Uvjeti proizvodnje
Temperatura
Mrkva ima umjerene zahtjeve prema toplini. Pokazuje to i njezin biološki minimum za toplinom. Može nicati već na temperaturi tla od 3 do 4° C, iako joj je optimalna temperatura nicanja oko 20° C. Optimalna temperatura rasta vegetativnih organa biljke je 18° C, a za generativne 25° C. Mrkva u stadiju nicanja može podnijeti blagi mraz, a u stadiju razvijene rozete i do -10° C. Korijen mrkve u tlu podnosi temperaturu do -3° C. Visoke temperature, posebice uz nedostatak vode, nepovoljno djeluju na razvoj korijena.
Mrkva prelazi vernalizaciju pri temperaturi od 5 do 10° C, i to najćešće u stadiju oblikovanja zadebljalog korijena, ali neki kultivari i u stadiju 3 – 4 lista, što znači da mogu cvjetati već u prvoj godini vegetacije.
Svjetlo
U odnosu na ostale korijenaste kulture, mrkva ima visoke zahtjeve za svjetlošću. Biljka je dugog dana, i za intenzivan rast vegetativnih organa i kvalitetnoga zadebljalog korijena treba dosta svjetlosti, i ne podnosi nikakvu zasjenu.
Voda
Mrkva vodu najviše zahtijeva u stadiju nicanja i rasta lisne rozete, i zatim u razdoblju oblikovanja zadebljalog korijena. Svaka nagla promjena vlažnosti tla dovodi do štetne pojave pucanja zadebljalog korijena, a pri suvišku vode slabo se čuva. Za proizvodnju mrkve optimalna je vlažnost tla 70 – 80 posto PVK. Tlo Mrkva ima povećane zahtjeve prema izboru tla. Zahtijeva strukturna tla, koja trebaju biti plodna, srednje laka i laka – pjeskovito ilovasta, pH – reakcije 6,5 – 7. Na teškim nestrukturnim i šljunkovitim tlima dolazi do oštećenja u račvanja korijena. Mrkva ne voli kisela tla, pa je ne treba ni sijati na njima. Isto tako ne voli rasti na alkalnim tlima. Kisela i alkalna tla znatno smanjuju urod i kakvoću zadebljalog korijena.
Gnojidba
Za kvalitetan urod mrkva traži dovoljno hranjivih tvari u tlu, kako bi imala harmoničan rast u tijeku vegetacije. Kao i većina povrćarskih vrsta, kaliofilna je biljka, što pokazuju analize, koliko kojih hranjiva biljka uzima iz tla da bi stvorila određeni urod. Primjerice, mrkva s urodom od 30 t/ha uzima iz tla: dušika (N) 90 kg, fosfora (P2O3) 80 kg, kalija (K2O) 120 kg, magnezija (MgO) 50 kg. Prema tome, tlo za proizvodnju mrkve valja gnojiti većim količinama gnojiva (30-ak posto većim) nego je mrkva kod navedenog uroda usisala iz tla.
Međutim, bolji način određivanja količine gnojidbe bazira se na kemijskoj ili pedološkoj analizi tla, kako bi se utvrdile količine zaliha. Potrebno je to i zbog činjenice da je mrkva pohlepna za dušikom (N), što nije dobro jer tada nakuplja veće količine štetnog nitrata u zadebljali korijen. Odnos prema fosforu i kaliju nije isti kao odnos mrkve prema dušiku. Fosfora i kalija mrkva, kao i sve vrste povrća, uzima koliko im treba za izgradnju svih organa biljke.
S osnovnom obradom u tlo se unosi polovica osnovne gnojidbe NPK-gnojiva, zatim se 1/3 dodaje u tlo u pripremi tla za sjetvu, a ostatak se biljkama dodaje u obliku prihranjivanja, što se prvenstveno odnosi na dušićna gnojiva, i to do trenutka kad listovi rozete još nicu zatvorili redove. Prihranjivanje mrkve samo dušićnim gnojivima nije dobro, jer loše utječe na kakvoću zadebljalog korijena. Usporedo sa zaštitom mrkve od nametnika može se obaviti lisno-folijalno prihranjivanje kompleksnim tekućim gnojivima.
