Stara poslovica kaže da tko drži do zdravlja jede kupus. Svoju popularnost kupus duguje tome što spada u jeftinije namirnice, s niskom kalorijskom vrijednošću, ali i zbog izuzetnih ljekovitih svojstava. Nutricionisti savjetuju da svinjsko meso treba jesti uz kupus kao prilog, jer ova biljka apsorbira masti i olakšava probavu.
Bogatstvo vitamina C
U svježem kupusu najviše su zastupljeni vitamin C i beta-karoten (provitamin vitamina A). Također i vitamini B1, B2, PP i K, te posebna vrsta vitamina – vitamin U. On se može naći samo u kiselom kupusu. Od minerala sadrži kalij, željezo, magnezij, sumpor i bakar. Male količine natrija te povoljan odnos kalcija i fosfora osiguravaju maksimalno iskorištavanje kalcija u organizmu. To je dosta često problem s drugim namirnicama koje sadrže kalcij.
Kupus je povrće visoke biološke i niske kalorijske vrijednosti (24 kcal na 100 g). Kupusom se, također, u organizam unose elementi za održavanje biološke ravnoteže organizma i za obranu organizma od raznih bolesti. Bogat je celulozom koja poboljšava probavu. Djeluje povoljno na zacjeljivanje rana te preventivno pomaže kod prehlade i kašlja. U antičkom Rimu su kupus smatrali univerzalnim lijekom. Divlji kupus su za hranu upotrebljavali još prastanovnici europskog obalnog područja u pretpovijesno doba. Stari Slaveni otkrili su postupak kiseljenja koji se održao sve do naših dana.
Postrni i rani uzgoj
U uvjetima umjereno kontinentalne klime kupus je najčešće postrni usjev – poslije graška, ranog krumpira, luka, ječma, pšenice i drugih usjeva koji oslobađaju oranicu do srpnja. Ovo se odnosi na proizvodnju kupusa za jesensku i zimsku potrošnju. Međutim, uzgoj ranog kupusa postaje sve zanimljiviji. Zato jer ukoliko se na tržište plasira dovoljno rano, cijena i relativno visok prinos garantiraju profi tabilnost. Proizvodnja ranog kupusa vrlo je rasprostranjena u dolini Neretve.
Na primjeru u tablici 1. vidi se kako razlika u cijeni kupusa utječe na pokriće varijabilnih troškova. U kalkulaciju smo uzeli prosječnu cijenu na veletržnicama u Hrvatskoj u 2009., a ona je u svibnju bila najviša (3,36 kn/kg). Dok je u rujnu pala za 30% i iznosila je 2,38 kn/kg. Zbog razlike u cijeni proizvodnja ranog kupusa je isplativija i preporučuje se ukoliko to dopuštaju klimatske prilike. U pravilu lakša tla pogoduju uzgoju ranog kupusa. Dok su teža i zbijenija tla koja duže drže vodu bolja za kasne sorte kupusa. Budući da kupus uspijeva gotovo na svakom oraničnom i vrtnom tlu, naša klimatska i geografska raznolikost omogućuju prisutnost kupusa na tržištu cijele godine. Razlika u cijeni se kod kasnog kupusa nadoknađuje višim prinosima.
Posljednjih 14 godina je zabilježena najniža cijena na tržnicama u 2001. godini (3,74 kn/kg), a na veletržnicama u 2004. godini (1,82 kn/kg). Najviše cijene su bile 2008. godine (5,87 kn/kg na tržnicama i 3,09 kn/kg na veletržnicama). Na primjeru iz 2011. godine prikazan je odnos proizvođačke i prodajne cijene. Proizvođača je njegova proizvodnja u varijabilnim troškovima koštala 1,41 kn/kg te je mogao ostvariti doprinos pokriću od 1,39 kn/kg (ukoliko prodaje na veletržnicama) do 3,69 kn/kg na tržnicama.
Doprinos pokriću pokazuje je li prihod od prodaje bio dostatan za pokriće fiksnih troškova poslovanja, a u navedenom slučaju je ostvarena i zarada, jer se pretpostavlja da je na površini od jednog hektara fi ksni trošak gospodarstva 33.412 kn, što je 0,69 kn po kg kupusa. Tako je dobit proizvođača od 0,70 do 3,00 kn/kg kupusa. S obzirom na visoka ulaganja u mehanizaciju, a njeno relativno slabo korištenje potrebno je uzgajati nekoliko hektara ove kulture za punu isplativost kao novog projekta. Na postojećim gospodarstvima, kojima je kupus jedna od kultura u plodoredu, vidljiva je isplativost već na 1 ha površine. Kako je prodajna cijena kupusa relativno niska, a troškovi po hektaru prilično visoki i ujednačeni, dobit treba graditi na visokim prinosima kupusa prve klase.
