Bilje raste kao u laboratoriju
Ipak, neki proizvođača nisu u mogućnosti ići u velike sofisticirane proizvodnje, a voljeli bi produljiti proizvodnju. Nekad se povrće za kasnu ili ranu proizvodnju uzgajalo u klijalištima. Iako su zime bile oštrije i dulje nego sada, mogao se ostvariti dobar uspjeh u klijališnoj proizvodnji.
Danas se također može ostvariti dobra proizvodnja u klijalištu, iako samo za obiteljsku upotrebu ili manje tržište. U trgovinama se danas mogu nabaviti plastični okviri i klijališta, tako da mali hobi proizvođači ili manja kućanstva lako mogu proizvesti, za svoje potrebe, prijesadnice, salatu, matovilac, rotkvice. . . Ondje gdje je to moguće, što više koristite klijališta jer pružaju neke prednosti u odnosu na plastenike i staklenike.
Klijalištima prednost treba dati u vjetrovitim krajevima. Niska su i lakše se mogu osigurati od naleta jakog vjetra. Ovisno o kulturi, mogu se koristiti hladna (kasna jesen i proljeće ) i topla (zimi) klijališta. Mogućnost kombiniranja raznih toplotno-izolacijskih materijala mnogim zainteresiranim proizvođačima (od jedne obitelji do većeg gospodarstva omogučuje proizvodnju). Zato ne zaboravite klijališta kao uzgojni prostor za kasnojesensku i ranoproljetnu proizvodnju.
Kako postaviti klijalište
Za jedan ili dva klijališna prozora lako ćete naći mjesto, dok za više klijališnih prozora treba osigurati i više prostora. Prije svega dobro je planirati postavljanje prozora tako da budu nagnuti i okrenuti prema jugu ili jugoistoku, bez obzira radi li se o jednom ili više njih.
Kako bi upili što više sunca i svjetla, klijališta nemojte postavljati tako da tijekom dana budu izložena sjeni nekakve zgrade ili guste krošnje drveća. Ona+ moraju biti osunčana cijeli dan. Uz sunčani i svijetli prostor potrebno je već kod postavljanja klijališta računati na to da mjesto bude u zavjetrini, zaklonjeno od naleta hladnih vjetrova.
Vrste klijališta
Razlikujemo dvije vrste klijališta: nadzemna klijališta, gdje se okvir nalazi iznad zemlje, i ukopana klijališta, kod kojih se okviri nalaze djelomice ispod razine tla. Prema konstrukciji prozora, načinu grijanja. . . također možemo razlikovati klijališta. Dok se na tržištu nije pojavila plastika u raznim izvedbama, kao i neki drugi moderni materijali, za klijališta i ostale vrste zaštićenih prostora korišteni su isključivo prirodni materijali (drvo za okvire, hasure od slame, trstika i slično). Koristile su se i željezne konstrukcije sa staklenim prozorima za staklenike.
Danas je moguće kupiti “kutiju” od plastike (nalik na valovitu ljepenku), koju sačinjavaju okvir i prozor – poklopac. Takve kutije, mala klijališta dobro mogu poslužiti za manje vrtove. Ako želite načiniti nadzemno klijalište, vanjske okvire dobro zaštitite balama slame ili pločama od stiropora veće debljine (8 – 10 cm). Sve treba dobro učvrstiti, da prione uz okvir i osnova klijališta je gotova i zaštićena.
Osim toga, plastični okvir može se spustiti i ispod razine tla. Jednostavne i lako prenosive konstrukcije dobro će poslužiti za obiteljski vrt i manjem kućanstvu. Ovisno o namjeni i veličini proizvodnje, ali i financijskoj mogućnosti, prvo razmislite o visini ulaganja i mogućnosti zarade. Pri tom ne zaboravite da je svježe povrće zimi dobro došlo i na tržnici i u trgovinama.
