Spremanje travne silaže (2)

22

Gubici pri siliranju mogu značajno smanjiti hranidbenu vrijednost travne silaže. Prvi gubitci nastaju nakon košnje, tijekom provenjavanja, transporta i zbijanja biljne mase, sve dok u zbijenoj biljnoj masi ima kisika. Tada su aktivne aerobne bakterije, gljivice i plijesni koje troše topljive ugljikohidrate, oslobađaju vodu, CO2 i toplinu.

Temperatura biljne mase kod siliranja se sa uobičajenih ~20°C, uslijed aerobnih procesa u silosu može popeti na više od 45 oC, pri čemu dolazi do karamelizacije biljne mase. U prisustvu kisika aktiviraju se i enzimi oslobođeni kidanjem biljnih stanica (sjeckanjem, gnječenjem), koji razgrađuju vrijedne sastojke silaže: bjelančevine na peptide i slobodne aminokiseline, a složene ugljikohidrate na jednostavne šećere. Razgradnja topljivih ugljikohidrata respiracijom može dovesti do gubitka više od 50 % hraniva iz silirane biljne mase. Gubici mogu nastati i otjecanjem biljnog soka iz silaže. Intenzitet otjecanja ovisi o sadržaju suhe tvari i dužini sjeckanja. Podizanjem suhe tvari na 25 do 30 %, otjecanje soka iz silaže smanjuje se na minimum. Pri manipulaciji silažom, također, mogu nastati određeni gubici. Prozračivanjem silaže kod otvaranja silosa kisik prodire u silažu i potiče rast nepoželjnih mikroorganizama. Oni uzrokuju sekundarnu fermentaciju koja može bitno povisiti temperaturu, povećati naknadne gubitke suhe tvari, te dovesti do zdravstvenih problema životinja. Više gubitaka hranjivih tvari prozračivane silaže nastane u jednom danu nego u hermetički zatvorenom silosu tijekom nekoliko mjeseci.

""

Na što treba paziti?

Kao i kod standardnih načina siliranja treba voditi računa da se u silomasi ne nađu čestice tla u kojima mogu biti bakterije štetne po zdravlje ljudi i domaćih životinja: Listeria monocytogenes i Clostridium butilinum. Jedan od načina da se izbjegne nazočnost nepoželjnih bakterija je povećanje visine košnje na 6-8 cm, jer su navedene bakterije brojne upravo na površini tla. Nakon uvijanja bale u foliju manipulaciju balama bi trebalo svesti na minimum da se izbjegnu oštećenja folije. Bale bi trebalo skladištiti na ravnu, glatku, tvrdu površinu s dobrim pristupom za mehanizaciju 2 ili 3 reda u visinu. Idealno bi bilo bale pokriti (vrh i bočne strane) mrežom kako bi se spriječilo oštećenje tijekom skladištenja. Silaža spremljena na ovaj način može se početi koristiti nakon 20-30 dana, a može se čuvati, bez značajnijih gubitaka, 6-18 mjeseci.

U nedovoljno zbijenoj silaži zaostaje previše kisika, pa dolazi do oksidacije i razgradnje ugljikohidrata. Time se smanjuje razvoj poželjnih mikroorganizama zbog nedostatka šećera kojim se hrane, proizvodi se manje mliječne kiseline i ne postiže se dovoljna kiselost, a time i stabilnost silaže. Ako je biljna masa dobro zbijena, a silos ili bala brzo i pravilno zatvoreni, aerobne bakterije potroše sav kisik unutar 4-6 sati čime se stvaraju uvjeti za rast i razvoj anaerobnih bakterija.

""

Silaža u ovijenim balama sklona je kvarenju štetnim mikroorganizmima ako dođe do prozračivanja kidanjem folije (ljudi, ptice, životinje). Pri tom mikrobna aktivnost uzrokuje značajan pad kiselosti silaže, pri čemu se oslobađa toplina i razmnožavaju plijesni koje mogu proizvesti mikotoksine, a oni negativno utječu na zdravlje ljudi i životinja. Ako dođe do kidanja folije na već omotanim balama, preporuča se u što kraćem roku zatvaranje pokidanih mjesta širokom samoljepljivom trakom. Inače se s već zamotanim balama treba vrlo pažljivo postupati, odnosno što manje ih premještati. Idealno bi ih bilo zamotati vrlo blizu mjesta skladištenja, što najčešće nije moguće.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje