Tikvice su vrlo cijenjena podvrsta tikve, duguljastih plodova nalik krastavcima, zelene ili žute boje. Najčešće se ubiru i pripremaju kad narastu do duljine od 10 do 15 cm. U Hrvatskoj zauzimaju sve veće mjesto u povrtnom uzgoju u plasteničkoj proizvodnji te proizvodnji na otvorenom.
Tikvice mogu u
jesen imati dvostruku ulogu u vrtu; od one za ljudsku ishranu ili estetsku kao
ukras u vrtu ili dekoracija okućnice. Imaju izdužene plodove u nijansama žute i
zelene boje, a mogu biti i prugaste. Uglavnom su neutralnog okusa, a mlade
tikvice imaju slađe i hrskavije meso, bez koštica.
Tikvice su jako osjetljive na niske temperature pa ih se preporučuje sijati ili saditi kad prestane opasnost od mraza – od polovice svibnja pa tijekom cijelog ljeta. Najidealnije je kad je temperatura tla između 15 i 18 °C. Neki grmoliki kultivari kratke vegetacije brzo stvaraju plodove (već nakon 40 do 60 dana), tako da ih možete posijati i sredinom ljeta pa čak i kasnije ako imate plastenik. Prije sadnje tlo dobro prekopajte i dodajte odležali stajski gnoj ili kompost. Tikvice se mogu sijati u jamice ili u redove na razmake od 60 centimetara jer trebaju dosta prostora. Preporuka je da tikvice ne smiju na istu površinu doći 4 godine, tako da je plodored vrlo važno poštovati zbog smanjenja broja nametnika i štetnika i zbog boljeg uroda tikvica.
Veliki potrošači hraniva
U sadnji tikvica nije preporučljivo saditi na površinu na kojoj su bile kulture iz porodice tikvenjača (buče, bundeve, dinje, krastavci i lubenice) jer često imaju zajedničke štetnike i bolesti koje se onda još više razvijaju. Tikvice brzo rastu, bujne su i stvaraju sočne plodove pa trebaju mnogo vlage i hraniva u tlu. Ljeti i za sušnih razdoblja potrebno je osigurati navodnjavanje kako bi se osigurao ravnomjeran razvoj ploda i dostatna količina hraniva biljci. Tikvice su veliki potrošači hraniva, pa im je bitno osigurati dovoljno plodno tlo. Gnojiva bogata dušikom koriste se u fazi rasta, a ona bogata fosforom i kalijem potiču stvaranje cvjetova i plodova. Preporučuje se prihrana folijarno dušikom u prvim fazama razvoja lista u svrhu povećanja lisne mase, a kasnije prihrana kalijem u svrhu debljanja ploda. Prihrana se preporučuje svakih deset dana i to u večernjim satima kada su pore listova otvorene kako bi mogle upiti hraniva.
Tikvama jako odgovaraju gnojiva od
komposta i ljekovitih biljaka, osobito gaveza i koprive. Okopavanje mladih biljaka
nakon nicanja od velike je važnosti za rahljenje tla i sprječavanje nicanja od
korova. Kasnije se preporučuje malčiranje. Zemlja će tako ostati rahla i bolje
će se zadržavati vlaga, a plodovi i listovi neće ležati na tlu pa će biti manje
skloni bolestima.
Treba ih redovito brati
Redovitim ubiranjem povećava se prinos mladih biljaka te potiče stvaranje novih plodova. Dobro ishranjena biljka uz redovitu berbu može dati 20 – 30 plodova, a to može značiti prinos od 20 – 40 t/ha. Bere se nožem ili škarama, s oko 2 cm stapke. Pri uzgoju na otvorenom izravnom sjetvom tikvice se beru od početka srpnja do kraja kolovoza u kontinentalnom području, a u mediteranskom berba počinje oko 2 tjedna ranije. Ako su vriježe i lišće zdravi, može se brati do 2 mjeseca. Pakiraju se u plitke letvarice do 5 kg ili u kartonske kutije. Ako je potrebno mogu se uskladištiti pri 10 °C i 95 % relativne vlage zraka najviše tjedan dana.
