Cikla dobro uspijeva na dubokim, strukturnim i plodnim tlima jer se u protivnom korijenovi teško razvijaju i izobličuju se. Na laganim, pjeskovitim tlima uzgoj će biti uspješan samo uz natapanje. Osjetljiva je na kisela tla, pa se preporučuje uzgoj na tlima neutralne reakcije gdje pH iznosi od 6 do 7,2. Alkalna tla obično imaju nedostatak mikrohraniva bora, što može rezultirati crnim, drvenastim tkivom u gornjem dijelu zadebljalog korijena.
Dobra opskrbljenost vodom osigurat će ravnomjeran rast i dobru kvalitetu korijena. No, biljka može bez većih posljedica prebroditi i kraća sušna razdoblja.
Optimalna temperatura nicanja iznosi 15 °C, ali ono može započeti već i na minimalnih 5 °C. Za vegetativni rast pogodne su temperature od 15 do 20 °C te će u takvim uvjetima boja zadebljalog korijena biti intenzivnija.
Postrni usjev cikle
Za kasniju potrošnju (jesen, zima) cikla se sije isključivo na stalno mjesto krajem lipnja. Sjetva se može produžiti čak do polovice srpnja. Naime, cikla ima relativno kratku vegetaciju (80 do 120 dana) pa se može uzgajati kao postrni usjev. Time je iskoristivost zemljišta bolja. Razmak sjetve iznosi 30 do 60 cm između redova te 5 do 10 cm u redu. Potrebno je planirati 100 do 150 g/100 m² sjemena, što ovisi o namjeni. Ukoliko je cilj proizvodnje „bebi cikla“(promjera 2-4cm)onda se sije nešto više sjemena(180-250g/100m2)na manji razmak(12-17cm između redova).
Prilikom sjetve se preporučuje primijeniti neki od granuliranih zemljišnih insekticida. Zaštita od korova osigurat će prskanjem herbicidima nakon sjetve, ali prije nicanja. Kada je biljčica u fazi 2-3 lista provodi se me uredna kultivacija, prorjeđivanje usjeva (jedna biljčica po sjetvenom mjestu), prihrana dušičnim gnojivima te natapanje.
Plodored
Na istu površinu cikla se ne smije sijati najmanje tri godine te ju se preporučuje odvojiti od ostalih vrsta iz porodica lobodnjača (blitva, stočna i šećerna repa), kako bi se izbjeglo prenošenje bolesti i štetnika. Najbolje je da u plodoredu dolazi iza kultura koje su bile gnojene stajskim gnojem (plodovito povrće, mahunarke, celer, poriluk). Za ranu proizvodnju cikle obrada tla se obavlja u jesen oranjem na 30cm dubine. Dok u proljeće se pred predsjetvenu pripremu provodi osnovna gnojidba. U slučaju kasnije sjetve (nakon ozimih i proljetnih kultura), tlo se obrađuje na dubinu od 25cm uz dobru pripremu sjetvenog sloja. Gnojidba mineralnim gnojivom ovisit će o zalihama hraniva u tlu. Za prosječan prinos (300kg/100m²) na tlu srednjeopskrbljenom hranivima potrebno osigurati 1,4kg N, 0,5kg P2O5, 2,3kg K2O, 0,6kg CaO i 0,22kgMgO /100 m².
Berba cikle
Vrijeme berbe cikle ovisi o veličini zadebljalog hipokotila i namjeni proizvoda. Vađenje se provodi kada promjer zadebljalog korijena dostigne najmanje 3 do 3,5 cm, osim kod „bebi cikle“ koja se konzervira cijela, pa promjer ne bi smio biti veći od 2 cm. Tehnološka zrelost se poznaje po početku crvenjenja i klonuću unutarnjih listova. S berbom postrnog usjeva na kontinentalnom području se ne bi smjelo kasniti jer na -3 °C nastaju štete od hladnoće. Na manjim površinama je vađenje ručno, dok se na većim površinama za berbu upotrebljavaju vadilice.
Ljekovitost
Najčešće se cikla kuha i jede začinjena kao salata, ali se može koristiti i za pripremu juha ili variva u kombinaciji sa drugim povrćem. U zimskim mjesecima konzervirana (pasterizirana) cikla predstavlja vrijedan izvor vitamina i minerala, koji su važni za jačanje imuniteta.
Obrok s ciklom zadovoljava značajni udio dnevne potrebe čovjeka za važnim mineralima (fosforom, kalijem, kalcijem, magnezijem, željezom, manganom i cinkom), a od vitamina sadrži ß-karoten, vitamine B skupine te vitamine C i E.
Najvrjedniji sastojak cikle su pigmenti – betacijani (crveno-ljubičasti) i betaksantini (žuti). Betacijani imaju izraženo antioksidativno djelovanje, zbog čega pridonose čišćenju organizma od slobodnih radikala. Cikla pomaže u slučaju slabokrvnosti, pripisuje joj se antivirusno i antibakterijsko djelovanje, pa nije ni čudno da se naziva povrćem zdravlja.
