Hidroponski uzgoj nije ništa drugo nego uzgoj biljaka u kontroliranim uvjetima, u kojoj je svaka faza razvoje kulture u proizvodnji kontrolirana i prilagođena. Ovakav uzgoj se poprilično udomaćio kod nas i proizvođači već dobro poznaju proizvodnju i stavke koje su im potrebne za dobar proizvod, stoga će se ovaj članak više osvrnuti na zaključak o takvoj proizvodnji, nego na izbor supstrata u proizvodnji. Za ovaj članak je relativno nevažno da li će to biti kamena vuna, kokosova vlakna, perlit, treset i nešto slično kao i dimenzije toga suspstrata. Prilikom jedne edukacije koja je bila nadopunjena istraživanjem tržišta, susreo sam se sa sljedećim pitanjem. Isplati li se više ako se uloži 100 eur/m2 proizvodne površine i zaradi 150 eura, ili ako se uloži 50 eura/m2 i zaradi 75 eura ? Ako se uzme u obzir da je ovdje ustvari bitan omjer koji je potpuno isti za oba slučaja, a zarada u prvom slučaju je 100 % veća nego u drugom, što je u ovome čudno? Ova stavka presudna je za izbor na koji ćemo način proizvoditi i u kojim uvjetima.

Nizozemci – vodeći hidroponski proizvođači povrća

Poznato je da su najbolji, najuspješnii hidroponski proizvođači na svijetu Nizozemci. Oni na raspolaganju imaju svu moguću tehnologiju i opremu za takvu proizvodnju. Recimo da Nizozemska proizvodi 80 % repromaterijala za hidroponsku proizvodnju u svojoj zemlji i čak da je i ulazna cijena ista kao i kod nas da li je to u konačnici isto? Da li je ulaganje od 100 eura po m2 u proizvodnju u Nizozemskoj i Hrvatskoj isto? Matematika kaže da je, ali što kaže teren? Naime, ""postoje potpune kopije nizozemskog stila proizvodnje u Hrvatskoj i još nekim zemljama, ali postoje jednako tako proizvodnje koje su jednako uspješne, a ne slijede potpunu kopiju nizozemskog stila, točnije razvili su vlastiti stil. Da li je hidroponska proizvodnja u Nizozemskoj strateški važna grana te države, da li je baš toliko profitabilna, zašto je profitabilna i koji faktori utječu na profitabilnost takve proizvodnje uNizozemskoj? Na koji način država sudjeluje u toj proizvodnji, a država uvijek sudjeluje samo je pitanje na koji način. Rotterdam je jedna od najvećih ako ne i najveća luka na svijetu, koliki je tu doprinos za razvoj trgovine, isporuke robe, uvoza sirovine, itd., itd. Sve su to važna pitanja za svaku proizvodnju, a ne samo za savršenu hidroponsku proizvodnju iz Nizozemske. Španjolska ima 5 puta veću površinu pod staklenicima i plastenicima nego Nizozemska, možda je nizozemska proizvodnja bolja po jedinici površine, ali tko bolje zarađuje i da li je ta proizvodnja ista po standardima? Zašto Njemačka koja je najveća i najbogatija zemlja u Europi, ima 3 puta manju površinu pod staklenicima nego Nizozemska?

""Hidroponska proizvodnja po nizozemskoj metodi nam do određ ene, tj. krajnje granice osigurava kontrolu, proizvodnju, stabilan prinos, zaštitu od štetnika, cijenu, kvalitetu proizvoda, negativan utjecaj vremenskih prilika je sveden na minimum, zarada je gotovo sigurna i u konačnici po toj logici bi trebalo cijelu našu zemlju staviti pod staklenik i cijela bi zemlja bila u blagostanju.

Što je s ulaznim troškovima i repromaterijalom? Za provođenje vrhunske hidroponske proizvodnje u našoj zemlji treba imati iz Nizozemske (ima i proizvođača iz drugih zemalja, ali recimo da ide sve iz Nizozemske) sjeme, presadnice, gnojiva, staklenik, sustav za grijanje, software, kolica za branje, pakirnicu, pletiva, prstene, biološka zaštita, bumbari za oprašivanje, zaštitna sredstva, gnojiva, supstrat… itd. Udio domaćeg repomaterijala je pokoje zaštitno sredstvo, eventualno ambalaža koja se radi s nizozemskim strojevima, struja, voda, staklo i naravno ljudi koje u konačnici možda čini 5 % ukupnih troškova. Što onda? Kopirati u potpunosti ili slijediti vlastiti model?

Uzgoj u tlu

""Neke velike razlike u kvaliteti proizvoda iz hidroponije i tla zapravo i nema, to su sitne razlike koje su zanemarive, jer je toliko suvremenih hibrida povrća na tržištu, da je potpuno logično i za očekivati da se ti hibirdi razlikuju u boji, okusu, prinosu i ostalim stavkama, jer se u tu svrhu i proizvode. Nemoguće je odrediti da li je recimo rajčica proizvedena u hidroponiji ili tlu, jer je preveliki broj kvalitetnih svojstava između njih i prilagođeni su za određeni tip proizvodnje. Oba proizvoda su jednako zdravstveno ispravna i tu nema nikakve dvojbe. Dapače, zabilježeno je nekoliko slučajeva da određeni hibrid rajčice potrošači okarakteriziraju kao “domaći” okus: “Da, to je ona prava domaća fina rajčica”. Ovakve izjave su samo subjektivne, jer su brojne analize pokazale da nema te granice i tablice koja će biti normativ za određivanje kvalitete. Oba proizvoda su kvalitetna i zdravstveno ispravna i ravnomjerno nastupaju na tržištu. To je jedina stavka koja je mjerilo i treba biti mjerilo za izbor da li ćemo proizvoditi na hidroponski način ili izabrati uzgoj u tlu.

Razlike po pitanju kvalitete i ispravnosti proizvoda izme u hidroponskog uzgoja i uzgoja u tlu nema, i isključivo je u pitanju ekonomska isplativost.

Proizvođači diljem europe i njihova iskustva na terenu pokazala su da je njima nakon financijskih ulaganja koja su neizostavna, sljedeći faktor regija i klima u kojoj se nalaze i na temelju toga planiraju proizvodnju. Najbolje proizvodnje su one koje su zamišljene i vođene vedrim duhom i marljivim radom u korak s vlastitim idejama, iskustvima, saznanjima i primjenom suvremenih tehnologija.

""

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠkotski Božićni kolač
Sljedeći članakInstitucija koja je dobila status mandatnog tijela za EU Twinning
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.