Već početkom 18. stoljeća u Francuskoj se salata proizvodi zaštićena pergamentom, papirom kojim se produljuje berba za razdoblja koja su traišno povoljnija. Francuzima je pripala velika čast da salatu prvi proizvode u zaštićenu prostoru, u grijanim klijalištima i staklenicima.
Salata je jednogodišnja zeljasta dikotiledonska biljka iz porodice Glavočika (Asteraceae syn. Compositae). Za jelo se koriste svježi listovi rozete (Lactuca sativa var. acephala), salate za pojedinačno rezanje listova (var. secalina), glavice kod glavičaste salate (var. capitata), te konusne glavice kod salate marule (var. romana).
Najviše se koristi salata maslenka-glavatica, bogata ugljikohidratima, provitaminom A, kalijem, kalcijem i željezom. Salata je poznata vitaminska hrana, od jeseni, preko zime do proljeća redovito je dio bogatog objeda. Uspješno se uzgaja i u zaštićenu i na otvorenu prostoru, tako da se može brati i jesti tijekom cijele godine. Njezino vitaminsko bogatstvo pojačava se vrlo kvalitetnim kiselinama, jabučnom i limunskom. Sadržava i glukozid – lactucin.
Salata – proizvod zaštićena prostora
Uz manje potrebe za toplinom i kratkom vegetacijom, od sadnje do tehnološke zrelosti omogućena joj je proizvodnja u 2 do 3 berbe tijekom jeseni, zime i ranog proljeća u istom plasteniku, ovisno o ekološkim uvjetima područja i mogućnosti dodatnog grijanja.
U sredozemnom području salate se u navedenom razdoblju može uzgajati i pokrivanjem gredica lutrasilom ili u niskim i visokim plastičnim tunelima, dakle bez dodatnog grijanja. Uz ovakvu malu zaštitu biljaka skraćuje se vegetacija i postiže ranija berba. To je i razumljivo jer ondje postoje prirodni, povoljniji uvjeti, zbog više sunčanih dana i većeg intenziteta svjetlosti.
Rokovi sjetve i sadnje u plastenicima
Postoje različite mogućnosti izbora i određivanja rokova sjetve i sadnje prijesadnica salate u plastenicima. Najviše to ovisi o završetku proizvodnje prethodne kulture i planirane sadnje iduće kulture. Salata se može uspješno uzgajati u svim oblicima zaštićena prostora, i to duljinom vegetacije od 60 do 100 dana. U razdoblju hladnijeg dijela godine u kopnenom području salata se uzgaja uz dodatno grijanje sa sukcesivnom sjetvom od 1. rujna do sredine siječnja. Uz normalne uvjete i kontejnersku tehnologiju sadnja prijesadnica može se ostvariti 30 – 35 dana od sjetve,
Salatu u plasteniku i stakleniku valja dodatno grijati kad se temperature spuste niže od 5° C. U tablici su navedeni primjeri uzgoja salate u oba naša klimatska područja. To ne znači da rokovi proizvodnje ne mogu biti i drukčiji, što ovisi o traištu, proizvođaču i vrsti opremljenosti zaštitnih objekata. U negrijanim plastenicima i tunelima obično se proizvode jesenske i zimske kulture povrća. Za zimske kulture najviše se koriste kasni kultivari, koji i na otvorenu prostoru dobro prezimljuju. Međutim, u zaštićenu prostoru ipak se za toplih dana bolje razvijaju i stignu za berbu ranije nego na otvorenu prostoru. Vrijeme berbe teško se može planirati, jer ona najviše ovisi o klimatskim uvjetima tijekom zimskog razdoblja, a osobito to vrijedi za kopneno područje.
Izbor kultivara
U bilo kojoj vrsti zaštićenih objekata najviše se uzgajaju kultivari iz skupine MASLENKI. Prvenstveno su selekcionirani da mogu razviti kvalitetnu glavicu i u uvjetima slabijeg osvjetljenja i nižih temperatura.
U mnogim katalozima sjemenskih tvrtki povrća ističe se svaka namjena kultivara kojima raspolažu, primjerice: za staklenike u jesenskoj, zimskoj i ranoj proljetnoj proizvodnji, ili za plastenike i tunele uz dopunsko grijanje ili bez grijanja.
Što se zahtijeva od kvalitetnih kultivara salate tipa maslenke (?)
U zaštićenu prostoru traži se brzi razvoj rozete, oblikovanje čvrste glavice standardne veličine, dobro zatvaranje na bazi s kratkim kocenom. Poželjna je posebnost dobre održivosti u uvjetima zaštićena prostora kad se ne može brati u vrijeme optimalne tehnološke zrelosti. Vrlo je cijenjena otpornost na rubnu palež, a za proljetne kultivare i na prorastanje. Najviše je na cijeni otpornost kultivara na što veći broj PATOTIPOVA gljive koja uzrokuje plamenjaču salata (Bremia lactucae), kao i otpornost na virus mozaik salate.
U posljednje vrijeme manje se uzgajaju kultivari iz skupine KRISTALKI i lisnatih kultivara velike i guste rozete.
