gljivičnih bolesti. Ipak, u našoj zemlji zbog visoke zračne vlažnosti u zaštićenim prostorima tijekom zimskog razdoblja najčešće još pronalazimo sivu plijesan (Botrytis) (slika 3) (foto: M. Šubić)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUtjecaj okolišnih čimbenika na kakvoću zrna suncokreta
Sljedeći članakDani hrane i tradicijskih proizvoda
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.