Bob je vrlo vrijedna mahunarka, ali slabo zastupljena u prehrani ljudi. Uglavnom se koristi uz obalu i na otocima, a u kontinentalnom području više je zastupljen grah.

Sjeme boba sadrži 25 – 35 % bjelančevina bogatih aminokiselinom lizin, bogato je mineralima, željezom i vlaknima te vitaminima, posebno B kompleksa. Sve to čini bob vrijednom namirnicom koju treba više koristiti u prehrani.

Jeste li znali?

Zbog sadržaja antinutritivnih tvari, kod osjetljivih ljudi s genetskim poremećajem nedostatka enzima glukoza-6-fostat dehidrogenaza (G6PD) može izazvati bolest favizam koja se manifestira kratkoćom daha, povećanim brojem otkucaja srca, žutilom kože i općom slabosti organizma. Da bi se deaktivirale antinutritivne tvari koje smanjuju biološku vrijednost boba, sjeme boba se mora termički obraditi prije uporabe. Za deaktivaciju tih nepoželjnih tvari koriste se i druge metode: namakanje, ljuštenje, ekstruzija, mikrovalno zagrijavanje, fermentacija, bioprocesiranje.

Danas se nastoje stvoriti sorte boba stabilnog prinosa s poboljšanom kvalitetom sjemena s obzirom na sadržaj nutritivnih i antinutritivnih tvari. Za prehranu ljudi uglavnom se koriste sasvim mlade mahune i sjeme krupnosjemenog boba čija masa 1000 sjemenki iznosi od 800 do preko 1000 g. Sjeme boba može se konzumirati i suho, prženo, smrznuto, konzervirano. Brašno boba koristi se kao dodatak drugim proizvodima za poboljšanje njihove kvalitete (npr. kruh).

Bob je značajan usjev u plodoredu. U uvjetima gdje vegetacija boba traje do rujna količina simbiozno vezanog dušika iznosi 200 – 500 kg/ha. Međutim, u našim uvjetima vegetacija je zbog visokih temperatura kraća pa je manja i količina dušika iz ovog izvora. Osim toga, zaoravanjem biljne mase koja ostaje nakon žetve poboljšavaju se svojstva tla (sadržaj organske tvari, poroznost, mikrobiološka aktivnost), odnosno povećava se plodnost tla. Stoga je bob vrlo dobar predusjev drugim kulturama, osobito strnim žitaricama.

Podnosi niske temperature

Bob bolje od drugih mahunarki, osobito soje, podnosi niske temperature te je pogodan za uzgoj u hladnijim područjima. U takvim uvjetima će ostvariti i bolje prinose nego u područjima s visokim temperaturama tijekom ljetnih mjeseci. U toplijim područjima bob bi bilo bolje uzgajati kao ozimu kulturu, vodeći računa o karakteristikama sorte, odnosno koliko nisku temperaturu može podnijeti. Naime, neke sorte mogu podnijeti i -15 0C, ali ne sve. Većina sorata boba može podnijeti – 6 0C.

Stoga, ako se bob uzgaja u područjima s nižom temperaturom tijekom zime, potrebno ga je zaštiti agrotekstilom. Bob je najviše osjetljiv na visoke temperature i sušu u vrijeme cvatnje, formiranja mahuna i nalijevanja sjemena. U takvim uvjetima dolazi do opadanja cvjetova, već formiranih mahuna. Ako do suše dođe u vrijeme nalijevanja sjemena, ono ostaje sitno.

Stoga je u takvim uvjetima bob potrebno navodnjavati. Bobu odgovaraju duboka, plodna tla dobrog vodozračnog režima. Za razliku od ostalih mahunarki, dobro uspijeva i na teškim, zbijenim, vlažnim i hladnim tlima. Ona mu omogućavaju vegetaciju i za vrućeg i suhog ljeta. Bob je tolerantniji na kisela tla (do pH 5,5) nego većina drugih mahunarki, ali na takvim tlima daje niske prinose.

Izvor: Gospodarski kalendar