Uz tamnozelenu zimskog zelenila, uobičajili su se ukrasi komplementarne, žarke crvene boje. Te su dvije boje postale vezane za ovo doba godine, ponovljene u bezbrojnim varijacijama na ukrasima i drugim predmetima.

Možda zato što nas ova kombinacija podsjeća na radost naših dječjih blagdana, nismo imuni na njezinu privlačnu moć, pa svake godine nabavljamo ponešto novo zeleno s crvenim.

Dopune za vrt

U potrazi za prigodnim bojama i ukrasima nećemo mimoići ni vrt, bilo kao mjesto koje tek treba blagdanski urediti, bilo kao izvor materijala za ukrašavanje doma. U zimskom ogoljelu vrtu zimzelene se biljke dobro ističu, a zadržat će svoju boju i pod tankim snježnim pokrovom. Mnoge od njih dodatno su ukrašene crvenim plodovima, čemu zahvaljuju i svoju popularnost u ovo doba godine.
Vrt s malo zimskog zelenila ili onaj koji ga uopće nema izgleda pusto i beživotno. Već jednom dobro odabranom biljkom može se popraviti taj dojam. Sadnja drveća i grmlja zimi nije poželjna, ponekad ni moguća – iako se može iskoristiti razdoblje toplijeg vremena i posaditi baliranu sadnicu ili onu iz kontejnera ako tlo nije smrznuto niti natopljeno. No, nakon ove kišne jeseni pitanje je hoće li se tlo dovoljno prosušiti prije proljeća.
Svakako, sada je pravo vrijeme za osvrt po vrtu, uz pitanje nedostaje li zimzelenog bilja i onog s obojenim plodovima. Ako je odgovor potvrdan, ne treba odmah krenuti u rasadnik, ali dobro je napraviti bilješku na vrtlarskoj listi za nabavu.
Međutim, ni vrt s previše zimzelenih biljaka neće izgledati dobro. U njemu se manje očituju izmjene godišnjih doba, statičan je, više nalik javnom parku, a množina tamnih biljaka može ga učiniti suviše mračnim. Zato treba dobro procijeniti potrebu za dodatnom sadnjom, posebice ako su neke biljke sađene prethodnih godina. Ta još tanašna stabalca i nezatvorene živice već će za koju godinu biti znatno dojmljivije.

Božikovina (Ilex aquifolium) već svojim imenom potvrđuje vezanost za Božić. Zimzelena je biljka koja raste samoniklo i u našim krajevima, grm ili nisko stablo koje dosegne visinu desetak metara, ali najčešće ostaje niže. Listovi su jajoliki, sjajni, valovita ruba s trnovima po obodu. No, ponekad su glatka ruba bez trnja. Cvjetovi su bijeli, sitni, skupljeni u cvatove. Plod je crvena boba, koja sazrijeva u prosincu, a ostaje na granama cijele zime.
Izrazito sjajni listovi zanimljiva oblika i žarkocrveni plodovi duga trajanja učinili su ovu biljku jednim od najomiljenijih božićnih ukrasa. U vrtu je božikovina među najljepšim zimskim biljkama, tako blistava u prigodnoj zelenocrvenoj kombinaciji.
Riječ je o dvodomnoj biljci, pa je potrebno posaditi i muški i ženski primjerak da bi se na ženskom razvile bobe. Ne treba se brinuti da će muške biljke biti suvišak u vrtu – izrazit oblik i boja listova čini ih vrijednim ukrasom vrta i bez bobica, ljeti i zimi.
Božikovina je dugovječna vrsta, koja u mladosti raste prilično sporo, pa će malim sadnicama ili sijancima trebati nekoliko godina da dosegnu visinu od metra. Nakon toga raste brže, u visinu i širinu dva do tri pedlja godišnje, i brzo zauzima za nju predviđeno mjesto u vrtu. Voli sjenovita i polusjenovita mjesta. U vrtu će dobro rasti ispod krošnji stabala, kao što u prirodi raste u šumi.
Vrsta je u prirodi ponegdje ugrožena zbog svoje ljepote, jer ljudi beru grane, radi ukrašavanja svog doma ili prodaje, pa čak iskopavaju mlade primjerke. Dakako da nije potrebno nabavljati biljke u prirodi – u rasadnicima se nalazi velik izbor sorata, a u vrtovima u kojima rastu odrasle ženske biljke naći će se dosta samoniklih biljčica. Uzgojene su brojne sorte koje se razlikuju od izvornog oblika: listovi su trnovitiji ili potpuno bez trnja, neke imaju listove obrubljene ili prošarane bijelom ili žutom bojom, druge imaju tamno lišće plavkaste nijanse. Ni sve bobice nisu crvene, ima ih žutih ili narančastih. U toliku mnoštvu može se naći prikladna biljka za svaki vrt. Božikovina podnosi rezidbu, ali je ne treba pa je možete oblikovati ili ostaviti da raste u prirodni oblik.

Tisa (Taxus baccata) također raste samoniklo u našim krajevima. Ugrožena je i zakonom zaštičena. Slično božikovini, dvodomna je vrsta koja raste kao grm ili nisko stablo, do dvadeset metara visoko. Širokog je debla i crvenkaste kore, tamnih iglica dvoredno poredanih na vodoravnim, a spiralno na uspravnim granama. Plod je ovijen mesnatim ovojem (arilusom), najčešče crvenim ali može biti i žute boje.
U prirodi tisa raste u planinskim šumama ili na stijenama, a kao ukrasna biljka prilagođava se različitim uvjetima: uspijeva u sjeni ili na otvorenom, na različitim tipovima tala. Spora je rasta, ali treba joj pažljivo odabrati mjesto, jer je to dugovječna, tamna biljka koja dio vrta u koji je posađena može pretvoriti u sjenovito i mračno mjesto. Cijela je biljka otrovna, osim arilusa, pa je u vrtovima po kojima se kreću djeca potreban dodatni oprez. Tisa dobro podnosi rezidbu, pa je se može oblikovati i saditi u žive ograde. Razmnožava se iz sjemena, reznicama i cijepljenjem. Razmnožavanje reznicama može uspjeti i amaterima, no, tako dobivne biljke trebat će godine da izrastu velike poput sadnica iz rasadnika. Uzgojeni su brojni oblici koji se razlikuju habitusom, bojom iglica i arilusa. Postoje patuljaste i stupolike sorte prikladne za manje vrtove, i one širokih ili ovješenih izboja. Iglice su tamne kod osnovnog oblika, no, mogu biti žuto orubljene ili mrljave, ili samo na mladim izbojima zlatnožute, u suprotnosti s tamnozelenima na starijim granama.

Japanska kurika (Evonymus japonicus) potječe iz Japana, Koreje i Kine, ali se posve udomaćila u našim vrtovima. To je malo zimzeleno drvo ili grm, visoka nekoliko metara, obrnuto jajolikih kožastih listova nazubljena ruba. Lice listova je sjajno i tamnozeleno, naličje mat i svjetlije. Cvjetovi su bjelkasti i neugledni, ali plodovi koji dozrijevaju u kasnu jesen imaju sjemenke omotane u narančaste ili crvene omotače, koji vire iz kožastih tobolaca – pogledom na plod uočava se srodstvo s našom europskom kurikom. Narančastocrvena boja plodova koji ostaju na granama i zimi svrstava ovu prilično skromnu biljku u skupinu vrlo poželjnih zimskih ukrasa vrta. Japanska kurika voli duboka i propusna tla, no, raste u svakom vrtnom tlu. Otporna je na mraz, na prašinu i ispušne plinove, pa je prikladna za sadnju u gradovima ili uz prometnice. Uglavnom je zbijena rasta, neke su sorte izrazito piramidalne ili stupolike, a oblik se lako dotjera rezidbom, koju kurika vrlo dobro podnosi. Često se uzgaja oblikovana u različite oblike ili kao živa ograda. Lako se razmnožava reznicama ili povaljenicama. Japanska kurika postala je jedan od najčešćih zimzelenih grmova u našim parkovima i vrtovima. I od ove vrste uzgojene su brojne sorte, određena oblika krošnje ili različitih boja. Tamno zeleni listovi mogu biti obrubljeni ili prošarani žutom ili bijelom bojom, a neke sorte imaju listove prekrasne svijetle, smaragdno zelene boje.

Skimija (Skimmia japonica) je manji grm od dosad spomenutih, visok metar do metar i pol, spora rasta. Idealna je za mali vrt, jer neće za  nekoliko godina prerasti raspoloživi prostor. Odlikuje se zimzelenim, duguljastim kožastim listovima glatka ruba i izražene glavne žile. Među prvim je grmovima koji cvatu kasno zimi i u rano proljeće, bjelkastim cvjetićima koji se u uočljivim uspravnim grozdićima javljaju u proljeće na vrhovima izboja. Sada je međutim spominjemo zbog plodova, sjajnih i crvenih koštunica nalik bobama. Neke sorte imaju bijele plodove. Ali to je dvodomna vrsta: ženski i muški cvjetovi nalaze se na različitim biljkama, a plodovi se razvijaju samo na ženskim biljkama. Potrebno je da muške i ženske biljke rastu u blizini, kako bi se na ženskima razvili plodovi. Neke muške sorte, koje mogu poslužiti kao oprašivači, mogu se pohvaliti mirisnim cvjetovima. Skimija voli sjenovita mjesta, a otporna je na sol i onečišćen zrak. Osim kao vrtna biljka uzgaja se i kao sobna, ali tada treba biti smještena u prohladnu prostoriju. Voli vlažna tla ali ne natopljena vodom, a kao lončanica ne smije nikad imati potpuno suhu zemlju. Kod nas je još loše poznata biljka, ali će zbog svojih cvjetova, plodova i ograničene veličine vjerojatno nalaziti mjesto u sve više vrtova.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje