Nažalost, mnogima je ova biljna vrsta iz porodice dvornika nepoznata, iako postoji dugogodišnja tradicija uzgoja rabarbare. Na Sortnoj listi Republike Hrvatske samo su dvije sorte rabarbare, od kojih je Zagrebačka rabarbara uvrštena i na listu povrća posebno ugroženog od nestajanja.
Biljka stvara veliku lisnu masu, no plojke lista koje dosežu i do 60 cm dužine nisu za konzumaciju jer sadrže tvar antrakinon koja u većim količinama može biti otrovna i izazvati alergijske reakcije. Cilj uzgoja su isključivo zadebljale lisne peteljke (dužine 30 do 50 cm i širine 2 do 4 cm) bogate vitaminima, mineralima i organskim kiselinama (jabučnom i limunskom) koje i daju karakterističan kiselkasti te osvježavajući okus.
Sorte rabarbare se razlikuju po boji, dužini i debljini lisne peteljke, količini oksalne kiseline te bujnosti rasta. Najbujnije i najprinosnije su sorte bez prisutnosti antocijana (zelenih peteljki), no većina potrošača preferira dekorativnu rabarbaru crvenih lisnih peteljki s antocijanskim obojenjem i u unutrašnjosti peteljke.
Otporno i nezahtjevno povrće
Rabarbara nije zahtjevna biljna vrsta i ima veliku otpornost na niske temperature tijekom zimskih mjeseci. Biljke ujesen odbacuju lišće, ulaze u stadij mirovanja i zameću spavajuće pupove na rizomu (podzemnoj stabljici). Optimalne temperature za rast rabarbare su oko 20 do 25 °C, ne zahtijeva sunčani položaj te je idealna za sadnju u rubnim dijelovima vrta ili pak zasjenjenim mjestima. Budući da ima razgranat poda nak (rizom) i dubok korjenov sustav, tlo se prije planirane sadnje obrađuje na dubinu do 40 cm. Preporučuje se primijeniti stajski gnoj (20 do 40 t/ha) te kompleksno mineralno gnojivo s većim udjelom fosfora i kalija.
Iako se ponekad uzgaja iz sjemena, uobičajeni je vegetativni način razmnožavanja rabarbare upravo reznicama podanaka.
Reznice se mogu pripremiti tijekom proljetnog ili jesenskog razdoblja od nekoliko godina starijih, dobro razvijenih biljaka kvalitetnih peteljki. Izvađeni podanci dvogodišnjih biljaka razrežu se na 3 do 4 dijela (reznice), dok se od podanaka starijih biljaka može dobiti 5 do 6 reznica pri čemu svaka ima dva do tri dobro razvijena i zdrava pupa. No, pri diobi podanaka ne treba pretjerivati kako se ne bi formirale presitne reznice koje će odgoditi berbu za godinu dana, stoga je optimalna masa reznice oko 250 g.
Rokovi sadnje i berbe
Rabarbara se sadi u rano proljeće (do kraja ožujka) ili u jesen (do sredine listopada) pri čemu u kontinentalnom području treba izbjeći kasnu sadnju kako bi se biljke dobro ukorijenile prije zime. Sadi se na razmak između redova 100 do 150 cm, te razmak unutar reda 60 do 80 cm, ovisno o bujnosti kultivara. Poželjno je gustoćom sklopa osigurati pokrivenost tla lišćem tijekom vegetacije, kako bi se očuvala vlaga tla i kontrolirao rast korova. Pri sadnji vrh pupa reznice rabarbare nalazi se u razini površine tla ili se može prekriti slojem tla debljine 2 do 5 cm. Kako bi se reznice zaštitile od hladnoće, preporučuje ih se prekriti malčirati) slojem slame ili sijena.
Tijekom vegetacije biljkama treba osigurati dovoljnu količinu vode jer je zbog velike površine lišća i transpiracija intenzivna. Nužna je i prihrana, posebice nakon berbe kako bi se osigurala dovoljna količina hranjiva za daljnji razvoj ove višegodišnje biljke.
Vrijeme berbe peteljki rabarbare započinje tijekom travnja i traje do sredine lipnja, odnosno pojave visokih temperatura koje negativno utječu na kvalitetu peteljki jer postaju spužvaste, te se smanjuje intenzitet obojenja peteljke. S berbom se započinje u drugoj godini uzgoja, i to sa svega 3 do 4 lista po biljci, kako se ne bi previše smanjila asimilacijska površina. Tek treće godine berba nije ograničena, višekratna je (svakih 7 do 10 dana) te se beru listovi čija je lisna plojka posve razvijena. Kako bi na stabljici ostao što manji ožiljak, peteljke se uhvate što bliže bazi i otkinu naglim pokretom ruke te se odreže plojka lista kako bi se peteljke pripremile za tržište, odnosno potrošnju u vlastitom kućanstvu.
Pospješivanje radi proširenja ponude
Budući da nisu za konzumaciju, lisne se plojke nakon berbe mogu iskoristiti za malčiranje tla ili pak odložiti u kompostnu hrpu pri čemu nema bojazni da će toksično djelovati na proces razgradnje biootpada. Također, listovi rabarbare mogu se iskoristiti za pripremu sredstva protiv štetnika kao što su gusjenice moljaca.
U drugoj i sljedećim godinama uzgoja formira se cvjetna stabljika koja se mora što prije ukloniti kako stvaranje cvjetova ne bi iscrpilo biljna hranjiva na štetu lisne mase, a time i peteljki. Cvatnjom se povećava sadržaj oksalne kiseline koja u prevelikoj količini može izazvati smetnje, posebice kod bubrežnih bolesnika. Ujedno, ova kiselina može vezati kalcij u organizmu te se rabarbaru preporučuje konzumirati s namirnicama bogatim kalcijem.
Zanimljivo je da se rabarbara tijekom zime može pospješivati kako bi se proširila ponuda sočnih peteljki na tržištu i jelovniku budući da je bogata vitaminom C, polifenolima te se ističe svojim antikancerogenim svojstvima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPravilna sadnja maslina
Sljedeći članakMalo kozarstvo za malo gospodarstvo
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.