I zato se u zatvorenu prostoru različito povrće može uzgajati i zimi u rano proljeće. Potrebno je odmah napomenuti da je sjetva povrća u zaštićenu prostoru znatno skuplja od proizvodnje na otvorenom.
Plastenici i staklenici
Prijesadnice za proizvodnju ranog povrća uzgajaju se u stakleniku ili plasteniku. No, i staklenici i plastenici mogu se koristiti za proizvodnju raznovrsnog ranog i kasnog povrća, koje za potrošnju dospijeva ujesen, zimi i u rano proljeće.
Staklenik je poput kuće sagrađen objekt sa staklenim krovom i stranicama, kako bi u unutrašnjost ulazilo dnevno svjetlo. Prema obliku krovišta, staklenik može biti s jednostranim i dvostranim krovom. Jednostrani staklenik okrenut je prema jugu. Ovakav se staklenik može prisloniti uz južni zid kakve zgrade ili kuće, pa je njegova izgradnja znatno jeftinija. Staklenik s dvostranim krovom je prostraniji, širi je i time i prikladniji. Postavlja se u smjeru sjever – jug, tako da ga sunce osvjetljava cijeli dan, prijepodne s istoč ne, a poslijepodne sa zapadne strane. Prvo se iskopa jarak za temelj, zatim postavlja oplata za temelj nad zemljom i temelj se betonira. Ne mora biti jako visok, tek 10 – 20 cm, a po potrebi se može napraviti zidić od opeke. Na betonski temelj ili zidić postavlja se nosiva konstrukcija za staklene ploče. Može biti metalna ili drvena, a na svakom je pojedincu da odluči kakvu će izabrati.
Staklo ima svoje prednosti, no ima i svoje mane. Dugotrajno je, no, bez obzira na njegovu postojanost lomljivo je i treba pažljivo raditi sa staklenim pločama. Ono je i teško, pa konstrukcija mora biti dobro postavljena a staklo dobro učvršćeno u okvirima. Staklo nadalje dobro propušta svjetlo, no, loše zadržava toplinu tijekom noći. Zato se staklene stijenke dodatno izoliraju nekim materijalom, plastičnom folijom pr. znatno su bolje plastične, polikarbonatne ploče koje se sve više koriste i polako potiskuju staklo.
Lakše su, nema opasnosti od pucanja kao kod stakla, bolje propuštaju svjetlo i zadržavaju toplinu. Jedina im je mana što su nešto skuplje od stakla. Unutrašnjost staklenika ili plastika može biti uređena za uzgoj prijesadnica ili proizvodnju povrća. U prostoru za uzgoj prijesadnica nalaze se stakleničke police, na koje se stavljaju sandučić i ili kontejneri. Podloga je betonirana, poviše poda a blizu stakleničkih prozora. Prostor koji se koristi za uzgoj povrća nema polica, pod nije betoniran osim staze kroz prostor, a povrće se uzgaja na tlu.
U staklenicima i plastenicima najskuplje je grijanje. Može biti različito, što svakako ovisi o potrebama i mogućnostima svakog pojedinca. Tako se grijati može pomoću posebnih peći, termogena, na naftu, plin ili električnu energiju. Postoje i peći na kruta goriva, drva ili ugljen. U idealnim uvjetima za grijanje može poslužiti termalna voda. Manji staklenik ili plastenik, osobito onaj koji služi za uzgoj povrća, može se zagrijavati biomasom. Za tu svrhu uglavnom se koristi konjsko gnojivo sa slamom ili sličnim materijalom.
Jednostavni staklenik s klijališnim prozorima
Tko ima dovoljno klijališnih prozora i kojekakvu drugu građu, sam može izgraditi posve jednostavan mali staklenik s jednostranim krovom. Takav se staklenik grije gnojem, jednako kao i klijalište, pa može vrlo dobro poslužiti uzgoju prijesadnica povrća za rana klijališta.
Takav se staklenik obično postavlja uz južni zid kakve zgrade, kuće i sl. Od greda, balvana, letava dasaka načini se kosa skela, na koju se polažu staklenički prozori. Šupljine između greda, kao i šupljine između skele i zida popune se nekim izolacijskim materijalom, primjerice komadima stiropora i sl. I šupljine među prozorima dobro se zabrtve silikonom, kako u prostor ne bi ulazili studen i voda. Gnoj koji se koristi za grijanje treba čvrsto ugaziti. Na gnoj se naspe zemlja u sloju do 15 cm.
Također, moguće je napraviti i staklenik s dvostrukim krovom. Kao što je spomenuto, takav staklenik mora biti u smjeru sjever – jug. Širina je 3,8 m, prolaz duž staklenika širok 80 cm, a sa svake je strane 150 cm prostora. Pod staklenika je oko 70 cm ispod razine zemlje. Pod i zidovi su betonirani, tako da se sa strane prolaza postavljaju police. Visina staklenika u sredini, na prolazu, trebala bi biti barem 2 m, kako bismo slobodno mogli hodati. Za velike staklenike ili plastenike obratite se stručnjacima koji ih projektiraju i grade.
