U uvjetima sve strožih propisa u području sredstava za zaštitu bilja, klimatskih promjena, pojave novih uzročnika bolesti, tržišnih izazova i napretka tehnologije, suzbijanje bolesti na mrkvi i celeru postaje sve zahtjevnije.
Centar za zaštitu bilja, Laboratorij za mikologiju, posljednjih godina zaprima sve veći broj uzoraka mrkve i celera sa simptomima različitih bolesti koje ugrožavaju proizvodnju tih kultura.
Među zabilježenim bolestima nekoliko ih je po prvi puta utvrđeno u Hrvatskoj i predstavljaju nove izazove u proizvodnji.
Bolesti lista
Tržni proizvođači mrkve i celera dobro su upoznati s najvažnijim bolestima lista na tim kulturama. Na mrkvi, najvažnija i najčešća bolest je palež lišća (Alternaria dauci). Na celeru, gospodarski su važne pjegavost lista ili „septorija“ (Septoria apiicola) te sve češće palež ili „cerkospora“ (Cercospora apii). Bolesti lista na mrkvi i celeru korjenašu dovode do sušenja lisne mase, slabijeg razvoja korijena i otežanog vađenja. Na celeru listašu i slaba zaraza je apsolutno nepoželjna. Iako su razvijeni relativno otporni kultivari i premda se učinkovito mogu suzbijati kemijskim fungicidima, bolesti lista još uvijek se katkada javljaju u epidemijskim razmjerima i uzrokuju štete. Osim paleža lišća, tijekom ljetnih mjeseci na mrkvi je moguća i pojava pepelnice (Erysiphe heraclei). Za sada pepelnica uglavnom ne uzrokuje značajne štete i lakše se suzbija, no promjene u strukturi uzgajanih kultivara i klimatske promjene mogu u bližoj budućnosti utjecati i na njenu važnost.
Bolesti korijena
Ono s čime se proizvođači mrkve i celera sve više susreću i što im je „novo“ su neke bolesti korijena. Iz godine u godinu, uglavnom nakon vađenja i tijekom skladištenja mrkve, bilježimo sve češću i intenzivniju pojavu patogena iz roda Pythium koji uzrokuju šuplju pjegavost ili trulež i propadanje korijena mrkve. Radi se o patogenima koji žive u tlu i mogu zaraziti mrkvu već u najranijim fazama razvoja. Veće štete uzrokuju zarazom zadebljalog korijena na kojem se pojavljuju sitne eliptične pjege. Pjege se tijekom skladištenja povećavaju i takav korijen nije prihvatljiv za tržište. Šuplja pjegavost i patogeni iz roda Pythium smatraju se jednim od najvećih problema u uzgoju mrkve u zapadnim zemljama s razvijenom proizvodnjom. Šuplju pjegavost i vrstu Pythium sulcatum zabilježili smo tijekom 2020. i 2021. godine.
Od novih patogena za Hrvatsku, svakako treba spomenuti pojavu pseudogljive Phytophthora dauci na mrkvi. Bolest se očituje u potamnjenju tkiva u unutrašnjosti korijena. Phytophthora dauci otkrivena je i opisana 2013. godine i do sada je zabilježena samo u Francuskoj i Hrvatskoj. Vrlo teško se praktično suzbija te predstavlja novi rizik za domaće uzgajivače mrkve.
Tijekom 2023., zabilježeno je intenzivnije propadanje korijena mrkve uzrokovano gljivom Geotrichum candidum, uzročnikom gorke truleži. Bolest je također opisana u malom broju zemalja. Zaraženi korijen bio je prekriven mekom, vodenastom i bezbojnom truleži koja miriše na ocat. Skladištenje mrkve u toplim skladištima bez odgovarajućeg ventilacijskog sustava omogućava njeno brzo širenje. Osim navedenih, na korijenu mrkve zabilježena je i poznata fuzarijska trulež (Fusarium solani).
Bolest koja je ove godine iznenadila pojedine proizvođače celera i uzrokovala velike štete je fuzarijsko venuće ili „žutica“ celera. Uzročnik bolesti je gljiva Fusarium oxysporum f. sp. apii. U nekim dijelovima svijeta, poput Kalifornije i Srednje Amerike, posljednjih godina širi se vrlo agresivna „rasa 4“ tog patogena, zbog čega se fuzarijsko venuće smatra novom velikom prijetnjom za uzgoj celera.
Zaštita od bolesti korijena mrkve i celera puno je zahtjevnija od suzbijanja bolesti lista. U većini slučajeva, proizvođač ne zna što se događa dok se ne jave simptomi. Veći broj bolesti postaje vidljiv tek nakon vađenja ili tijekom skladištenja.
Mogućnosti izravne zaštite sredstvima za zaštitu bilja vrlo su ograničene. Također, važno je istaknuti da otpornost na „nove“ bolesti još nije ugrađena u hibride koji se nude na tržištu. Određenu perspektivu predstavljaju biološka sredstva, koja su se do sada pokazala kao učinkovita u kontroli bolesti korijena na nekim povrćarskim kulturama. Tehnologija skladištenja također je vrlo važna uz specijalističko znanje i stalno ulaganje u modernizaciju infrastrukture skladišta. „Najstarije“ mjere zaštite bilja poput plodoreda ponovno dobivaju na važnosti. Najvažnije, potrebno je usjeve redovito pregledavati, biti informiran o novim rizicima u proizvodnji, oslanjati se na stručnu podršku, reagirati pravovremeno te stjecati nova znanja, bez obzira na iskustvo.
