Krumpir (Solanum tuberosum) zeljasta je biljka karakteristična oblika gomolja, porijeklom iz Srednje Amerike. U Europu su ga potkraj 16. stoljeća donijeli Španjolci i Englezi. Za nevjericu je podatak da se raširio Sjevernom Amerikom uvozom iz Engleske i Irske. U početku je uzgajan kao dekorativna i ljekovita biljka u botaničkim vrtovima. U Hrvatsku je donesen najvjerojatnije 1769. godine. Krumpir je bio i ostao nezamjenjivo povrće za ljudsku i stočnu ishranu, kao i industrijsku preradu.
Tehnološki proces proizvodnje potanko je ispitivan širom svijeta i razvijene su “banke gena” za stvaranje novih sorata. Zanimljiva je i zahvalna biljka za brdsko-planinske krajeve, gdje predstavlja važan izvor prihoda poljoprivrednih kućanstava, pa je postao kult, po čemu su pojedina područja poznata – Lika, Međimurje. Manje je poznato da se krumpir može uzgajati bez ukopavanja u tlo, korištenjem sijena i slame kao pokrivke, koji se više ne mogu koristiti ni za hranidbu stoke, a ni za prostirku u stajama. Tehnološki postupak je znanstveno provjeren i može se preporučiti kao dodatni oblik korištenja slabo plodnih poljoprivrednih površina.
Opisani postupak provjeravan je u dva navrata na dvije lokacije u blizini Zagreba. Iako je empirijski vođeno ispitivanje, reultati se potpuno poklapaju sa znanstvenim podatcima iz dostupne literature. U isto vrijeme, pa do danas, ispitivan je i utjecaj raspršivanja ekstrakta ljekovitog bilja u jabučnom octu po vrećama krumpira u skladišnom prostoru radi sprječavanja klijanja. Rezultati su ohrabrujući za primjenu u obiteljskim ostavama tijekom zime i ranog proljeća, uzevši u obzir velik broj kućanstava, a pojedinačno malu količinu ovog povrća. Uputno je, u idućem periodu, nanstvenim metoda a ispitati ove rezultate te ih primijeniti u široj praksi.
Prednost nadzemne sadnje krumpira
Ovim postupkom izbjegavaju se priprema tla oranjem, okopavanjem, nagrtanje kučica, suzbijanje korova pesticidima i dodatno zalijevanje tijekom sušnog razdoblja vegetacije, kao i neracionalna gnojidba mineralnim gnojivima. Pojava krumpirove zlatice može se učinkovito suzbiti puštanjem mladih fazana i druge živine na mjesto uzgoja.
Izbor gomolja
Za sadnju se koriste sjemenski gomolji mase 50 – 60 grama. Ako su teži od 80 grama, režu se napola, 8 – 10 dana prije sadnje kako bi se rezana površina osušila. U ovom slučaju obvezna je dezinfekcija noža kod svakog reza u tridesetpostotnoj otopini formalina.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
