Gdje, kada i čime suzbijati hrđu na kruškama?

Gospodarski list odgovara na pitanja pretplatnika, pa je među brojnim i zanimljivim upitima jedan pretplatnik poslao slike neželjenih promjena na gornjoj i donjoj strani lista kruške (vidi Slike 1 i 2), a za koje zbog tipičnih simptoma znamo da potječu od gljivične bolesti koju zovemo “kruškin pikac” ili hrđa kruške (Gymnosporangium sabinae).

 U našoj zemlji je opisano desetak gljivičnih uzročnika bolesti krušaka, među kojima najčešće pronalazimo: krastavost (Venturia syn. Fusicladium), sivu pjegavost lišća (Mycosphaerella), smeđu pjegavost (Pleospora syn. Stemphylium) i smeđu trulež plodova krušaka (Monilinia fructigena).

Kruškin pikac ili hrđa (Gymnosporangium sabinae) je najvažnija bolest kruške u južnoj Hrvatskoj i Istri. Javlja se također u kontinentalnim krajevima, a često privlači pažnju u urbanim sredinama gdje vlasnici po vrtovima (okućnicama) uzgajaju po nekoliko stabala krušaka i pokoji ukrasni Juniperus iz botaničke porodice čempresovke (Cupressaceae). Neki zimzeleni grmovi i manje drveće roda Juniperus uzgajaju se kao ukrasne vrste zbog otpornosti na sušu i štetnike, te dobro uspijevaju na škrtim zemljištima.

Za potpuni razvoj bolesti uzročnika kruškina pikca (Gymnosporangium) neobično je važna blizina ukrasnog grmlja roda Juniperus do 2.000 m od voćaka koje pokazuju neželjene simptome na Slikama 1. i 2. Na kruškama ova hrđa razvija “ecidij-stadij“, a na obližnjim ukrasnim Juniperusima “telio-stadij“!

Simptome kruškina pikca ili hrđe najčešće vidimo na lišću krušaka, rjeđe na granama, a vrlo rijetko na plodovima. Na gornjoj strani lista nastaje mala pjega, svijetlo-narančaste boje, promjera u početku svega nekoliko milimetara. Uskoro dio lisnog tkiva u središtu ovih pjega posmeđi, a na donjoj strani nastaju izrasline poput roščića (“ecidij-stadij“). Samo jače zaraženi listovi prijevremeno otpadaju sa stabla. Ecidije mogu nastati na jednogodišnjim izbojima krušaka, ta mjesta zadebljaju, pa pod težinom ploda ili naletom vjetra tako zaražene grane pucaju.

Štete mogu nastati u mladim nasadima krušaka, kad formiramo uzgojni oblik. Samo u sezonama kad na Juniperusima “telio-stadij” ostaje aktivan u vrijeme formiranja plodova kruške, možemo naknadno pronaći neželjene promjene: na zaraženim plodovima tada nastaju ecidiji u obliku roščića, zaraženo tkivo zaostaje u rastu, plodovi deformiraju i mogu zbog nejednolikog rasta puknuti uz naknadni razvoj truleži (Monilinia).

Životni ciklus i epidemiologija kruškina pikca

 Gymnosporangium patogene vrste na kruškama su heterotalične, što znači da se “ecidijski-stadij” razvija na naličju lišća ili na jednogodišnjim granama, peteljkama, te iznimno na plodovima. Na donjoj strani hipertrofiranih lisnih promjena (vidi Sliku 2) formiraju se nizovi oku nevidljivih ecidiospora. U početku je otvor ecidija zaštićen ovojnicom koja ima oblik grbastog izraštaja ili roščića. Naknadno ovojnica puca, spore ecidije se oslobađaju, a vjetar ih prenosi na Juniperus vrste. Na mjestima gdje igličasti listovi izlaze iz drva najduže se zadržava vlaga, pa tamo ecidije inficiraju novog domaćina. Mjesto zaraze drva na Juniperus granama zadebljaju, a nastala hiperprodukcija drva i kore poprima vretenast izgled. Zaražene Juniperus grane preživljavaju godinama. Obično dvije godine od infekcije na Juniperusu se pojavljuju teliosorusi u obliku hladetinastih izraslina.

Ako meteorološki uvjeti vlage i temperature tijekom proljeća budu povoljni, na istim zadebljalim mjestima Juniperusa nastaju teliosori sve dok je grana živa. Teliosori nastaju u proljeće, poslije obilnijih oborina, a nakon što temperature zraka porastu na vrijednosti veće od 8-10°C. Oni su aktivni 20-40 dana, a nakon toga “zasušuju” i gube infektivnost. U optimalnim uvjetima teliospore kliju u bazidij, gdje nastaju 4 bazidiospore, koje vjetar sada raznosi na krušku. Na mjestu infekcije lista kruške nastaju sitne žuto-narančaste pjege (1-1,5 mm) (vrlo često primarne simptomi na lišću kruške ostaju neprimijećeni).

Tablica 1. Uvjeti za zarazu krušaka uzročnikom hrđe (Gymnosporangium) (“kruškin pikac”)

Ovisno o smjerovima vjetra, mnogi autori do kraja 1970-ih godina navode da najbliži Juniperusi ne bi smjeli rasti bliže od 500 m udaljenosti kraj krušaka. Iskustva iz južnih krajeva naše zemlje (dolina Neretve) dokazuju da i kod udaljenosti 2.000 m između Juniperusa i krušaka mogu nastati infekcije i razvoj kruškina pikca (vidi Tablicu 1.)! Iz opisanih razloga gdje je moguće dobro bi bilo odstraniti Juniperuse iz blizine krušaka. U područjima gdje se ne mogu odstraniti Juniperusi, a na kruškama se prethodnih sezona razvija hrđa ili kruškin pikac (Gymnosporangium) treba pratiti pojavu proljetnih telio–sorusa. Tada je poželjno prije kišovitog razdoblja obaviti zaštitu krušaka, a mjere aplikacije djelotvornih fungicida moguće prestati provoditi kada teliosorusi osuše. Postoji razlika u otpornosti raznih sorti krušaka, ali vjerojatno samo prividna (poljska), jer često sorte koje kasnije kreću vegetacijom izbjegnu primarne zaraze na lišću.

Mjere usmjerene zaštite

Prema podatcima navedenim u Tablici 1. može se u proljeće procijeniti opasnost od primarnog razvoja hrđe ili kruškina pikca (Gymnosporangium) i poduzeti mjere zaštite primjenom fungicida. Premda u našoj zemlji postoji samo jedna djelatna tvar registrirana za suzbijanje kruškina pikca (https://fis.mps.hr/trazilicaszb/) (trifloksistrobin u pripravku Zato 50 WG), pouzdano znamo da brojni pripravci koji su dopušteni za suzbijanje uzročnika krastavosti (Venturia syn. Fusicladium) (vidi Tablicu 2.) postrano odlično suzbijaju ovu bolest.

Tablica 2. Neki fungicidi koji su u našoj zemlji registrirani za suzbijanje krastavosti i drugih bolesti krušaka (Venturia syn. Fusicladium, Stemphylium, Alternaria), a pokazuju odličnu postranu djelotvornost na hrđu ili kruškina pikca (Gymnosporangium)

Neposredno prije ili početkom cvatnje i krajem cvatnje krušaka dobro bi bilo primijeniti jedan od kombiniranih fungicida (koji sadrže dvije djelatne tvari – vidi Tablicu 2.), jer istovremeno učinkovito suzbijaju većinu dominantnih uzročnika bolesti krušaka u vrijeme primarnih rano-proljetnih zaraza (npr. Venturia syn. Fusicladium, Mycosphaerella, Monilinia, Stemphylium, Alternaria, Gymnosporangium).

Često ukrasne vrste Juniperus iz botaničke porodice čempresovke (Cupressaceae) u kontinentalnim područjima naše zemlje uzgajamo uz groblja, pa okolne kruške češće pokazuju opisane znakove zaraze uzročnikom hrđe(Gymnosporangium). U proljećE 2025. kritično razdoblje za primarne zaraze većine uzročnika bolesti jabučastog voća (jabuka, kruška) zabilježeno je u nekoliko navrata mjereno od kraja  ožujka do sredine svibnja (vidi Tablicu 3.)

Tablica 3. Zbroj prosječnih temperatura zraka >0°C (“kritično razdoblje” za većinu uzročnika bolesti od zbroja 300° do 1.000°C ) i mogući datumi zabilježenih primarnih zaraza u 2025. dominantnim uzročnikom krastavosti (Venturia) (prema mjernom uređaju “iMetos” na lokalitetu Mursko Središće)

Poželjno je svakog proljeća pratiti najavu ranih proljetnih “kišnih epizoda” i neposredno prije (dan ili dva prije početka oborina) od početka cvatnje do početnog razvoja plodova kruške provesti suzbijanje primarnih zaraza nabrojanih i opisanih uzročnika bolesti.

Neželjene promjene na gornjoj i donjoj strani lista kruške kao posljedica razvoja uzročnika bolesti iz skupine hrđa: “kruškin pikac” (Gymnosporangium) (slike s upitom za suzbijanje ove bolesti zaprimljene elektroničkom poštom)!