Razne mjere, stručne aktivnosti i financijske potpore usmjerene na poboljšanje stanja u proizvodnji mlijeka već desetljećima ne daju rezultata. Kao primjer za potvrdu ove tvrdnje može poslužiti, barem za sada, i Program razvoja sektora mljekarstva – (NN 26/22). Ovaj program, kojem je cilj do 2030. g. osigurati domaću proizvodnju od 600 milijuna litara mlijeka, i za tu svrhu raspolaže svotom od 600 milijuna eura, ulazi u 4. godinu operativne provedbe. No, u „zelenim izvješćima“ Ministarstva poljoprivrede još ne nalazimo podatke koji bi ukazivali na poboljšanje stanja u sektoru mljekarstva.

Trenutno stanje i izazovi

Stanje u mljekarskom sektoru se prema svim pokazateljima i dalje pogoršava. Izuzetak u sklopu tih podataka čini jedan interesantan detalj koji ocrtava varljivost statistike: naime, dok svi ostali pokazatelji bilježe izrazito negativan trend, prosječna godišnja proizvodnja po kravi se od 2019. do 2024. god. povećala s 4.600 na 6.359 l. No, uz paralelnu analizu ostalih podataka, jasno je da se to ne može pripisati unaprjeđenju proizvodnje. Radi se, naime, o tome da je napuštanjem proizvodnje velikog broja manjih proizvođača u preostaloj strukturi krava ostalaveća koncentracija jedinki s većom proizvodnjom mlijeka.

No, njihov je ukupan broj spao na 70.000, i unatoč većoj individualnoj proizvodnji, one zadovoljavaju tek nešto manje od 50% potreba tržišta. Ovaj podatak otvara novi aspekt proizvodnje mlijeka, produktivnost. Prosječna godišnja proizvodnja od 6.300 litara mlijeka po kravi je u usporedbi s prosjecima razvijenih zemalja za 2.000 do 3.000 preniska, i svrstava Hrvatsku zajedno s Bugarskom i Rumunjskom na samo začelje Europske unije. Osim premale ukupne proizvodnje, niska produktivnost je i jedan od glavnih razloga premalog prihoda i dobiti farmi.

Cilj programa i motivacija proizvođača

Stoga i gore spomenuti program ispravno procjenjuje da je upravo povećanje produktivnosti jedna od udarnih poluga za postizanje proizvodnje od 600 milijuna litara i to putem masovnije primjene suvremene tehnologije. No, kako ovaj, načelno dobar plan provesti u praksi bez da doživi sudbinu dosadašnjih brojnih neuspjelih pokušaja? Odgovor na to pitanje leži u motiviranosti proizvođača. Oni moraju prihvatiti program iz uvjerenja da će im njegova implementacija omogućiti veću zaradu i bolji život.

Za to oni trebaju točno znati što im suvremena tehnologija donosi u pojedinim fazama njihove proizvodnje i što moraju sami napraviti da bi se taj potencijal i ostvario. Osim generaliziranog stava o imperativu tehnološkog unaprjeđenja, takav program treba sadržavati i parcijalne ciljeve pojedinih segmenata tehnološkog procesa koji se moraju unaprijediti kako bi program, kao modernizirana proizvodna cjelina, dao efekte povećane proizvodnje i veće financijske dobiti. Pri prikazivanju tih pokazatelja značajno može pomoći model prilagođene tehnološko-ekonomske analize, poznat u suvremenoj ekonomiji kao bench-markanaliza.

Modelna kalkulacija farme od 40 krava

Primjer takve analize – projekcije proizvodnih rezultata nakon ciljane modernizacije 4 najznačajnija elementa proizvodnog procesa, na modelu farme od 40 krava donosimo u nastavku. Prvi korak u svakom poslovnom planiranju i analizi je simulacijaproizvodne kalkulacije. Kalkulacija u nastavkuje bazirana naaktualnom biološkom i ekonomskom standardumodela farme od 40 proizvodnih krava s većim dijelom otplaćenih financijskih obveza. Osnova kalkulacije je ciljana godišnja proizvodnja mlijeka od okvirno 9.000 litara po kravi, (27-28 litara dnevno), ili ukupno oko 360.000 litara koje bi stado trebalo proizvesti za najviše 330 dana laktacije (oko 8.500 litara za 305 dana laktacije).

Prodajom mlijeka (otkupna cijena 0,51 eur/L) farma bi, uz ostale uobičajene prihode (prodaja teladi, primici od prisilnih klanja), ostvarila godišnji prihod od okvirno 193.000 eura (0,56 eura/L). Ukupni troškovi iznose 156.000 eura (0,46 eur/L), a uključuju veterinarske usluge, strojeve, energente, plaće (2 radnika – članova obitelji), kamate na kredite. Troškovima je pridodat i iznos otplate glavnice kredita za robotsko izmuzište, uz pretpostavku 50%-tne subvencije. Preostaje saldo od 36.500 eura, kojeg treba umanjiti za 12% poreza na dobit. Obveza PDV-a nije iskazana jer su pretpostavljeni troškovi iskazani s PDV-om. Isto tako, u prihode nisu uračunati poticaji. Gore prikazana simulacija poslovnog rezultata zahtijeva postizanje sljedećih ciljeva pojedinih tehnoloških faza:

Robotska mužnjaUšteda jednog radnog mjesta (oko 1.800 eur/mjesec), prosječno 2 – 2,5 litara mlijeka/krava/dan više (100 litara/stado/dan), osnovni su materijalni efekti automatizacije procesa zbog poznatih efekata elemenata robotske mužnje. Tako značajne prednosti čine ovaj sustav neizostavnom opremom svake moderne farme. Dodatna korist koju ovaj sustav nudi su ugrađene digitalne aplikacije za nadgledanje gotovo cijelog proizvodnog procesa kroz dinamiku fizioloških funkcija (npr. evidentiranje broja koraka i ruminacija, analiza sastojaka mlijeka i sl.).

Standardna analitika mlijeka uključuje u novije vrijeme opcionalno i dinamiku promjena koncentracije progesterona, što daje precizan uvid u dinamiku spolnog ciklusa. Ta aplikacija omogućuje precizno određivanje vremena osjemenjivanja, ali i visoko pouzdanu indikaciju prisutnosti pojedinih ginekoloških problema. Uloga farmera je da spozna te prednosti i radno se osposobi za ispravnu i kompletnu primjenu ponuđenih tehnoloških aplikacija kako bi se njihov potencijal u potpunosti ostvario.

Reprodukcija

Prosječno MTR(međutelidbeno razdoblje = broj dana između 2 uzastopna teljenja) od 13 mjeseci. Intenzitet reprodukcije, izražen u broju dana MTR-a, određuje trajanje laktacije. Da bi se ostvario optimalni biološki potencijal stada, laktacija ne bi smjela trajati dulje od 330 dana, a to će biti moguće ako prosječni MTR nije dulji od 13 mjeseci. Taj odnos će osigurati prosječni dan laktacije (PDL) stada od okvirno 170 dana, što predstavlja točku optimalnog biološkog  potencijala proizvodnje stada. To je razlog zašto se produljenjem PDL-e  za svakih 10 dana smanjuje proizvodnja mlijeka stada za po litru po kravi dnevno. Preduvjet za postizanje prosječnog MTR-a od okvirno 13 mjeseci je prosječni servisni period (SP) od oko 100 -110 dana, što znači da se krave moraju početi osjemenjivati oko 60. dana poslije poroda (PP) u ovulatornom estrusu.

Budući da se prvi pojavni estrus u reprodukcijski zdravih krava javlja oko 35. dana PP, osnovna zadaća farmera je da uoči sve krave koje nisu ostvarile taj fiziološki standard i odmah ih (dakle najkasnije do  40. dana PP) podvrgne specijalističkoj veterinarskoj obradi, kako bi te životinje postale sposobne za osjemenjivanje oko 60. – 65. dana PP. Tu će farmeru, uz standardnu metodiku, pomoći suvremena digitalna oprema za praćenje aktivnosti životinja, ali i rezultati analize mlijeka koji su pokazatelj hranidbeno-metaboličkog statusa organizma, koji su u velikom broju slučajevima u uskoj funkcionalnoj vezi s reprodukcijskim poremećajima.

Takva digitalna oprema danas je dostupna u (standardnim) paketima farmske opreme, u okviru npr. sustava za robotsku mužnju (vidi kasnije). Produženi MTR znači i manje proizvedene teladi, posljedično manju osnovu za remont i uskraćen dio dodatnog prihoda od prodaje. Tako će MTR od 12 mjeseci u stadu od 100 krava, u okolnostima standardnog remonta stada i pridržavanja standarda ekonomičnosti laktacije, osigurati 94 krave u proizvodnji. Za razliku od toga, pri MTR-u od 16 mjeseci broj krava na mužnji će se smanjiti na samo 77. Taj aspekt skraćivanja MTR-a posebno je značajan u Hrvatskoj zbog, sada već, drastično smanjenog broja krava.

Za postizanje ciljeva Programa bit će neophodno povećati preostali fond krava. Standardnom kupnjom junica u inozemstvu uvodi se uglavnom „otpad“ iz tamošnje proizvodnje u domaću populaciju, jedino ako se ne kupuju životinje s posebnim jamstvima. Stoga treba ubrzanom selekcijom, temeljenom na genomskoj selekciji (vidi dolje) povećati vlastitu proizvodnju kvalitetne ženske teladi. Tu se svakako nadovezuje intenzivna primjena seksirane sperme za dobivanje većeg broja ženskih životinja, transfera embriona i srodnih tehnika. Reprodukcija, kao kompleksna funkcija, zahtjeva kontinuiranu  potporu od strane veterinarske službe uz pomoć koje će, kroz za njega prilagođeni specijalistički program, zajedno raditi na postizanju  gore navedenih ciljeva.

    Genomska selekcija ženskih životinja

    Ubrzano poboljšanje genetske  osnove  stada (načelno godišnje 30% stada zamijeniti vlastito proizvedenim junicama).Ova najsuvremenija metoda bi trebala zauzeti jedno od centralnih mjesta u provedbenim mjerama predmetnog Programa. Postojeća stada će, naime, u znatnoj mjeri trebati osvježiti genetski i proizvodno perspektivnijim podmlatkom. Ciljanim osjemenjivanjem genetski superiornih junica sjemenom odabranih rasplodnjaka, postiže se u kratkom vremenu znatno poboljšanje proizvodnih i drugih (npr. reprodukcija, pojedini zdravstveni elementi) svojstava stada. Kod holstein pasmine je, zbog većih baza podataka, moguće ove postupke provoditi u cijelom obujmu. To znači osjemenjivanje genomski testiranih junica sjemenom rasplodnjaka istovjetnih genetskih svojstava. Uz primjenu seksirane sperme dobiva se u takvim slučajevima oko 90% ženskog potomstva.

    To, dakako, dodatno povećava efikasnost cijelog procesa. Kod simentalske pasmine ove metode se u cijelosti ne mogu za sada primijeniti kod cijele populacije zbog djelomično nepoznatih podataka o podrijetlu. No, to je dodatni razlog da se s ovom mjerom intenzivno krene kako bi i kod ove pasmine ona postala dio rutinske genomske selekcije. Od posebno vrijednih ženskih životinja, koje po svom genetskom profilu znatno odskaču od prosjeka stada, moguće je u jednom spolnom ciklusu proizvesti više oplođenih jajnih stanica (superovulacija). Ako se te embrione transplantira drugim, genetski manje vrijednim životinjama, to će omogućiti da se stada genetski poboljšaju u još kraćem vremenu. Te bi se tehnike u Hrvatskoj, kao što je slučaj u razvijenijim zemljama, trebale provoditi kao dio rutinskog selekcijskog postupka. Naravno da je i u ovom kompleksnom području svakom farmeru neophodna potpora stručnjaka; genetičara i reproduktivaca, kroz za njega prilagođen specijalistički program.

    Foto: Shutterstock

      Hranidba – efikasnost hrane

      Konverzija 1,5 litara mlijeka/kg suhe tvari hrane (1 litra mlijeka/0,67 kg ST hrane →1,5 kg svježe mase hrane).Hranidba je u provedbivrlo zahtjevna tehnološka disciplina, podrazumijeva značajna tehnička sredstva, svakodnevnu posvećenost i, osobito, stručnost. Kao prvi korak, svi farmeri, koji još nemaju, moraju nabaviti TMR mješalicu, tj. aplikator hrane. Isto vrijedi i za izgradnju kvalitetnih silosa, kao preduvjet za proizvodnju i čuvanje kukuruzne i travne silaže. Za to postoje cjenovno vrlo prihvatljiva rješenja, kao npr. Traunsteiner silos (pobliže informacije vidi – www. Home – Böck TraunsteinerSilo GmbH – Fahrsilo bauen). Takve je silose jednostavno i cjenovno povoljno moguće napraviti i u vlastitoj režiji. S tim u vezi valja istaknuti da bi  se farmeri  trebali specijalizirati za proizvodnju voluminozne hrane (silaže, sijeno, slama). Taj proces započinje ratarstvom, uključujući odabir prikladnih sorti i postizanje optimalnih ratarskih standarda. Slijedi žetva i, posebno, način siliranja/sušenja i čuvanja konzervirane hrane.

        Analize voluminoznih krmiva su alat od presudne važnosti za unaprjeđenje kvalitete proizvedenog materijala, ali i kao preduvjet pripreme kvalitetnog obroka. Analizu krmiva bi trebalo provoditi 3 do 4 puta godišnje. Poznavanje analitičkih podataka, tj. koncentracije hranjivih tvari u krmivu koje životinje upravo koriste, pretpostavka je za primjenu CNCPS (Cornell Net Carbohydrate and Protein System) metode sastavljanja obroka. To je danas standard u hranidbi mliječnih krava.Pri izračunu obroka ova metoda uzima u obzir individualne nutritivne potrebe životinja, predviđa opseg iskorištavanja hrane, proizvodnju mlijeka kao i emisije otpadnih tvari. Ovisno o tim pokazateljima, prilagođava se sastav i količina obroka, tj. povećava efikasnost hranidbe.

        Tako će u ovisnosti o utvrđenom intenzitetu probave NDF vlakana, program odrediti za istu količinu proizvedenog mlijeka različitu količinu hrane. Npr., pri korištenju obroka sa 63% probavljivosti NDF-a vlakana, program će za proizvodnju 35 litara mlijeka odrediti količinu od 47,4 kg hrane. Za istu količinu mlijeka, ali pri korištenju NDF vlakana s 48% probavljivosti, program će zahtijevati 52,5 kg obroka. U Hrvatskoj je dostupna najmodernija analitika voluminoznih krmiva (uz određene uvjete i TMR obroka) po pristupačnim cijenama i to od strane HAPIH-a. Trebalo bi povećati broj savjetnika s iskustvom u korištenju gore opisanih programa kako bi opisane metode za povećanje efikasnosti bile široko dostupne. 

        Prioritetne mjere

        1. Mjere za unaprjeđenje sektora mljekarstva trebaju biti naglašeno usmjerene na povećanje produktivnosti proizvodnje putem povećanja efikasnosti pojedinih tehnoloških faza, svaka kroz konkretne – brojčano definirane ciljeve.
        2. Materijalni preduvjet za provođenje mjera je ciljana financijska potpora namjenjena:
          • nabavci opreme – subvencija za nabavku robotskog izmuzišta u iznosu  50-80% nabavne cijene; subvencije nabavke silosa; subvencija nabavke TMR stroja;
          • pokrivanje troškova neophodnih analiza i stručnih usluga – genomske analize, nabavke seksirane sperme, usluge embrio-transfera i specijalističkih veterinarskih usluga, usluga savjetovanja o hranidbi, analiza hrane
        3. Dinamiku i efikasnost provedbe mjera kroz stručnu potporu i praćenje dinamike ostvarenja rezultata treba pratiti kompetentan tim stručnjaka s praktičnim iskustvom u pojedinim područjima provedbe
        Foto: Shutterstock

        Naslovna foto: Shutterstock