Zajednice koje smo namijenili za iduću godinu nazivamo pčelinjim zajednicama za prijesad. To su pletare s mladim maticama, mladim saćem i težine 10 – 12 kilograma. Smještamo ih na mjesto gdje će prezimiti uz mogućnost zaštite od hladnoće i vjetra. Ostale zajednice u pletarama iskorištavamo tako da pčele istjeramo iz košnice i upotrijebimo za pojačavanje drugih zajednica, ili u nekim slučajevima smještajem samostalnog jakog roja u košnicu s pokretnim saćem, ako imamo okvire s medom i peludom, a vremenski uvjeti to nam dopuštaju. Iskucance možemo koristiti i za dobivanje novih zajednica (spajanjem više njih). Tada trebamo pronaći i ostaviti samo jednu maticu, a ostale ukloniti. Ako nemamo dovoljno okvira s medom, možemo im dodavati šečerni sirup, svakog dana, da ga prerade. Bude li vrijeme toplije, iskucanci će preraditi dodani šečerni sirup i poklopiti ga voštanim poklopcima. Kod spojenih iskucanaca, osim toga može doći i do razvoja znatne količine legla.
Iskucavanje obavljamo kad u košnicama nema više legla. Ponekad, leglo nalazimo sve do kraja rujna ili dulje. To se događa kad imamo ovogodišnje mlade matice, jer one razvijaju leglo znatno dulje od starih matica.
Postoji nekoliko načina iskucavanja pčela iz pletara.
Pletaru određenu za iskucavanje spustimo u limenu kantu ili okrenutu kuhinjsku stolicu bez naslona. Vrh pletare okrenut je prema dolje. Prekrijemo je drugom praznom pletarom. Rubovi košnica moraju se potpuno pokrivati. Na mjestu njihova spoja zavežemo plahtu. Zatim uzmemo dva štapiča (letvice) i njima kucamo po punoj pletari, kanti ili nogama stolice od vrha preokrenute pletare prema gore. Pčelari obično ne vole kucanje izravno po košnici, jer smatraju da se ona tako oštečuje i brže raspada. Na taj način pčele uznemirimo i one počinju prelaziti iz donje košnice prema gornjoj. Ovaj postupak traje dugo, često i dulje od jednog sata. Nakon određenog vremena prestajemo s kucanjem, odvežemo plahtu i provjerimo stanje. Kad je u donjoj pletari preostalo još samo nekoliko pčela, iskucavanje je gotovo. Međutim, ako u donjoj košnici ima još dosta pčela postupak moramo nastaviti. To je bitno jer u suprotnom postoji mogućnost da zaostane matica u donjoj pletari, jer matice obično među zadnjima napuštaju košnicu. Ako pčele koristimo za pojačavanje drugih zajednica, maticu obvezno moramo pronaći i ukloniti. Iz iskucane pletare kliještima se izvade dvije u križ postavljene letvice, za koje je pri vrhu pričvrščeno saće. Nakon toga pažljivo izvadimo saće s medom. Med se može pohraniti kao med u saću, ili ga pak izvrcamo odnosno isprešamo.
Drugi način iskucavanja obavlja se pomoću dima. Pletaru jednako postavljamo kao prilikom prve metode, ali je ne prekrivamo u potpunosti praznom košnicom. Praznu pletaru postavljamo tako da djelomice (oko polovice) pokriva donju. Nakon toga pčele istjerujemo jakim hladnim dimom. Uznemire se i prelaze u gornju praznu košnicu. Ovaj postupak traje znatno kraće od prethodne metode.

Prethodni članakBruceloza – krije više opasnosti
Sljedeći članakMrkva u niskim i poluvisokim tunelima
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.