U osnovnoj gnojidbi kukuruza nužno je unošenje biljnih hranjiva na dubinu na kojoj se razvija glavna masa korijena, a to je dubina oranja. Korijen koji se razvije imat će na raspolaganju dovoljne količine hranjiva. Biljke kukuruza bolje će se ukorijeniti jer se u području s najviše hranjiva razvija i najveća masa korijena. Takve biljke kukuruza bolje podnose sušu jer im je korijen u dubljim slojevima gdje je više vlage.
Gnojiva koja se dodaju u osnovnoj gnojidbi uglavnom se u tlo unose oranjem. U osnovnoj gnojidbi ujesen u tlo se unesu dvije trećine ili ukupna količina fosfora i kalija te manja količina dušika. To je preporuka za tla koja nisu previše lagana i pjeskovita podložna jakom ispiranju oborinama tijekom zime.
Koje su opasnosti od ispiranja hranjiva?
Fosfor i kalij su biljna hranjiva koja se slabo pokreću u tlu (svega oko 2 cm godišnje), pa stoga nema opasnosti od njihova ispiranja tijekom zime. Ako se ova hranjiva unesu u tlo suviše plitko, zbog istog razloga neće se premjestiti u dublje slojeve pa će korijen koji se razvija biti u plitkom sloju a biljke ć biti podložije polijeganju jer nisu dobro ukorijenjene.
Kad kukuruz dolazi nakon žtarica, dovoljno je vremena za pravodobnu gnojidbu i obradu, a nužno je i plitko zaorati strnište nakon žetve na dubinu između 10 i 15 cm U zaoravanju strništa svakako treba dodati 80 – 100 kg/ha UREE ili 100 – 120 l/ha UAN-a. Dodat kom dušika poboljšava se razgradnja organske tvari koja se unosi u tlo.
Kukuruz je biljka velikoga genetičkog potencijala. Selekcijom su stvoreni visokorodni hibridi koji u proizvodnji traže visoku agrotehniku, dobru ishranu i gnojidbu većim količinama biljnih hranjiva. Tla izrazito kisele reakcije nisu pogodna za proizvodnju kukuruza, jer on ne podnosi kiselost, ograničava se njegov rast i razvoj i svakako usvajanje biljnih hranjiva. Radi toga na tlima kisele reakcije treba obvezno obaviti kalcizaciju, kako bi se postignula optimalnija reakcija tla ne niža od pH- 5,5. Kalcizacija se može obaviti dodavanjem Fertdolomita, materijala za kalcizaciju, a količina će ovisiti o pH-vrijednosti utvrđenoj analizom tla.
Najbolje je gnojidbu kukuruza obaviti na temelju analize tla, pa je preporučljivo prije osnovne gnojidbe uzeti uzorke i obaviti kemijsku analizu. Na temelju utvrđenih zaliha hranjiva u tlu, uz ostale važne čimbenike kao što su fizikalna i kemijska svojstva tla, količina oborina te zahtjevi hibrida kukuruza za biljnim hranjivima potrebnim za određeni urod, može se dati pravilnija preporuka gnojidbe.
Kukuruz zbog visokoga genetičkog potencijala koji uvjetuje rast i razvoj velike biljne mase i prinosa zahtijeva i primjerenu gnojidbu sa 150 – 200 kg/ha dušika (N), 100 – 130 kg/ha fosfora (P2O5) i 120 – 180 kg/ha kalija (K2O).
