Uvjete za ekološki pčelinjak određuje Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01., NN 79/07.) i Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02., NN 10/07.). Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onečišćenja (tvornica, cesta, tretiranih obradivih površina). Pčelinje saće koje se upotrebljava u ekološkom pčelarenju također mora upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu nadležnog ministarstva.
Posebnu pozornost ekološki pčelari posvećuju zadovoljenju uvjeta o korištenju lijekova u preventivne svrhe, kako bi se isključila mogućnost zadržavanja njihovih tragova u medu i vosku. Zbog spomenutih uvjeta u svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina (mravlja, oksalna, mliječna, octena) koje su i inaće sastavni dio meda. Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice, a eko-med prije stavljanja na tržište treba proći razne analize. Punionice meda i proizvoda tako đer bi trebale imati eko certifikat.
Raspon cijene meda od zemlje do zemlje je zbilja velik. Uglavnom je najniža cijena eko meda u Bugarskoj (4,85 Є/kg), u EU se cijene kreću od 10 do 15 Є/kg, a procjenjuje se da je u Hrvatskoj na “kućnom” pragu cijena rinfuznog eko-meda od 50 do 60 kn/kg.
Prodaja na kućnom pragu
Neki pčelari ističu kao glavne organizacijske teškoće bržeg i većeg širenja ekološkog pčelarenja u Hrvatskoj nedostatak pripadajućih ekoloških satnih osnova, a ograničava ih i zakon o prodaji pčelinjih proizvoda sa zabranom prodaje iznad 1.000 kilograma meda na kućnom pragu. Sustav poticaja je bio nepovoljan hrvatskim eko-pčelarima, jer je razlika u poticajima iznosila samo 15 kuna u odnosu na konvencionalne pčelare, a procijenjeni troškovi su ipak bili veći. Za prelazak iz konvencionalnog u ekološko pčelarenje treba u prijelaznom razdoblju izdvojiti oko 800 kuna po košnici, što predstavlja značajni rizik opravdanosti ulaganja. Tržni kanali prodaje ekoloških i organskih proizvoda nisu isti u svim zemljama članicama EU. Zemlje u kojima je koncept organske i ekološke hrane prisutan duže vrijeme imaju «zrelo» tržište. U tim se zemljama (npr. Danska, Austrija i Njemačka) većina organskih proizvoda prodaje preko supermarketa i klasične maloprodaje, pa nema potrebe za posebnim maloprodajnim lancima samo za organsku hranu. U Italiji, Nizozemskoj, Portugalu i Francuskoj, prevladavaju specijalizirana maloprodaja i izravna prodaja organske hrane, ali je u porastu prodaja preko supermarketa. Novija tržišta organskih proizvoda poput Češke, Grčke, Poljske i Španjolske uglavnom koriste specijaliziranu maloprodaju, međutim raste značaj klasičnih maloprodajnih lanaca. S obzirom na inozemna iskustva i naše posebnosti kao mogući kanali prodaje hrvatskog eko-meda mogu se izdvojiti:
• Izravna prodaja na gospodarstvu
• Eko-tržnice (i seljačke tržnice)
• Ponuda u restoranima
• Eko-turizam
• Sustavi poslovnog marketinga kroz domaće trgovačke lance
• On-line dućani i internetske stranice proizvođača
Kod nas je teško očekivati razvoj tržnih kanala za proizvode ekološkog pčelarenja, posebno meda, u nekom kraćem razdoblju s obzirom da i inače nismo dovoljno razvili izbor izravne prodaje meda i ostalih pčelinjih proizvoda.
• Ponuda ekološke hrane u vrtićima, školama, javnim ustanovama
• Specijalizirane trgovine sa zdravom hranom
• Štandovi na raznim priredbama u ruralnim područjima i urbanim centrima
Zašto se odlučiti na ekološko pčelarenje
Pčelari, posebno skupina starijih od 65 godina i skupina u dobi 18-35 godina, smatraju da prelazak u ekološko pčelarenje traži veća ulaganja, ali s druge strane vjerojatno povećava dohodak. Kao glavne razloge za neulazak u ekološko pčelarenje navode dobru sadašnju proizvodnju i cijenu meda. Mišljenja su da je prelazak na ekološko pčelarenje vrlo složeno, a cijene meda nisu dovoljno poticajne (30 kn/kg za konvencionalni med u odnosu na 50 kn/kg za ekološki med). Većina pčelara misli da ekološko pčelarenje nužno mora biti povezano s povećanjem troškova ulaganja i same proizvodnje. Presudni utjecaj na takvo njihovo mišljenje imaju ostali pčelari koje poznaju, te mediji. Gotovo svi pčelari koji odbijaju prelazak na ekološko pčelarenje spadaju u kategoriju starijih od 50 godina, a dio ¨neodlučnih¨ bi se uključilo u ekološku proizvodnju u slučaju dodatnog poticanja ekološkog pčelarenja i s dodatnim poticajima po kilogramu ekološkog meda. Pčelari, neovisno o dobi, smatraju da je budućnost ekološkog pčelarenja određena dodatnim povoljnostima za pčelare i poticajima za držanje ekoloških košnica, te puno višim cijenama eko-meda. Prevladava mišljenje da bi ušli u ekološko pčelarenje odmah kada bi bile više cijene i poticaji u ekološkom pčelarenju, te stoga budućnost ekološkog pčelarenja u nas ovisi upravo o ovom stavu. Ukoliko ne idu na ekološko pčelarenje, najvjerojatnije bi proizvodili med s peludi iz saća, zatim pčelinji otrov, med u saću i tek onda propolis. Većina pčelara se ne bi odlučila na proizvodnju medene rakiju zbog složene procedure registracije proizvoda i puštanja u promet. Također nisu zainteresirani za kremasti med s ljekovitim biljem, jer drže da je med sam po sebi vrhunski i ljekoviti proizvod. Kad se govori o preporuci, kojoj pčelarskoj po pulaciji preporučiti ekološko pčelarenje, uvriježeno je mišljenje da je to za starije pčelare, koji imaju manje košnica i pčelare stacionarno.
Kalkulacija proizvodnje
Kao i u svakoj proizvodnji, za dobro planiranje i upravljanje gospodarstvom nužno je izraditi kalkulaciju proizvodnje. Kod mobilnog se pčelarenja ostvaruju 44% viši prinosi meda nego kod stacionarnog. Zbog nužnih vozila za mobilno pčelarenje treba računati na 56% više fiksne troškove. Također, ukoliko se umjesto prikazanog pakiranja meda u staklenke od 900 g koristi pakiranje u bačve, tada se prodajna cijena po kg umanjuje za 50-65%. Prema kalkulaciji cijena koštanja ekomeda je 47,45 kn/kg, te nije preporučljivo prodavati med ispod ove razine cijene. S obzirom da se trenutno kod nas koristi samo 2-3% pašnih površina, prostora za povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje sigurno ima. U EU nema poticaja po košnici, ali postoje ulaganja u razvoj od oko 24 milijuna € godišnje. Kod nas je poticaj ukinut,ali postoji Nacionalni pčelarski program (2012-2013) koji predviđa sufinanciranje 22,75 kn/košnici za suzbijanje varooe i sufinanciranje do 50% (2-35 tisuća kuna) nabavke pčelarske opreme.
Struktura cijene meda u EU
Med je zanimljiv proizvod za stare članice EU, pa je nakon ulaska u EU u Češkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj zabilježena godišnja stopa rasta broja košnica 10-20%. Većina meda (75%) dolazi na tržište izravnom prodajom, odnosno prodaje se bez obrade. Procjena ukupnog tržišta za ekomed u EU je oko 6,5 tisuća tona godišnje, odnosno 2% ukupnog meda na tržištu. Osim eko-meda, više cijena se postiže prodajom “fer meda”. Oko 1,7 tisuća tona ove kategorije meda potroši se u Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, Danskoj i Francuskoj, oko 500 tona u Njemačkoj, oko 150 tona u Velikoj Britaniji. Potrošači svjesno plaćaju znatno veću cijenu meda, kako bi pčelarima u određenim favoriziranim područjima osigurali poslovni opstanak. Oni žele kupiti med za kojeg znaju da će većina plaćene cijene završiti kod proizvođača.
