Iako se često svrstava među orašaste plodove, kikiriki zapravo pripada porodici mahunarki. Ova hranjiva grickalica prepoznatljivog okusa, izuzetno je bogata proteinima, mineralima i vitaminima. Njegov uzgoj postaje sve popularniji i kod nas jer se lako uzgaja. Zanimljiv je zbog toga što svoje plodove (mahune) razvija ispod zemlje.
Cvjetovi kikirikija formiraju se neposredno iznad tla, no nakon oprašivanja, zbog svoje težine, svijaju se prema tlu i ulaze u njega gdje se iz cvjetova razvijaju mahune. Stoga je najvažnija mjera njege u uzgoju – nagrtanje tijekom cvatnje kako bi pospješili razvoj mahuna.
Berba i sušenje kikirikija
Sjetva kikirikija obično počinje u travnju ili početkom svibnja, čim prođe opasnost od mraza. Od sjetve do ubiranja plodova može proći 120 do 160 dana, ovisno o sorti i vremenskim prilikama, a to je obično od rujna do kraja listopada. Berbu, tj. iskapanje kikirikija treba obaviti prije prvih jesenskih mrazova, po suhom i sunčanom vremenu. Zrelost kikirikija prepoznaje se po požutjelom lišću i tamnoj stabljici. Iskopavanjem jedne biljke može se provjeriti jesu li mahune dobro ispunjene velikim sjemenkama koje se lako otkidaju, što ukazuje da je vrijeme za berbu. Ako mahune počnu lako otpadati od biljke, odmah treba iskopati kikiriki kako bi se izbjegli gubitci.
Iskapanje kikirikija može biti dugotrajan proces, osobito u većem nasadu. Iako se za iskapanje mogu koristiti strojevi koji biljku čupaju iz zemlje i tresu, na našem području to nije uobičajeno jer su veliki nasadi kikirikija rijetkost. Umjesto toga, kikiriki se većinom iskapa ručno, na način sličan iskapanju krumpira, koristeći motike, lopate ili vile.
Kod berbe se cijele biljke iskapaju, otresu od zemlje, vežu u labave snopove i naopačke se objese na suho mjesto kako bi se prosušile na toplom i sunčanom vremenu, čime se sprječava truljenje plodova. Kikiriki se tako suši oko mjesec dana, što poboljšava njegov okus i produljuje rok trajanja. Ako su mahune jako prekrivene zemljom, preporučuje se pranje kikirikija odmah nakon berbe, a prije sušenja. Ukoliko pranje nije potrebno, utoliko se tijekom sušenja biljke mogu protresti kako bi se omogućio bolji protok zraka i uklonili ostaci zemlje.
Sušenje, prženje i čuvanje
Kikiriki se može odmah konzumirati, sušiti za dulje skladištenje ili čuvati u mrežastim vrećicama na hladnom, suhom mjestu s dobrim protokom zraka do prženja ili nove sjetve u proljeće. Sirovi kikiriki je siguran za konzumaciju, no obično se kuha ili prži kako bi se poboljšao okus. Prije prženja, uklanja se mahuna i crvenkasta opna sjemenke. Očišćeni kikiriki preporučuje se ostaviti jedan dan na suncu kako bi se uklonila eventualna vlažnost. Prženje se može obaviti u pećnici na 160 °C, bez ulja, u trajanju od 15 do 20 minuta. Može se pržiti i u ljusci, ali tada ga treba peći oko 10 minuta dulje. Prženi kikiriki u ljusci može se čuvati na hladnom i suhom mjestu do šest mjeseci, dok onaj bez ljuske treba čuvati u dobro zatvorenoj staklenki kako bi zadržao hrskavost. U hladnjaku zrna mogu trajati oko tri mjeseca, a u zamrzivaču do šest mjeseci.
Mahune kikirikija za dulje skladištenje trebaju se dobro osušiti kako bi se spriječila pojava plijesni. Sušenje se može obaviti u tankom sloju na temperaturi od 60 °C tijekom dva dana. Osušene mahune kikirikija čuvaju se u mrežastim ili platnenim vrećicama na prozračnom mjestu, gdje mogu trajati do godinu dana, dok se oljuštene sjemenke mogu čuvati do šest mjeseci u staklenim ili keramičkim posudama s poklopcem. Dobro osušene mahune krckaju kada se lome, a prilikom protresanja čuje se zveckanje sjemenki.
