Na većim se površinama za vađenje mrkve kupuju kombajni koji u jednom prohodu podrivaju mrkvu, sustavom remenja zahvaćaju lišće, čupaju ukupan urod i prijenosnom vrpcom dovode do uređaja gdje se lišće odreže, a korijen odlaže u spremnike. Za učinkovit rad takvih strojeva lišće mrkve u vrijeme vađenja mora biti zdravo i čvrsto. Osim pogodnog zemljišta i dostupne vode za navodnjavanje, ograničavajući čimbenik uspješnog uzgoja mrkve su neželjene biljke (korovi), štetnici (među kojima je najčešća mrkvina muha) i uzročnici biljnih bolesti. Najčešća bolest mrkve je palež lišća (Alternaria dauci) koja u povoljnim uvjetima uzrokuje potpuno sušenje nadzemne zelene mase (vidi sliku). Uz štete koje nastaju zbog smanjenog uroda, na zaraženim je poljima otežano ili onemogućeno strojno vađenje mrkve.
Primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja u usjevima mrkve je često ograničena zbog mogućih ostataka u zadebljalom korijenu. Odnosno mrkva namijenjena za dječju hranu ne smije se kemijski tretirati.
Prvi simptomi infekcije
Prvi simptomi na lišću mrkve se pojavljuju 8-10dana nakon optimalnih uvjeta za infekciju u obliku malih, nepravilnih, tamnih lezija ili pjega. Pjege se brzo povećavaju, međusobno spajaju, a zaraženo tkivo postaje tamno-smeđe ili crne boje. U povoljnim uvjetima za razvoj vrste Alternaria dauci oboljelo lišće mrkve se brzo suši, a usjev izgleda kao spaljen. Starije je lišće najprije zaraženo. Opisane se pjege obično prvo pojavljuju na rubnom dijelu, a naknadno i na ostalim dijelovima rascjepkane liske i lisnim peteljkama. Simptomi na peteljkama su slični onima na lisnoj površini, ali su te pjege značajno izdužene. U zdravstvenom nadzoru sjemenskog usjeva mrkve osobitu pažnju posvetiti uzročniku paleži lišća. Zato jer osim listova može biti zaražena glavna stabljika sa cvjetnim organima (štitac). Rano inficirani cvjetovi ne daju klijavo sjeme, ali iz kasnije zaraženih sjemenjača dobivamo sjeme dobre energije rasta i razvoja.
U područjima s kontinentalnom klimom zaraženo sjeme, zaostali zemljišni biljni ostaci ili oboljela divlja mrkva predstavljaju osnovni izvor zaraze paleži lišća mrkve u novoj vegetaciji.
Premda postoje razlike u osjetljivosti mrkve na palež lišća potpuno otpornih sorata ili hibrida na tržištu nema. Ipak se preporučuje sjetva tolerantnijih sorata ili hibrida mrkve (npr. Bolero, Carlo) jer se broj usmjerenih tretiranja fungicidima smanjuje. Smatra se da poštivanje plodoreda i prostorna izolacija predstavljaju značajnu mjeru biljne higijene koja umanjuje potencijal bolesti. Zaraženo je sjeme važan način širenja paleži lišća mrkve, osobito u nova područja gdje bolest još nije poznata. Uzročnik bolesti se na odbačenim i zaraženim biljnim ostacima može održati 30 do 52 tjedna. Odbačeni zadebljali korijen mrkve nakon zimskog skladištenja na otvorene hrpe u polje također predstavlja izvor bolesti.
Važnost sjetve i meteoroloških uvjeta
Zbog specifičnih nametnika mrkvu ne treba sijati na istu površinu 4-6 godina. Dok u sjetvi koristiti kalibrirano sjeme tretirano protiv gljivičnih bolesti. U nekim se zemljama mrkvu na istu površinu preporučuje sijati svake treće godine. Postoje mnogobrojna istraživanja o utjecaju meteoroloških uvjeta na razvoj paleži lišća mrkve. Smatra se da temperature +14° -+28oC, razdoblje vlaženja lisnog tkiva u trajanju barem 6h i povišena relativna vlažnost zraka (barem 90%) pogoduju jačem razvoju paleži lišća. Ljetne oborine, navodnjavanje usjeva kišenjem, rosa i magla značajno pospješuju razvoj bolesti.
U područjima intenzivne proizvodnje mrkve mjere zaštite protiv paleži lišća bez prognozne službe počele bi se provoditi kad je usjev razvio lišće visine 20-tak cm od površine tla. Također ovisno o količini oborina ponavljale bi se svakih 7-10 ili najviše 12dana. U nekim područjima proizvođači mrkve započinju zaštitu tek nakon pojave prvih znakova bolesti u polju. Odnosno nakon određenog razdoblja od obavljene sjetve. U rano posijanim proljetnim usjevima prvi znakovi paleži lišća se pojavljuju tek 100-tinjak dana nakon sjetve. Nemaju značajan utjecaj na visinu prinosa. Dok je u usjevima mrkve posijanim u rano ljetnom razdoblju moguća pojava simptoma paleži lišća već u razdoblju kraćem 60 dana od sjetve.
U područjima gdje se tijekom toplog ljetnog razdoblja usjevi mrkve natapaju kišenjem ili su česte ljetne oborine. Odnosno kada bilježimo brojna jutarnja vlaženja lišća u trajanju barem 4h zbog riječnih blizina (rosa, magla) potrebno je pored svih mjera biljne higijene provoditi i usmjerenu zaštitu primjenom fungicida.
Najbolji rezultati u suzbijanju najopasnije bolesti lišća mrkve (Alternaria dauci) dobiveni su primjenom djelatnih tvari: azoksistrobin (Ortiva, Quadris), boskalid + piraklostrobin (Signum DF), trifloksistrobin + tebukonazol (Nativo DF), difenkonazol ( Difkor, Score 250 EC) te difenkonazol + azoksistrobin (Ortiva Top SC).
Svi navedeni pripravci dobro suzbijaju pepelnicu (Erysiphe) i sivu pjegavost (Cercospora) lišća mrkve. Neki od njih djelomično umanjuju crnu trulež korijena (npr. Ortiva Top, Signum DF). Pritom je važno koristiti ih u propisanim količinama. Uz poštivanje najvećeg broja primjene tijekom jedne sezone na istoj površini i propisane karence!
Skladištenje mrkve za vlastite potrebe je moguće u podrumima ili sličnim prostorijama gdje se može osigurati temperatura u rasponu od +2° do +5°C, uz relativnu vlažnost zraka 90 %. Prije skladištenja se ne preporučuje mrkvu prati! Najduže se čuva u hladnjači (6-8 mjeseci) uz temperaturu 0°C i relativnu vlažnost 97 %. Pritom je potrebna povremena izmjena zraka. Zato jer mrkva je osjetljiva na povišene koncentracije CO2 i etilena, pa se zbog toga ne čuva u skladištima s kontroliranom atmosferom!
