Krastavci se mogu uzgajati na golom tlu, na malču od crne polietilenske folije i na armaturi. Uzgoj na armaturi je u kombinaciji s malčiranjem crnom folijom i postavljenim sustavom za navodnjavanje kapanjem najintenzivniji način proizvodnje, kojim se ostvaruju najveći prinosi.
Zbog uspravnog rasta stabljike (vriježe) bolja je prozračnosti biljaka. To rezultira manjim problemima s bolestima i olakšava berbu, dok su plodovi čisti bez čestica tla.
Postavljanje armature se primjenjuje u proizvodnji krastavaca za kiseljenje („kornišona“) na otvorenome kao i u proizvodnji za potrošnju u svježem stanju u zaštićenim prostorima. Većina sorti tikvice je grmolikog rasta „bez vriježa“. Prednost je otvorenost grma, odnosno, dobra izloženost plodova, što olakšava berbu.
Slabija bujnost vriježe prednost je kultivara za zaštićene prostore. To omogućuje veći broj biljaka po jedinici površine i veći prinos na početku berbe.
Postavljanje armature za krastavce
Armatura za uzgoj krastavaca na otvorenome postavlja se prije sjetve ili sadnje. Na pripremljene gredice, s postavljenim sustavom za navodnjavanje kapanjem i pokrivene crnom polietilenskom folijom postavljaju se stupovi. Oni se ukopaju tako da su 150 do 180 cm iznad tla. Postavljaju se svaka 3 do 4 m u redove razmaknute 120 do 150 cm. Na visini 15 do 20 cm iznad tla napinje se donja žica, a na vrhovima stupova gornja.
Na svakih 20 do 25 cm spušta se vezivo (špaga) i privezuje za donju žicu ili se između žica napinje mreža veličine otvora 20 x 20 cm. Mrežu je potrebno vezivom fiksirati za donju i gornju žicu. U proizvodnji krastavca na otvorenome, sjetva se obavlja u kućice na razmak 25 do 30 cm, po 3 sjemenke u kućicu. Nakon razvijanja prvog pravog lista, ostavlja se najrazvijenija biljka, a ostale se režu u razini tla. Na taj način se dobiju oko 3 biljke po m2, što je optimalno za ovaj način uzgoja. Ako se sade presadnice, sadi se po jedna biljka na razmak 30 cm. Kad vriježe narastu 30 do 40 cm usmjeruju se i obavijaju oko špage ili uvode u okca mreže. Ovo usmjeravanje se tijekom rasta provodi jedan do dva puta tjedno, sve dok vriježa ne naraste do gornje žice za koju se privezuje i spušta prema dolje.
Na donjem dijelu stabljike potrebno je redovito pincirati zaperke. U proizvodnji salatnih krastavaca u zaštićenim prostorima koristi se okomiti uzgoj uz vezivo. Presadnice s grudom supstrata sade se u dvoredne trake razmaka 1 m. To znači da se na traku folije za malčiranje sade dva reda biljaka. Razmak između redova u traci, kao i razmak između biljaka u redu iznosi 50 cm, čime se ostvaruje sklop oko 2,5 biljke po m2.
Prije sadnje se, iznad svakog reda na konstrukciju zaštićenog prostora razvuče pocinčana žica, s koje se spušta vezivo. Nakon ukorjenjivanja biljaka, vezivo se lagano veže oko stabljike na visini 10 cm iznad tla. Tijekom rasta biljka se omata oko veziva. Do visine oko pola metra s biljaka se odstranjuju svi formirani cvjetovi i zaperci. Na taj način se osigurava bolji razvoj korijena i lisne mase prije intenzivnog plodonošenja. Iznad toga se na sljedeća 3 do 4 nodija zaperci prikraćuju na 2 lista i 1 plod.
Oni viši prikraćuju se na 3 lista i 2 ploda. Kad glavna vriježa naraste do žice, prebacuje se preko nje. Druga je mogućnost prikraćivanje vrha kad dosegne žicu. U tom slučaju se na glavnoj vriježi ostavlja zaperak koji se prebacuje preko žice. Tijekom plodonošenja se uz navodnjavanje kapanjem jednom tjedno provodi i prihrana kompleksnim vodotopivim gnojivima s povećanim koncentracijama kalija.
Dok kultivari grmolikog rasta ne zahtijevaju armaturu, za kultivare koji razvijaju više ili manje uspravne vriježe armatura je neophodna. Zbog robusnije vriježe i veće biljne mase u odnosu na krastavac, polipropilenska mreža ne predstavlja zadovoljavajuću armaturu. Za tikvicu je potrebna jača armatura izrađena od letvica ili betonskog željeza.
Armatura za tikvice
Tikvice na otvorenom sade se na razmak oko 150 cm red od reda i 60 do 80 cm između biljaka u redu, ovisno o bujnosti kultivara. Razmak sadnje može biti i drugačiji uz sklop od 0,7 do 1,2 biljke po m2. Na isti način se obavlja i izravna sjetva, ali kad se tlo ugrije na 15 do 17 °C i prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. U grijanim zaštićenim prostorima tikvice se sade krajem veljače ili početkom ožujka, a u negrijanim krajem ožujka. Razmak je 100 x 50 cm.
Berba počinje krajem travnja i u prvoj polovici svibnja. Sadnja u niske tunele obavlja se početkom travnja, a berba počinje u drugoj polovici svibnja i traje do kraja srpnja. Ekonomski je opravdana i rana jesenska proizvodnja, odnosno sadnja u kolovozu, a berba od krajem rujna i u listopadu. U zaštićenim prostorima se s pocinčane žice spušta čvršće vezivo, a stabljika se za njega veže posebnim kopčama.
