U kontinentalnim područjima češnjak se može saditi u jesen sredinom listopada, a u mediteranskim krajem listopada do sredine studenog. Češnjak posađen u jesen, trebao bi se prije jakih mrazeva ukorjeniti i razviti 1 do 2 lista. Ako se sadi u proljeće, najpovoljnija je rana sadnja, čim to vremenske prilike dozvole (krajem veljače ili početkom ožujka). Izbor roka sadnje (proljeće ili jesen) ovisit će prvenstveno o ekotipu ili kultivaru uzgajanom u određenom području. Odnosno, u određenim klimatskim uvjetima.
Zahvaljujući velikoj prilagodljivosti češnjak se proizvodi u cijeloj zemlji, ali pretežno na malim površinama, za vlastite potrebe i lokalna tržišta. Na kraškim poljima dalmatinskog zaleđa uzgoj češnjaka ima dugogodišnju tradiciju, a uvođenjem boljih kultivara bez virusa ta bi se proizvodnja mogla povećati i predstavljati značajni izvor prihoda lokalnog stanovništva te opskrbu prerađivačkih kapaciteta i farmaceutske industrije.
Izbor kultivara
U Hrvatskoj se još uvijek uglavnom uzgajaju lokalni ekotipovi češnjaka slabe prilagodljivosti (adaptabilnosti). Prenošenjem ekotipa poželjnih svojstava u novo proizvodno područje ta svojstva slabije dolaze do izražaja, čime se ograničavaju mogućnosti širenja proizvodnje. Kultivari češnjaka su uglavnom dobiveni klonskom selekcijom lokalnih ekotipova. Izborom lukovica za reprodukciju proizvođači sami provode klonsku selekciju. Prosječna masa lukovice domaćih ekotipova najčešće je 30-40g. Dok selekcionirani kultivari bez virusa mogu razviti lukovicu mase 70 do 100 g. Većina domaćih ekotipova ima ružičastu ljusku koja obavija češnjeve unutar lukovice. To je prihvatljivo za potrošnju u svježem stanju, ali za preradu sušenjem prednost ima bijela ljuska.
Kultivari i ekotipovi mogu se podijeliti u 3 osnovne grupe:
• jesenski ili ozimi – sade se u jesen, prezimljuju, i u sljedećoj godini razvijaju vegetativnu masu i krupniju lukovicu s manjim brojem krupnijih češnjeva u lukovici, teže se čuvaju nakon vađenja;
• proljetni – sade se u proljeće jer su osjetljiviji na niske temperature od jesenskih; listovi su im tanji i uži, a glavice sitnije s većim brojem sitnijih češnjeva;
• alternativni – svojstvima su bliži proljetnim, ali su otporniji na niske temperature pa pri jesenskoj sadnji zbog duže vegetacije daju nešto krupniju glavicu i veći prinos nego pri sadnji u proljeće; većina domaćih proljetnih ekotipova su ustvari alternativni.
Poznat je i ekotip iz okolice mjesta Ljubitovica, općina Seget u Dalmatinskoj zagori. Čiji su proizvođači osnovali udrugu “Šarac” u svrhu zaštite autohtonog češnjaka i povećanja proizvodnje koja trenutno iznosi oko 20tona godišnje.
Češnjak je otporan na niske temperature
Češnjak je vrlo otporan na niske temperature i može dobro prezimiti u kontinentalnom području. Samo neki kultivari i ekotipovi mogu biti više ili manje oštećeni od niskih temperatura. Za normalan rast i glavičenje češnjaka češnjevi za sadnju moraju biti izloženi temperaturama nižim od 15 ºC uz optimum od 2 do 4 ºC, bilo u skladištu ili u tlu. Tijekom vegetacije glavičenje pospješuju više temperature i duži dan. Za jesensku sadnju preporučuje se čuvanje glavica češnjaka na temperaturi od 15 do 16 ºC, što uvjetuje jaku dormantnost, a pred sadnju na 5 do 6 ºC, čime se dormantnost prekida. Češnjak skladišten na temperaturi iznad 20 ºC i posađen u kasno proljeće neće stvoriti lukovicu, nego produžiti vegetativni rast do u kasnu jesen. Za zriobu lukovice odnosno ulazak u mirovanje najpovoljnije su visoke temperature iznad 25 ºC i suho vrijeme.
Tlo, plodored i gnojidba
Za uzgoj češnjaka prikladna su lakša, aluvijalna tla, dobre strukture, blago kisele ili neutralne reakcije. Osjetljiv je na zaslanjena tla. Dobra ocjeditost tla, ali umjerena vlaga bliska poljskom vodnom kapacitetu u površinskom sloju (20 do 30 cm) važna je za vegetativni rast. U slučaju dužeg sušnog razdoblja navodnjavanjem se može izbjeći stres od suše i osigurati planirani prinos. Za zriobu lukovice poželjno je suho i toplo vrijeme. Ako u to vrijeme padne više oborina, često pucaju vanjski ovojni listovi. Iz istog razloga preporučuje se organsku gnojidbu primijeniti za pretkulturu. Do početka glavičenja biljka iskoristi trećinu potrebnih hranjiva. Prihrana dušičnim gnojivom u vrijeme početka glavičenja odlučujuća je za prinos. Prevelika količina dušika može pospješiti sekundarno grananje i proizvodnju nestandardnih lukovica.
Češnjak – sadnja
Ekotipovi i kultivari češnjaka se razmnožavaju isključivo vegetativno, što znači da se sade češnjevi koji sačinjavaju lukovicu. Neki ekotipovi na vrhu cvjetne stabljike razvijaju zračne češnjiće koji se također mogu saditi, ali često imaju slabu klijavost. Češnjak se može saditi u jesen ili u proljeće. Priprema tla počinje oranjem krajem ljeta ili početkom jeseni na dubinu od 25 do 30 cm, uz primjenu potrebne količine kalija i fosfora. Prije sadnje obično se formiraju uzdignute gredice, čime se izbjegava prevelika vlaga u zoni sadnje u slučaju obilnijih zimskih oborina.
Također, treba izbjegavati pretjerano usitnjeni površinski sloj, kako se ne bi stvorila jača pokorica. Za reprodukciju se biraju krupnije lukovice pravilnog oblika, zdrave i neoštećene. Češnjevi se odvajaju neposredno pred sadnju. Za jesenski uzgoj potrebno je 10 do 12 kg/100 m2 sadnog materijala, a za proljetni 7,5 do 8 kg/100 m2. Češnjevi se polažu uspravno, pri jesenskoj sadnji i u hladnijim područjima na dubinu 4 do 5 cm, a pri proljetnoj nešto pliće, na 2 do 3 cm.
Njega usjeva
Tijekom vegetacije njega se sastoji od borbe protiv korova, natapanja, prihrane i zaštite od bolesti i štetnika. Pri jesenskoj sadnji u kontinentalnom području korov obično u jesen nije problem, dok se u mediteranskom području tijekom zime mogu razviti specifični korovi.
Primjena herbicida prije nicanja češnjaka može dobro zaštititi usjev. Ako su se listovi češnjaka tijekom jeseni i zime pojavili na površini, što se za blagih zima često događa, ova se mjera izostavlja i tek kad biljke češnjaka imaju 3 lista tretira odgovarajućim sredstvima. Kod proljetne sadnje, primjena herbicida jednaka je kao u proizvodnji luka iz lučice.
Proljetna prihrana uz međurednu obradu prije primjene herbicida, a poslije nicanja omogućit će bolji vodnozračni režim i nadoknaditi isprani dušik tijekom zime. U slučaju dužeg sušnog razdoblja navodnjavanje češnjaka (120 do 150 mm u 2 do 3 primjene kišenjem) može osigurati nesmetani rast, ali 3 tjedna prije planirane berbe s navodnjavanjem treba prestati.
U zaštiti od štetočinja vrlo je važna pravilna plodosmjena. Češnjak napadaju brojne bolesti i štetnici, a velike štete mogu izazvati i nematode. Od štetnika je najčešća češnjakova muha, koja se suzbija na isti način kao i lukova muha, a od bolesti plamenjača, koja se suzbija kao i plamenjača luka.
Češnjak je izložen većem broju virusa, a najčešći je OYDV (Onion yellow dwarf virus), koji se prenosi zaraženim sadnim materijalom, a šire ga insekti. Zbog toga se već komercijalno, kulturom tkiva, proizvodi sadni materijal oslobođen virusa. Sadni materijal ne smije sadržavati više od 1% zaraženih biljaka. Češnjak se često spominje kao repelent za štetnike drugih kultura, pa se preporučuje sadnja u međuredove.
Berba i čuvanje
Češnjak je zreo za vađenje kad lažna stabljika omekša i nadzemni dio počne polijegati. Za češnjak iz jesenske sadnje to je krajem lipnja, a iz proljetne krajem kolovoza. Izvađeni češnjak ostavlja se nekoliko dana na gredici da se prosuši, a zatim se očisti od lišća i ostataka korijena. Izvađene glavice potrebno je zasjeniti kako ne bi došlo do Sunčevih opekotina. Pri svim operacijama treba izbjegavati udarce. Prinos češnjaka ovisi o ekotipu, roku sadnje, sadnom materijalu i načinu sadnje, a u nas se postiže 3 do 5 t/ha. Proljetnom sadnjom češnjaka mogu se postići prinosi od 5 do 8 t/ha, a jesenskom od 10 do 12 t/ha.
Očišćeni i sortirani češnjak skladišti se u mrežastim vrećama od sintetskih vlakana. Pri proizvodnji za vlastite potrebe nakon vađenja i sušenja češnjaka uobičajeno je pletenje vijenaca i vješanje na suhom i prozračnom mjestu.
