Na koje bolesti graha moramo paziti?

Obični grah (Phaseolus vulgaris) jedan je od najvažnijih mahunarskih usjeva, jer ima veliku prehrambenu važnost za ljude zbog visokog sadržaja proteina, minerala, antioksidansa i bioaktivnih spojeva. Stresovi povezani s klimatskim promjenama (suša, salinitet i zbijenost tla, te onečišćenje okoliša), zajedno sa stresovima čiji uzročnici su biljne bolesti, ograničavaju kakvoću i kvalitetu prinosa graha.

Zbog široke rasprostranjenosti graha, ova biljka je izrazito podložna napadu brojnih uzročnika bolesti što posljedično utječe na uzgoj. Ovdje su predstavljene najvažnije bolesti graha, čija pojava ovisi o mnogim čimbenicima (uvjetima okoliša, tolerantnosti biljke).

Mikoze na grahu

Trulež korijena graha

Trulež korijena graha najčešće uzrokuju gljive iz roda Fusarium, koje su ujedno patogeni velikog broja povrtnih kultura. Budući da se prenose tlom, ove gljive stvaraju održive spore (hlamidospore) koje ostaju dugo održive u tlu. U uvjetima visoke vlage i slabog imuniteta biljke, Fusarium vrste uzrokuju infekciju i trulež korijena, što se očituje u pojavi crvenkasto-smeđih lezija na hipokotilu (dio stabljike klijanca koji nosi supke) i glavnom korijenu, te do promjena boje u vaskularnom dijelu (vidljivo na presjeku stabljike). Zbog razvoja micelija gljive, u provodnim snopovima graha, u početku dolazi do kloroze listova, kasnije do venuća biljaka ili presadnica. Među zemljišnim patogenima koji dovode do truleži korjenovog vrata i stabljike, navodi se gljiva Sclerotinia sclerotiorum, poznata kao uzročnik bijele truleži.

Gljiva je prepoznatljiva po pojavi micelija bijele boje uočljivog pri samom dnu stabljike (vratu korijena), koji se razvija tijekom hladnijeg i izrazito vlažnog vremena. U ovu skupinu truležnica korijena spadaju pseudogljive iz roda Pythium čiji životni ciklus je ovisan o prisustvu vode, stoga je potrebno obratiti pažnju na moguću zarazu ovim zemljišnim patogenom u danima visoke vlažnosti. Provođenje plodoreda, uklanjanje i spaljivanje zaraženih ostataka biljaka te sjetva otpornih sorata, smatraju se značajnim agrotehničkim mjerama u prevenciji napada uzročnika truleži korijena i stabljike. Nizak prinos graha posljedica je i gljiva koje uzrokuju štete na listovima i mahunama, od kojih su najznačajniji uzročnici sljedećih bolesti: hrđa graha (Uromyces sp.), pepelnica (Erysiphe sp.), antraknoza graha (Colletotrichum sp.), palež graha (Ascochyta sp.) i siva plijesan (Botrytis cinerea).

Hrđa graha

Simptomi hrđe graha javljaju se uglavnom na listovima, a vrlo rijetko na stabljici i mahunama. U kasno proljeće i početkom ljeta, na licu listova (gornja strana lista) pojavljuju se žute nakupine spora gljive (uredosorusi i uredospore). Nakon određenog vremena, javljaju se smeđe nakupine (teliosorusi i teliospore), koje se vrlo dobro uočavaju na naličju istih listova (stražnja strana lista). Pomoću teliospora koje se održavaju na biljnim ostacima, gljiva prezimljuje, a prezimjele teliospore u proljeće kliju u novi stadij (bazidij s bazidiosporama), odgovoran za primarnu infekciju graha u proljeće. Zbog specifičnog životnog ciklusa, važno je na vrijeme uočiti početne simptome (stadij uredosorusa) i uklanjati simptomatične dijelove kako bi se spriječilo širenje na susjedne biljke. Također je važno, nakon berbe, uklanjati biljne ostatke s parcele, kako bi se spriječilo prezimljenje i održavanje gljive (stadij teliosorusa s teliosporama). Savjetuje se i korištenje otpornih sorata graha.  

Antraknoza graha

Antraknoza graha javlja se na svim nadzemnim dijelovima biljke, ali svojstveni simptomi se najbolje prepoznaju na mahunama. Riječ je o ovalnim, blago udubljenim, tamnosmeđim nekrotičnim pjegama, s crvenkastim rubom koje se nazivaju antraknoze. Ako dođe do sjetve zaraženog sjemena, simptomi se javljaju nakon klijanja na hipokotilu (dio stabljike klijanca koji nosi supke), zbog čega mlade biljke graha venu i propadaju. Bolest se uglavnom prenosi sjemenom, stoga je važno u sjetvi koristiti zdravo sjeme i često provoditi plodored.

Palež graha

Palež graha uzrokuju gljive iz roda Ascochyta. Simptomi se najbolje uočavaju na listovima i mahunama graha. Prepoznatljiv simptom je pojava tamnosmeđih pjega koje su blago udubljene. Simptomi su vrlo slični simptomima uzročnika antraknoze graha. Nakon određenog vremena, unutar pjega se golim okom mogu primijetiti, mala crna plodišta gljive (piknidi). U njima se stvaraju spore (piknospore) koje tijekom vegetacije dovode do zaraze. Patogena gljiva se uglavnom prenosi zaraženim sjemenom.

Pepelnica graha

Pepelnicu graha uzrokuju gljive iz roda Erysiphae, a bolest se smatra jednom od najčešćih bolesti mnogih vrsta graha. Početni simptomi zaraze očituju se u klorozi listova, što postupno dovodi do uvijanja plojki listova. Kasnije, dolazi do pojave prepoznatljivog simptoma u vidu pepeljasto bijele prevlake na listovima, zbog čega listovi izgledaju kao da su posipani brašnom. Riječ je o masi spora kojima se gljiva širi zračnim strujama na susjedne domaćinske biljke. U povoljnim uvjetima za razvoj bolesti, zahvaćeni su svi nadzemni dijelovi – listovi, stabljike, cvjetovi i mahune. Zanimljivo je da spore mogu proklijati i zaraziti grah u nedostatku vode, međutim, povećana vlažnost može pospješiti jačinu bolesti. Umjerene temperature (16–26 °C) i sjenoviti uvjeti, općenito su najpovoljniji čimbenici okoliša za razvoj pepelnice. Jaka i izravna sunčeva svjetlost s visokim temperaturama (više od 32 °C) može značajno smanjiti jačinu bolesti. Uz napredovanje bolesti, u konačnoj fazi razvoja dolazi i do sušenja zahvaćenih dijelova.

Plamenjača graha

Plamenjaču graha uzrokuje pseudogljiva iz roda Phytophthora. Prvi simptomi bolesti su pojava žuto-smeđih pjega koje su uočljive na gornjoj strani lista, ispod kojih se, na stražnjoj strani istog lista pojavljuje tamnosiva prevlaka. Ta prevlaka predstavlja sporulacijske organe u kojima nastaju spore (zoospore), koje šire zarazu. Navede zoospore su ovisne o vodi jer samo uz prisustvo vode mogu završiti svoj životni ciklus. To znači da razvoju ove pseudogljive pogoduje vlažno vrijeme. Simptomi se javljaju i na mahunama te na sjemenu unutar mahuna. Zbog trajnih spora (oospora) koje producira, ova pseudogljiva se lako održava i prezimljuje u tlu na zaraženim biljnim ostacima. Zbog toga je vrlo važno uklanjati zaražene ostatke biljaka, provoditi plodored i uzgajati otporne sorte. Vrlo je bitno koristiti zdravo sjeme prije sjetve.

Virusne bolesti graha

Grah je podložan virozama, a prepoznatljiv simptom je pojava klorotičnog mozaika na listovima biljaka.  Zaražene biljke zaostaju u rastu i razvoju, imaju slabo razvijen korijen i daju slab urod. Značajno je da se virusi prenose sjemenom i lisnim ušima. Važno je znati da se virusi lako prenose sokom zaraženih biljaka, zbog čega je potrebno tijekom manipuliranja biljaka (u vidu rezanja i uklanjanja simptomatičnih dijelova), dezinficirati alat (npr. ispiranje oštrice škara otopinom 70 %- tnog etanola). Korištenje otpornih sorata najučinkovitija je metoda prevencije zaraze biljaka. Također, potrebno je suzbijati lisne uši jer su one glavni prenosioci virusa. Budući da nema sredstava za suzbijanje virusa i jednom zaražena biljka ostaje uvijek zaražena, simptomatične biljke je važno iskorijeniti i spaliti.

Bakterioze graha

Među bakteriozama graha, najučestalija zaraza uzrokovana je bakterijama iz roda Xanthomonas i Pseudomonas koje uzrokuju bakterioznu pjegavost. Razvoju bakterija pogoduje izrazito vlažno i toplovrijeme. Početni simptomi su vlažne pjege na listovima i mahunama, a s napretkom bolesti dolazi do pojave svojstvenog simptoma u vidu nekrotičnih pjega, koje su jasno obrubljene klorotičnim rubom. Putem mahuna, dolazi do zaraze sjemena kojim se uzročnik širi. Također je moguća pojava bakterijskog eksudata (iscjetka) neugodnog mirisa. Od preventivnih mjera, savjetuje se sjetva otpornih sorti, te sjetvu obaviti na optimalan razmak koji će osigurati dobro provjetravanje, brzo sušenje listova poslije kiše i dobru osunčanost, koristiti zdravo sjeme, uklanjati i uništavati simptomatične biljke te biljne ostatke, provoditi plodored, tj. sjetvu graha na istoj parceli provoditi tek nakon 3 do 4 godine.

Kemijsko suzbijanje

 Osim spomenutih agrotehničkih mjera kojima se nastoji smanjiti jačina zaraze u usjevima graha, savjetuje se provođenje pravovremene kemijske zaštite korištenjem registriranih pripravaka, sukladno propisanim dozama. Na tržištu Republike Hrvatske, nalazi se ukupno sedam registriranih pripravaka za suzbijanje mikoza i bakterioza graha prikazanih u tablici 1. Također, dostupni su biološki preparati na bazi gljive Trichoderma i bakterije Bacillus za suzbijanje mikoza u usjevima graha. Kako bi se smanjili negativni učinci kemijskih preparata na okoliš i zdravlje ljudi, time i brz razvoj otpornosti patogena, savjetuje se korištenje registriranih bioloških pripravaka.

Tablica 1. Prikaz registriranih kemijskih sredstava u RH za suzbijanje uzročnika mikoza i bakterioza u usjevima graha (izvor: Fitosanitarni informacijski sustav, 2023.)

Tablica 2. Prikaz registriranih bioloških sredstava u RH za suzbijanje uzročnika mikoza i bakterioza u usjevima graha (izvor: Fitosanitarni informacijski sustav, 2023.)