Prema morfološkim i biološkim svojstvima špinat i matovilac bitno su različiti, jer pripadaju drugačijim botaničkim skupinama, ali kao biljke umjerene klime niču već pri temperaturama bliskim 0°C. Relativno su kratke vegetacije, pa moguća priprema za prehranu u svježem obliku (npr. matovilac) značajno “ograničava” primjenu kemijskih sredstva za zaštitu bilja. Prilikom uzgoja špinata kao sastojka dječjih jela posebno je nadzirana gnojidba zbog mogućeg previsokog i štetnog sadržaja nitrata, te je zabranjena primjena pesticida. Problem suzbijanja bolesti špinata i matovilca u našoj je zemlji do sredine 2011. godine bio vrlo izražen, jer za istu namjenu nismo imali dopuštenje za primjenu niti jednog kemijskog pripravka. Kod mjera zaštite, struka uglavnom ističe poštivanje plodoreda i izbor na bolesti manje osjetljivih kultivara. No, tržni proizvođači ovih povrtnih vrsta u praksi dojavljuju pojavu nekih kategorija bolesti i štetnika ili traže uputu za suzbijanje korova, pa ovom prilikom dajemo stručan osvrt sa trenutnim dopuštenjima za špinat i matovilac (https://fis.mps.hr/trazilicaszb/)!
Bolesti u razdoblju klijanja i nicanja
Špinat i matovilac izravno se siju na stalno mjesto, u kućnim vrtovima često omaške (širom), ali u proizvodnji za tržište u redove širine 15-tak cm.
U uvjetima povišene vlažnosti zemljišta i zraka kroz razdoblje klijanja i nicanja špinat i matovilac mogu zaraziti različite gljive uzrokujući bolesti korijena i korijenova vrata (Pythium, Phytophthora, Phoma, Rhizoctonia, Sclerotinia). Vrste Pythium i Phytophthora za svoj razvoj zahtijevaju obilje vode, pa na hladnim i vlažnim tlima ponekad su napadnute klice, a da biljčice pritom ne niknu.
Na tek izniklim biljkama zaražen je korijenov vrat na kojem se vidi tipična vodenasta pjega uz žućenje i polijeganje. Rhizoctonia uzrokuje trulež korijenova vrata, a Phoma naglo venuće ponika. Kod matovilca koji se uzgaja u plastičnim tunelima pojavljuje se bijela trulež (Sclerotinia). Svi uvjeti koji pogoduju brzom nicanju špinata i matovilca smatraju se najboljom zaštitom od “mladenačkih” bolesti. Sjetva ne smije biti obavljena preduboko, a temperature za klijanje i nicanje moraju biti optimalne (10°C). Preporučuje se koristiti sjeme tretirano fungicidom (npr. u našoj zemlji dopušten za špinat i matovilac metalaksil- M u pripravku Apron XL 350 ES). Za suzbijanje Pythium spp. u usjevima špinata je dopušteno tretiranje supstrata pripravkom Proplant SL (uz ograničenja navedenim u Tablici 1.).
Plamenjača
Plamenjača špinata (Peronospora farinosa f. betae; f. spinaciae) i matovilca (Peronospora valerianelle) vrlo je opasna bolest koja napada listove, a u kratkom razdoblju može potpuno uništiti usjeve.
Kod špinata se na gornjoj strani zaraženog lišća pojavljuju žućkaste pjege različitih oblika i dimenzija, dok se na naličju, ispod pjega, za dovoljno vlažnih i toplih noći (vlažnost zraka barem 70-80 %, uz temperature barem 8ºC) razvija sivo-ljubičasta prevlaka. Jako napadnuti listovi špinata postaju mjehurasti, uvijaju se, požute a na kraju se suše i otpadaju. Slični simptomi s identičnim posljedicama razvijaju se i na matovilcu.
Na otpalom lišću gljiva formira debelostijene oospore, pomoću kojih preživljava duže razdoblje bez domaćina. U mnogim područjima svijeta plamenjača se opisuje kao najopasnija bolest špinata, koja na tek izniklim biljkama može uništiti veći dio usjeva. Previše gusto posijani usjevi špinata i matovilca uz obilje vlage povećavaju rizik od epifitocije plamenjačom. Sjetva zdravog i zaštićenog sjemena je važna preventivna mjera. Od fungicida u našoj je zemlji za špinat i matovilac dopuštena primjena samo propamokarba i mankozeba prema ograničenjima u Tablici 1. Antraknoza špinata (Colletotrichum dematium f.sp. spinaciae) je nakon plamenjače značajno manje prisutna bolest, ali se u razdobljima kišnog vremena može iznenada pojaviti u usjevu. Prenosi se zaraženim sjemenom, a uzročnik na listovima uzrokuje pojavu nekrotičnih (tamnih) pjega raznih dimenzija. Dio oko pjege ima žućkastu boju. Širi se pomoću kiše (ili sustav navodnjavanja kišenjem), uz optimalne temperature nešto veće od 20ºC simptomi bolesti se pojavljuju 6-10 nakon zaraze. Pepelnica (Erysiphe orontii) je opisana na usjevu matovilca kao pojava bjelkastih nakupina na licu i naličju plojke. Naknadno se na zaraženom lišću pojavljuju mjestimične nekroze. U našoj su zemlji dopušteni neki sumporni fungicidi za primjenu u špinatu (npr. Chromosul, Kumulus, Brimflo, Thiovit Jet), ali ne u matovilcu!
Dovoljno učinkovitih i dopuštenih fungicida za suzbijanje pjegavosti u usjevima špinata i matovilca u našoj zemlji nema (izuzetak mankozeb u špinatu)!
Štetni organizmi životinjskog podrijetla
Na usjevima špinata među važnijima valja spomenuti repinu muhu (Pegomya betae). Napad se prepoznaje po nadignutoj lisnoj epidermi u obliku mjehurastih mina u kojima žive ličinke bez glave i nogu. Nametnik zahtijeva vrlo visoku vlažnost zraka (optimalno 90 %), tijekom sezone razvija 3-5 generacija, a preventivno tretiranje potrebno je samo ako na naličju mladog lišća pronalazimo u parovima odložena duguljasta i bijela jaja. Špinat mogu napasti i drugi štetnici, npr, štetnici u tlu, repin buhač, pipe, nematode, korijenove muhe, sovice pozemljuše, lisne sovice, puževi i lisne uši. Važno je prepoznati štetnog organizma i primijeniti dovoljno učinkoviti insekticid prema ograničenjima navedenim u Tablici 1.! Primjerice imidakloprid je vrlo učinkovit na lisne uši, metoksifenzoid i metaflumizon na gusjenice lisnih sovica, sponosad na štetne muhe i gusjenice, a sintetski piretroidi (lambda-cihalotrin, deltametrin) djeluju protiv lisnih uši i neželjenih gusjenica! Za suzbijanje korova u usjevima špinata imamo u našoj zemlji dopuštene samo herbicide Agil 100 EC (K=21) i Focu Ultra EC (K=28). Korovna biljka ih usvaja pute lista, ali im je nedostatak što su djelotvorni samo protiv uskolisnih ili travnih korova! Dopuštenih herbicida za primjenu u usjevu matovilca u našoj zemlji nema, dok se u razvijenim zapadno-europskim državama često nakon sjetve a prije nicanja usjeva koristi metobromuron (Patoran, Proman SC i sl.).
Biljne bolesti iz skupine plamenjača i pepelnica opće su raširene diljem uzgojnog područja najvažnijih hortikulturnih vrsta. U optimalnim se uvjetima vlažnosti i temperature brzo prošire, a na lisnatom povrću kratke vegetacije se teže suzbijaju izravnim mjerama zbog ograničenja i manjeg broja dopuštenih fungicida (karenca!).
