Za godina pogodnih za razvoj fitoftore ili plijesni, urodi krumpira i rajčice mogu biti posve uništeni. Zbog razvoja meteoroloških uvjeta tijekom svibnja i početka lipnja ove godine. Također očekujemo vrlo velike štete od plamenjače krumpira i rajčice.
Plamenjača ili krumpirova plijesan
Plamenjača (Phytophthora infestans) potencijalno je najopasnija gljivična bolest cime i gomolja, u potpunosti može uništiti urod krumpira u polju ili tijekom skladištenja. Plamenjača napada sve biljne organe. Zaraza se najčešće primijeti na prizemnom lišću. No, ako se bolest širi vjetrom, patološke se promjene mogu vidjeti na gornjim dijelovima cime. Uz dovoljno vlage, vidljivi razvoj počinje pojavom manjih (promjera 1-2cm), vodenastih, maslinastozelenih pjega. Bez jasnih rubova na rubovima lišća (taj dio je najduže vlažan). Pjege se brzo povećavaju, sredi- šnji dio odumire, pa postaje tamnosmeđe ili tamnosive boje. Rubni dio pjege u širenju (0,5 – 1 cm) poprima klorotičnu ili žućkastu boju. Na listu se može razviti nekoliko pjega, tkivo brzo omekša, postaje tamno, vodenasto, a odumrlo lišće ostaje visjeti na cimi. Gomolji prestaju rasti kad je uništeno tri četvrtine cime.
Zreli gomolji pokriveni su gotovo nepropusnom pokožicom, koja ih štiti od isušivanja i napada biljnih bolesti, pa krumpirovom plijesni mogu biti napadnuti preko lenticela, okca ili mehaničkih ozljeda. Gomolji mogu biti zaraženi u polju ili skladi- štu. Na napadnutom mjestu površina gomolja malo je udubljena. Ovisno o boji pokožice, vide se veće ili manje pjege plavosme đe ili olovnosive boje. Na presjeku gomolja ispod pjega, tkivo je najčešće 5 – 15 mm smeđe boje, koja postupno prelazi u zdravi dio mesa. Plijesan se širi s površine u unutrašnjost gomolja, a sekundarno se još razvijaju suha trulež (Fusarium spp.) ili bakterijska gnjiloća (ćrwinia spp.). Nepovoljne klimatske uvjete (pr. zimske hladnoće ili suha i vruća ljeta) krumpirova plijesan preživljava na zaraženim biljnim organima (najčešće gomoljima). U epidemijskim razmjerima javlja se tijekom vlažnijih godina.
Pojedinih su godina u našoj zemlji zabilježene štete veće od 80 posto. Optimalni uvjeti za razvoj bolesti su temperature 18-22°C, dugotrajno vlaženje biljnih organa (>10 h), uz mnogo kiše (>30mm tijekom 10 dana) i povišenu vlažnost zraka (>90 %). Temperature više od 32° C i relativna vlažnost manja od 50 posto 6 ili više sati zaustavljaju širenje plamenjače. Većina sorata krumpira vrlo su osjetljive na napad plamenjače (nešto je otpornija Remarka). Brojna su istraživanja provedena u cilju prognoze pojave krumpirove plijesni i njezina uspješnoga kemijskog suzbijanja (tzv. antifitoftorna služba).
Ova iskustva osobito dolaze do izražaja u područjima intenzivnog uzgoja krumpira. Gdje se izmjenjuju povoljni s nepovoljnim meteorološkim uvjetima za pojavu i razvoj plamenjače krumpira. Poznata je korelacija vlaženja lišća (rosa), temperature zraka, relativne vlage i količine oborina s pojavom plamenjače u usjevima krumpira. Županijski odsjeci poljoprivredno-savjetodavne službe (HZPSS) opremljeni su mjernim uređajima za praćenje navedenih podataka (“CDA-Agra”) i proizvođačima daju obavijesti o stvarnim potrebama kemijskog suzbijanja ove biljne bolesti. Primjenom novijih spoznaja o mogućnostima predviđanja krumpirove plijesni, zdravstvenim pregledima polja i poljskim mikropokusima suzbijanja bolesti, u Međimurju je tijekom razdoblja 1998 – 2005. godine utrošeno 20 – 80 posto manje fungicida u odnosu na standardne programe kemijske zaštite (prema dotadašnjim iskustvima agronoma ili naprednijih poljoprivrednika).
