Osnovni je raziog hidroponskog uzgoja bilja, u odnosu na uzgoj na tiu, brži rast biljaka, odnosno, veća produkcija biomase u jedinici vremena i po jedinici površine. Znači, u plasteniku će uz hidroponsku tehnoiogiju salata ranije doći u tehnološku zrelost, prije će biti berba, ranije će se ostvariti jednaki prinos salate nego u uzgoju na tlu.
Ako se kultura bere višekratno, kao rajčica, uz raniji početak berbe, u hidroponskoj će se tehnologiji postići i veći prinos plodova rajčice u jednakom razdobiju uzgoja.
Uvođenjem hidroponskih tehnika uzgoja bilja u značajnoj se mjeri eliminiraju problemi vezani uz ishranu bilja i zaštitu bilja od štetočinja, a inače su prisutni pri uzgoju bilja na tlu.
Navedeno proizlazi iz prednosti hidroponske tehnologije, a to su:
– moguć je uzgoj na lokacijama s neplodnim tlima ili bez tla, nema pripreme tla prije sadnje, nema potrebe za provedbu agromelioracijskih i hidromelioracijskih mjera, odnosno, mjera popravki tla;
– nema plodosmjene, jedna se kultura može uzgajati kroz dulje razdobije u istom zaštićenu prostoru;
– bolja je kontrola opskrbe biljaka vodom, iako se prati potrošnja i potreba vode ovisno o mikroklimatskim prilikama plastenika (svjetlo, toplina), nego u uzgoju bilja na tlu;
– bolja je kontrola opskrbe biljnim hranjivima, nema tla u kojem su značajni gubici hranjiva zbog ispiranja ili vezanja hranjiva na druge spojeve iz tla;
– reducirana je pojava biljnih štetočinja, jer nema tla u kojem stalno žive štetni insekti, nematode i mikroorganizmi koji su uzročnici bolesti korijena, ili čiji je samo djelomični razvojni stadij u tlu, a štetu čine na nadzemnim organima biljke, a nema ni sjemena korova;
– čuvanje podzemnih voda u zatvorenim hidroponskim sustavima.
Supstrati za hidroponski uzgoj bilja
Za uzgoj bilja na supstratima koriste se inertni supstrati koji se ne razgrađuju, ne otapaju i bitno ne mijenjaju sastav hranjive otopine. Supstrati za hidroponski uzgoj po podrijetiu su: anorganski, organski i sintetski.
Svaki supstrat za hidroponski uzgoj treba imati odgovarajuća fizikalna i kemijska svojstva. Osim kemijske „inertnosti“ i sterilnosti (bez biljnih štetočinja), bitna su fizikalna svojstva: odgovarajući kapacitet za zrak (kisik), visoki kapacitet za vodu (hranjiva otopina), dobra dreniranost.