Značajnom promjenom klimatskih uvjeta zadnjih 15-ak godina, pogotovo tijekom ljeta sve se češće pojavljuju ožegotine na plodovima poljoprivrednih kultura. Radi se o vrlo specifičnom simptomu na plodovima koje predstavlja trajno oštećenje i čini sve više šteta u poljoprivrednoj proizvodnji.
Prve štete su prije 15-tak godina zabilježene na bobicama grožđa, naročito na sortama tanke pokožice nakon defolijacije, odnosno skidanja listova u zoni grožđa za poticanje boljeg dozrijevanja. Osim toga, štete od ožegotina javljaju se i na jabukama, a sve više i na brojnom povrću kao što je rajčica i paprika, ali i ostalim kulturama. Problem postaje sve više izražen i poljoprivrednici traže moguća rješenja kako bi umanjili ovaj problem i smanjili štete u proizvodnji.
Kako nastaju ožegotine na plodovima?
Pojavu ožegotina potiču slijedeći nepovoljno klimatski čimbenici; visoki intenzitet sunčeve radijacije, koji je glavni uzrok ove pojave, uz dodatni nepovoljni učinak visoke temperature zraka i jačeg UV zračenja. Opekline od sunca oštećuju epidermalno tkivo na površini plodova/bobica na nekoliko razina. Na epikutikularnoj, površinskoj razini plodova, opekline od sunca uzrokuju degradaciju kristalne strukture voskova u amorfne mase, što dovodi do veće propusnosti vode i dehidracije/sušenja, kao i do promjena u vizualnom izgledu i pojavi ožegotine.
Na epidermalnoj razini (ispod same površine ploda), dolazi do uništavanja klorofila (i gubitka zelene obojenosti) i uzrokuju gubitak stanične strukture, što potiče stvaranje polifenol oksidazama i tipičnog smeđenja ožegotine. Na taj način je površina ploda trajno oštećena, te je borba protiv pojava ožegotina moguća samo preventivno, prije pojava šteta. Kod povrtnih kultura (rajčica, paprika) sunčeve opekline nastaju kad se površina ploda zagrije iznad 35-38 °C, dok je kod plodova jabuke ta granica nešto viša, 50-52 °C.
Na plodovima jabuke postoji nekoliko vrsta oštećenja od sunca, nekroza od opeklina sunca, posmeđivanje ploda od opeklina sunca i fotooksidativna opeklina od sunca. Razlike između ove tri vrste oštećenja su vrlo evidentne. Nekroza od opeklina od sunca je tamnosmeđa ili crnkasta mrlja koja pokazuje oštećenje i epidermalnog i subepidermalnog tkiva. Posmeđivanje od opeklina od sunca javlja se kao žuta, smeđa ili žućkasta promjena boje bez prodiranja dublje od epiderme. Fotooksidativne opekline od sunca su izbijeljena, bijela mrlja. Slično posmeđivanju od sunca, ne dolazi do oštećenja subepidermalnog tkiva, osim ako ne počne razvijati nekrozu nakon duljeg izlaganja suncu.
Kako spriječiti ovu štetnu pojavu na plodovima?
Prvi način sprječavanja pojave opeklina je pravilno gospodarenje zelenom, lisnom masom na poljoprivrednim kulturama. Ako postoji dovoljno lisne mase, ona čini prvi liniju zaštite od izlaganja plodova suncu, ali je potrebno pravilno provoditi gnojidbu (pogotovo dušikom) i zaštitu od bolesti, kako bi se očuvala zdrava lisna masa. Međutim, svi plodovi (grozdovi) ne mogu biti u potpunosti zaštićeni lisnom masom, pa je potrebna dodatna intervencija preparatima koji će stvoriti dodatnu mehaničku zaštitu na plodovima, i time umanjiti pojavu šteta od ožegotina.
Na tržištu postoji nekoliko grupa preprata koji se koriste za ovu namjenu. To su:
- Preparati na bazi fino mljevene kaolinitne ili muskovitne gline
- Preprati na bazi fino mljevenog kalcij-karbonata sa ili bez dodatka silicija (Si)
- Preparati na bazi koloidne otopine silicija (Si)
Preparati na bazi fino mljevene gline
Ovo su najstariji preparati na tržištu, te se primjenjuju više od 30-tak godina. Prvi preparat na tržištu je bio Surround WP, na bazi hidrofilne kaolinitne gline. Glina prikladna za upotrebu u poljoprivrednoj proizvodnji za zaštitu od ožegotina mora biti kemijski inertna, čestice promjera <2 μm i formulirana da tvori ujednačeni porozni film na površini ploda i lista. Na taj način će omogućiti učinkovitu fotosintezu i transpiraciju, a spriječiti prodor štetnog zračenja koji će potaknuti nastanak ožegotina.
Međutim, kod primjene kaolinitne gline, pogotovo proizvoda loše kvalitete (gdje je velika razlika u finoći čestica) često je dolazilo do problema nastanka grudica, začepljenja filtera i dizni, i neravnomjernog pokrivanja plodova i listova. Kako bi se umanjili ovi tehnološki problemi u primjeni kaolinitne gline, na tržištu su se pojavili preparati na bazi muskovitne gline (Aspanger Glimmer Mica G, proizvođač Aspanger, Austrija). Zbog drugačije mineralne strukture muskovitne gline u odnosu na kaolinitnu glinu, kod muskovitne gline ne dolazi do stvaranja grudica i začepljenja dizni.
Doza primjene glinenih preparata je 2,0-2,5 kg/100 lit. vode, obavezno uz veći utrošak vode kako bi se osiguralo dobro pokrivanje plodova i lisne mase. Kod povrtnih kultura troši se 300-500 lit vode po ha, kod vinove loze oko 500 lit/ha dok se kod drvenastih kultura troši oko 1.000 lit vode na ha (što onda čini dozu od 25 kg/ha glinenog materijala). Primjenjuje se nekoliko puta tijekom ljeta. Ako se nakon primjene pojavi kiša sa više od 20-25 mm, potrebno je ponoviti tretman glinenim preparatima.
Osim zaštite od opeklina od sunca, primjena gline smanjuje napad štetnih insekata jer ometa njihovo hranjenje i polaganje jaja (pogotovo jabučnog savijača i maslinove muhe). Isto tako, većina preparata na bazi gline ima i ekološki certifikat, pa je primjena gline značajna i borbi protiv štetnih insekta u ekološkoj poljoprivredi. Primjenom gline, čuva se i klorofil u listu, te su brojna istraživanja dokazala pozitivan učinak gline na veću koncentraciju klorofila u listu i veći intenzitet fotosinteze. I ne manje važni učinak primjene gline je i smanjena transpiracija, odnosno gubitak vode iz biljke pri visokim temperaturama zraka.
Preprati na bazi fino mljevenog kalcij-karbonata s ili bez dodatka silicija (Si)
Drugu grupu preparata za zaštitu od Sunčevog zračenja, predstavljaju preparati na bazi fino mljevenog kalcijevog-karbonata (kod nekih proizvoda i u kombinaciji sa silicijem, kao što je proizvod Sun Screen Flow; 34 % CaCO3+5% SiO2). Međutim, za razliku od gline, koja je inertan materijal, te se ne može topiti u vodi, kalcij-karbonat je djelomično topiv u vodi i može stupiti u reakciju s ostalim preparatima u vodenoj otopini, te time djelomično ili u potpunosti smanjiti učinak zaštitnih sredstava. Iako ovi preparati mogu napraviti dobar zaštitni film na površini plodova i listova, vrlo se slabo lijepe, pogotovo na površinu plodova. Stoga je u praksi napuštena primjena ovih materijala te se vrlo rijetko koriste za zaštitu od sunčevog zračenja.
Preparati na bazi koloidne suspenzije silicija (Si)
Ovo su novi preparati na tržištu za zaštitu plodova i listova od sunčevog zračenja. Kako primjena glinenih preparata ostavlja zaštitni film bijele ili sive boje, dio proizvođača traži primjenu preparata koji ne ostavljaju nikakav trag na plodovima. Ovi proizvodi su na bazi koloidne suspenzije silikatnih materijala (suspenzija vrlo sitnih kristala silikata) koji se nakon primjene dobro lijepe na površinu ploda i lista, te odbijaju sve vrste sunčevog zračenja (zbog posebne optičke značajke minerala silicija). Minerali silicija nisu topivi u vodi, već s vodom čine stabilnu suspenziju, te se lako i brzo primjenjuju.
Na tržištu Hrvatske već nekoliko godina postoji preparat Kwars (Altinco, Španjolska) koji sadrži visoku količinu slicija (30 % SiO2), dok je doza primjene 300-500 mL/100 lit. vode. Međutim, ovi preparati imaju visoki pH (10-11), te se uglavnom primjenjuju samostalno, ili u kombinaciji s ostalim alkalnim preparatima (kao što je Na-hidrogenkarbonat). Osim zaštite od sunčevog zračenja, film sitnih minerala silicija (Si) na površini plodova ometa brojne štetne kukce. Isto tako silicij na površini lista i ploda, značajno smanjuje količinu vlage, te onemogućava razvoj biljnih bolesti kao što je pepelnica ili trulež (Botrytis).
Foto: dr. sc. David Gluhić, Poljoprivredni odjel Poreč, Veleučilište Rijeka
