Optimalne temperature rasta
Dužina vegetacije paprike određena je minimalnim dnevnim temperaturama zraka. Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 11 do 12 °C, a optimalna oko 25 do 30 °C. Optimalna dnevna temperatura za rast iznosi od 22 do 26 °C. Dok je optimalna noćna temperatura između 16 i 20 °C. Tijekom oblačnih dana temperature bi trebale biti 4 do 5 °C niže. Pri temperaturi iznad 30 °C i niskoj relativnoj vlazi zraka dolazi do otpadanja cvjetova i mladih zametnutih plodova. Biljke ugibaju pri temperaturama od -0,5 do 0 °C. Tijekom vegetacije suma srednjih dnevnih temperatura trebala bi iznositi oko 3000 °C (Zadar 3921, Osijek 2969, Čakovec 2459).
Od sadnje do početka berbe paprike potrebno je izme đu 50 i 60 dana. Za cvatnju je potrebno sunčano vrijeme i temperature od 25-28 °C te relativna vlaga zraka od 65-70%.
Plodored i sadnja
Na istu površinu paprika ne bi trebala doći prije 4 do 5 godina. Kao pretkulture treba izbjegavati kulture iz iste porodice (rajčica, patlidžan, krumpir). Zbog osjetljivosti, potrebno je obratiti pažnju na herbicide primijenjene tijekom uzgoja pretkulture. Sadnja se obavlja u dvoredne trake na malč od crne polietilenske folije ispod koje je postavljen sustav za natapanje kapanjem. Obrocima natapanja od 10 do 15 l/m2 nakon sadnje, a kasnije tijekom vegetacije od 15 do 25 l/m2 održava se vlažnost tla oko 80% poljskog vodnog kapaciteta. Turnus natapanja varira ovisno o fazi razvoja biljke, a najkraći je tijekom plodonošenja kad se natapa do tri puta tjedno.
Potreba za hranjivima
Paprika zahtijeva srednje teško tlo, mrvičaste strukture i odgovarajućeg kapaciteta za vodu, ali dobre dreniranosti kako bi se spriječilo stajanje vode i gušenje korijena. Osjetljiva je na alkalnu reakciju tla pa je optimalna pH-vrijednost 6 do 6,5. Poželjan je sadržaj humusa u tlu iznad 3%. Gnojidba svake kulture se planira na temelju opskrbljenosti tla hranjivima (analiza tla) i planiranog prinosa. Polovina potrebnih količina fosfora i kalija dodaje se osnovnom gnojidbom, a polovina startnom, odnosno, predsjetvenom. Zbog osjetljivosti na klor, kalij ne bi smio biti porijeklom iz kalijevog klorida. Četvrtina potrebnog dušika dodaje se prije sadnje, a ostatak u dvije do tri prihrane KANom ili UREA-om.
Kako bi se osiguralo održavanje sadržaja humusa, potrebno je provoditi gnojidbu paprike zrelim stajskim gnojem u kolicini od 20 do 40 t/ha.
Prednosti fertirigacije
Fertirigacijom se potrebna količina hranjiva dodaje putem sustava za natapanje kapanjem, a primjenjuju se vodotopiva gnojiva. Fertirigacija se provodi jednom tjedno, s tim da se posebno dodaje kalcij kako bi se spriječilo taloženje pri miješanju s fosfatima i sulfatima. Plan primjene hranjiva temelji se na dinamici rasta biljke. Na početku rasta započinje manjom količinom hranjiva, koja se proporcionalno povećava s povećanjem stope rasta biljke. Tijekom rasta i razvoja većine povrtnih vrsta potrebno je svega nekoliko prilagodbi sustava što se tiče vrste i količine primijenjenih gnojiva. Izrada plana fertirigacije Sljedeći plan fertirigacije je samo orijentacijski jer ne uzima u obzir opskrbljenost tla hranjivima. Izrađen je uz pomoć programa Haifa Nutri Net. Plan se odnosi na uzgoj paprike zvonolikog ploda (babure) na otvorenome, u srednje teškom tlu. Planirani prinos je 30 t/ha, a potrebe za hranjivima prikazane su u tablici.
Potrebe za hranjivima bile bi manje ako bi se u obzir uzela količina hranjiva u tlu (dobra opskrbljenost) i količina koja se vraća u tlo zaoravanjem biljnih ostataka pretkulture i količina dodana zrelim stajskim gnojem, dok bi se povećale pri uzgoju na slabo opskrbljenim i teškim tlima. Sva potrebna količina hranjiva bit će dodana putem sustava za natapanje kapanjem. U spremniku se priprema 5%-tna otopina vodotopivog gnojiva, odnosno, 50 kg gnojiva se otapa u 1000 l vode. U otopinu se uranja injektor koji otopinu injektira u sustav gdje se miješa s vodom dovodi do svake biljke. Budući da biljka ima različite potrebe za hranjivima tijekom vegetacije, rast i razvoj može se podijeliti u nekoliko faza: sadnja i ukorjenjivanje, vegetativni rast, početak cvatnje i berbe, puna berba i završetak berbe. U mediteranskom dijelu Hrvatske sadnju na otvoreno je moguće obaviti oko 20 dana ranije.
