Najpoznatiji i u našem priobalju najcijenjeniji proljetni izdanci su oni od oštrolisne šparoge (Asparagus acutifolius). Šparoga je grmasta biljka s jakim podankom i drvenastom razgranatom, do metra dugom stabljikom. Stabljika i ogranci prekriveni su bodljikavim ljuskama. Listovi su mali, kožasti, spiralno raspoređeni oko stabljike i ogranaka. Cvjetovi su sitni, bijeli ili zelenkastožuti, dolaze pojedinačno ili u parovima i vise na dugim cvjetnim stapkama. Cvate u travnju i svibnju. Plodovi su bobe, mlade su zelene, a kada sazriju postanu crne.
Šparoga je jedna od prvih proljetnih biljaka čiji se izdanci pojavljuju rano u proljeće. Tako da se već potkraj veljače ljudi razmile po šikarama, makiji i kamenjaru berući sočne šparogine izdanke. Svježi izdanci šparoge sadržavaju mnogo vode i nemaju značajnu hranjivu vrijednost, ali su usprkos tome vrlo omiljena proljetna hrana pučanstvu uz našu obalu. Od vitamina sadržavaju oko 40 mg vit. C i nešto karotina. Važno je napomenuti da se koristi samo mekani dio izdanka, onaj koji nije odrvenio i koji možemo otkinuti rukom. Izdanci šparoge mogu se pripremati na razne načine.
Najjednostavnije je svježe ubrane izdanke skuhati u slanoj vodi dok ne omekšaju. Procjedimo ih i prelijemo uljem na kojem smo popržili češnjak ili neki od divljih lukova. Druga je mogućnost da kuhane izdanke jednostavno prelijemo otopljenim maslacem. Osim toga prokuhane i na ulju propržene izdanke možemo peći i s jajima ili umješati u tijesto za palačinke i peći kao pogačice. Izdanci šparoge poznati su i djelotvorni diuretik (pospješuju lučenje mokraće), a i pomažu izlučivanje za organizam štetnih tvari, kako se to u narodnoj medicini kaže, čiste krv. Zbog toga se ne treba iznenaditi ako nakon konzumacije šparoge opazimo da je mokraća obimna, tamnije obojena, često i neugodna mirisa. To je posljedica spomenutog učinka šparoge.
Osim od šparoge koriste se i izdanci crvene tetivke (Smilax aspera). Crvena tetivka je zimzelena grmolika sredozemna biljka. Stabljika je razgranjena, bodljikava, crvenkasta. Pojedine grane mogu narasti do nekoliko metara u dužinu. Pomoću vitica koje se nalaze na vrhovima ogranaka penje se po drveću, grmlju i kamenjaru. Listovi su tamnozeleni, srcoliki, kožasti i tvrdi, na rubovima ponekad bodljikavi. Mladi listovi na vrhu ogranaka su crvenkaste boje, a stariji mogu biti bijelo ili crno prošarani. Cvjetovi su zelenkastobijeli ili žućkasti, složeni u klasaste cvatove. Plodovi su crvene okrugle i sočne bobe složene u grozdaste nakupine.
Tetivka je izrazito sredozemna biljka. Nalazimo je duž naše obale u makiji, šumama crnike, na kamenjaru, uz puteve.
Za hranu se koriste mladi izdanci zajedno s vršnim listićima. Priređuje se kao šparoga. Bobe nisu jestive.
Nešto kasnije u proljeće pojavljuju se izdanci bljušta (Tamus communis). Bljušt je trajna penjačica s vitkom stabljikom dugom do nekoliko metara. U proljeće biljka izbija iz debelog, mesnatog, gomoljastog podanka. Listovi su goli, tanki i sjajni, različita oblika koji može biti jajast ili srcast s dobro izraženim glavnim žilama. Cvjetovi su zelenkastožuti skupljeni u grozdaste cvatove. Plodovi su sočne, crvene, mesnate bobe skupljene u grozdaste nakupine. Bobe kao i podanak bljušta nisu jestive zbog nekih štetnih tvari. Bljušt raste na hranjivom, stjenovitom i ilovastom tlu. Nalazimo ga u svijetlim šumama, šikarama, proteže se od nizinskih do brdskih područja, a čest je i uz našu obalu. Za hranu se koriste mladi i mekani proljetni izbojci koji se spremaju kao šparoga.
U kontinentalnom dijelu naše zemlje često se nađu izdanci japanskog dvornika (Polygonum cuspidatum). Japanski dvornik je trajna grmolika biljka sa 2 – 3 m visokim jednogodišnjim stabljikama. Člankovite su, šuplje, snažne i slične bambusovim. Kora je zelena s crvenkastim pjegama. Listovi su širokoovalni, na bazi odrezani, a na vrhu šiljasti. Cvjetovi su sitni zelenkastobijeli i skupljeni u metličaste cvatove. Cvate od kolovoza do listopada. Plodovi su trostrani sitni oraščići. Biljka potječe iz istočne Azije, od kuda je prenesena u Europu i tu se udomaćila. U slobodnoj prirodi raste na zapuštenim mjestima, po vrbicima i grmlju uz rijeke i potoke. Vrlo brzo raste tako da svoju visinu dosegne za 30 dana.
Kao hrana koriste se mladi sočni 1 – 2 cm debeli, proljetni izdanci s još nerazvijenim listovima. Beru se do visine od 25 cm, obično tijekom ožujka i travnja. Lako ih je uočiti između suhog lišća i stabljika prošlogodišnjih biljaka. Kuhaju se 5 – 10 minuta i poslužuju kao šparoge. Okusom su slične kuhanom kukuruznom klipu. U Japanu, gdje je to omiljena hrana, spremaju ih pohanjem na ulju i kiseljenjem. Sadrže dosta vitamina C i oksalne kiseline.
){kind=link}