Sorte krušaka međusobno razlikujemo po boji, obliku, konzistenciji, te okusu, mirisu i aromi. Kada biramo koju ćemo krušku kupiti prvo uočavamo njene vanjske karakteristike (izgled) ploda, a tek pri konzumaciji osjećamo konzistenciju, okus, miris i aromu.
Uz jabuku, kao stolno voće ima dosta dugu sezonsku potrošnju, koja počinje krajem svibnja i početkom lipnja (jagodnjača „majska rana“), a završava krajem ožujka. Bogata je vitaminima, C i K, te je zbog sitnih sklerenhimskih zrnaca u plodu, poznata kao dobar regulator probave.
Tepka kruška
Dosta rasprostranjena, od davnina poznata stara sorta koja može dosegnuti duboku starost, do 150 godina a neke čak i više. Kora stabla je debela, crno –sive boje, s dubokim brazdama i mekana je. Listovi su veliki i jajolikog su oblika. Plod tepke je okruglastog oblika, nalik jabuci. Osnovna mu je boja maslinastozelena koja dozrijevanjem prelazi u zeleno-smeđu do smeđu. Dozrijeva u drugoj polovici rujna i u listopadu. Peteljka ploda je kratka, debela i drvenasta.
Okus ploda je trpak, a meso je tvrdo, međutim kada plod odstoji neko vrijeme, postaje mekan, smeđe boje, te sočnog i skladnog okusa. Obzirom na navedena svojstva plodova, oni se najčešće upotrebljavaju za preradu u sokove u kombinaciji s jabukom, te za sušenje. Također se upotrebljavaju za izradu voćne rakije, koja je dosta cijenjena.
Kiferova (citronka) kruška
Kruška koju je otkrio rasadničar Kieffer. Ima neobičan izgled ploda koji je najdeblji u sredini te ima dva ulegnuća, jedno pri prijelazu u vrat i drugo manje na pola udaljenosti između sredine ploda i njene osnove. Zbog takvog izgleda malo podsjeća na limun pa je vjerojatno zbog toga i dobila naziv citronka. To je rana zimska sorta koja dozrijeva oko 50 dana nakon Viljamovke.
Nema veću ekonomsku važnost, međutim cvate rano i dobar je oprašivač. Spada u grupu najotpornijih sorata i ima vrlo skromne zahtjeve što se tiče uzgoja, u pogledu tla, njege i zaštite. Otporna je na krastavost i na bakterijsku palež. Zbog svoje lijepe limun žute boje, te neobičnog okusa i intenzivnog mirisa održala se u ekstenzivnim ekstenzivnim nasadima. Obzirom da ima usku i visoku krošnju, služila je za drvorede uz ceste i putove. Jedan takav drvored uz ceste može se vidjeti u Hrvatskom zagorju na cesti od Sv. Križa Začretja do Krapine.
Petrovka (petrovača)
Tako zovemo i jednu sortu jabuke i smokve(da ne bi bilo zabune), sorta je koja dozrijeva o Petrovu, odnosno krajem lipnja, te spada u skupinu ranih sorata krušaka. Plod joj je sitan, do srednje krupan. Nepravilnog je ovalnog oblika, moglo bi se reći kruškolikog. Koža ploda je zelene boje koja na osunčanoj strani pred zriobu pocrveni, posuta zelenim točkicama. Kada plodove uberemo u pravom trenutku mogu stajati i do tjedan dana. Sočni su i ukusni ali bez neke pretjerane arome. Rodnost petrovke je vrlo dobra, međutim zahtijeva nešto toplije podneblje.
Pljuskača (vodenac, bljuzgača)
Naziv je dobila zbog vrlo sočnog mesa ploda, slatkasto-kiselog okusa, te se u narodu govorilo da se ona ne jede nego se pije. Stablo pljuskače je jako bujno i razgranato. Rodnost joj je redovita, a najbolje joj odgovaraju ocjedita i plodna tla. Plodovi su joj srednje krupni do krupni. Oblik ploda može se reći da je jajasto-zvonast, s tankom i nježnom žućkasto-zelenkastom pokožicom, dok joj je peteljka duga i tanka. Dozrijeva krajem rujna, te je svrstavamo u kasno-jesenske sorte.
Pastorčica (kaluđerka) kruška
To je stara francuska sorta i cvate srednje rano do srednje kasno, te se može reći da je otporna na kasne proljetne mrazove. Također je nešto otpornija na sušu, a srednje je osjetljiva na krastavost. Bujnog je stabla koje formira piramidalnu krošnju, te se ističe velikom rodnošću. Plodovi su krupni, imaju tipičan kruškoliki oblik, osnovne boje žuto zelene koja dozrijevanjem prelazi u slamnato žutu. Na sunčanoj strani ploda javlja se crvenilo i često se uzduž ploda proteže smeđa crta ili blago udubljenje. Često se koristi kao međupodloga pri cijepljenju, obzirom da je kompatibilna s dunjom. Dobro se i dugo može čuvati.
Jagodarka (jagodnjača, majska kruška)
Naziv je vjerojatno dobila obzirom da se bere u vrijeme dozrijevanja jagoda. Nekada je bila dosta rasprostranjena, dok se danas može naći tek pokoje stablo, većinom u okolici Požege. Stablo jagodarke je vrlo bujno, s razgranatom piramidalnom krošnjom. Plod joj je sitan, okruglast s prepoznatljivom izduženom peteljkom. Boja ploda je zelenkasto žuta. Pokožica je glatka i sjajna dok je meso bjelkaste boje, polusočno, mekane konzistencije, slatko kiselog okusa. Rodnost joj je dobra, a dozrijeva krajem svibnja – početkom lipnja. Nedostatak joj je što plodovi relativno brzo nakon berbe propadaju te se ne može dobro čuvati.
Lubeničarka kruška
Ime je dobila zbog mesa ploda izrazito crvene boje koje podsjeća na lubenicu. Sorta je jako stara, te se još uvijek može pronaći u okolici Starog Perovog Sela. Plod lubeničarke je srednje krupan, pokožica ploda je zelenkasto žuta, a sa sunčane strane prekrivena rumenilom. Sočnog je i slatkokiselog okusa i ugodne arome. Kad plod prelazi u odumiranje (tzv. prezrijevanje) dolazi do truljenja i gubitka karakteristične crvene boja iako je i tada dobar za konzumaciju. Međutim zbog navedenog ne preporuča se duže čuvanje. Rodnost joj je redovita i obilata, a sazrijeva od polovine do kraja kolovoza.
Medenjača
Naziv sam govori, kaže se da je slatka kao med. Boja plodova je zelenkasto narančasto crvenkasta. Kao što smo već rekli, karakterističnog je okusa. Dobra je za konzumaciju u svim oblicima i za pravljenje rakije. Ova sorta dozrijeva krajem srpnja – početkom kolovoza.
Makarija kruška
Kruška sitnijih plodova, boja plodova je žuto-zelena, a veličina im je ujednačena. Meso je slatkog okusa, no vrlo tvrdo, pa se većinom koristila za kompote i kuhanje, osobito zimi.
Postoji još sorte krušaka koje su krasile voćnjake naših starih, a detaljniji popis možet se naći na internetskoj stranici: www.stare-hrvatske-vocke.com/katalog-starih-sortikrusaka.html Treba se osvrnuti i na sortiment koji možemo naći u intenzivnom uzgoju na plantažnim nasadima. Postoji niz sorata na sortnoj listi RH. Vodeće sorte koje susrećemo u uzgoju kod nas su Conference, Williams, Butirra précoce Morettini (Rana Morettinijeva), Passe Crassane i dr.
Ako usporedimo nove sorte sa starijma, može se zaključiti da su starije sorte nešto otpornije na neke bolesti i štetnike.
Obzirom na navedeno, ali i zbog nekih njihovih drugih osobina, sve više ljudi raspituje se o ovim takozvanim starim sortama. To je nagnalo proizvođače sadnica da u svojoj ponudi imaju i ovaj stariji sortiment. Ne bi trebalo biti većih problema što se tiče nabave sadnica za okućnice. Iako se uvijek, uz dobru volju, može pronaći neku staru sortu, u nekom starom voćnjaku, cijepiti je na dunju ili sjemenjak (ovisno o sorti) i sačuvati je od zaborava.
