Pretplatnik u sjeverno-zapadnom dijelu Hrvatske na površini 5 ha uzgaja uljne tikve (Gleisdorf, Rustikal), a posljednjih nekoliko godina na pojedinim parcelama pri mehaniziranoj berbi zbog truleži propada 30-35 % plodova. Sjetva, nicanje, suzbijanje korova i sklop usjeva su dobro odrađeni. U startnoj gnojidbi koriste N:P:K 0-10-44 (250 kg/ha), a u prihrani KAN (200-250 kg/ha). Kako spriječiti štete od truleži plodova uljne tikve u narednim sezonama?

Globalnim klimatskim promjenama u poljoprivredi se posljednjih dvadeset godina udvostručuju štete od prirodnih nepogoda, te od prekomjerne pojave uzročnika bolesti i drugih nametnika. Zbog iznadprosječno toplog i sparnog vremena tijekom ljetnog razdoblja (lipanj, srpanj, kolovoz) sušenje lišća uljnih tikvi je sve ječe izraženo, a naknadno se u većoj mjeri javlja i trulež plodova (mjesečne su temperature barem 2°C veće od očekivanog prosjeka, ali je naglo porasla vlažnost zraka na prosječne ljetne vrijednosti od 80-ak %).

MjeseciTemperatura zraka (°C)Količina oborina (mm)Relativna vlažnost (%)Senzor vlaženja lišća (minuta)
svibanj14,4751,573,8414.095
lipanj18,94117,880,9420.310
srpanj20,67151,680,0918.035
kolovoz21,65187,484,9921.395
rujan16,5584,285,5123.765
Tablica 1. Važniji meteorološki mjesečni uvjeti zabilježeni u sjevernim krajevima naše zemlje uz riječne doline, a bitni za pojavu i razvoj uzročnika bolesti uljne tikve tijekom sezone 2020.

Što negativno utječe na uljnu tikvu?

U našoj se zemlji sve više širi uzgoj posebne forme obične tikve (Cucurbita pepo) koju zovemo uljna tikva, a uzgaja se zbog sjemena bogatog uljem (tradicionalno se ova vrsta uzgaja u sjeverno-zapadnom području, gdje postoji više desetaka uljara različitog kapaciteta).

Uljna tikva je zapravo plemenita varijanta stočne tikve, a na osnovu izgleda sjemena razlikujemo uljnu tikvu golicu i uljnu tikvu s ljuskom. Najvažniji sastojci sjemena uljne tikve su ulje, bjelančevine i vitamini (naročito vitamin E). Sadržaj ulja u sjemenu golice iznosi 48 do 50 %. Zbog niske točke vrelišta tikvino ulje nije pogodno za prženje već njegovu primjenu temeljimo kao salatno ulje, a zbog ljekovitosti se koristi u farmaciji (ublažava zdravstvene tegobe kod oboljenja prostate).

U našim proizvodnim uvjetima postižu se urodi 1.200 do 2.500 kg/ha sirovog (mokrog) sjemena, odnosno 600 do 1.200 kg/ha suhih sjemenki. Uljna tikva je stranooplodna biljka, a za oprašivanje su uglavnom “odgovorne” pčele. Razmještanje nekoliko košnica uz parcelu u značajnoj će mjeri poboljšati oplodnju, a time i ukupne prinose sjemenki.

Uljne tikve osjeljive na niske, ali i na visoke temperature!

Tikva je “toploljubiva” biljka, vrlo osjetljiva prema niskim temperaturama. Stoga se sjetva obavlja krajem travnja i/ili početkom svibnja, jer mlade biljčice smrzavaju na -1°C, a potpuno zreli plodovi podnose prvi jesenski mraz s vrijednostima od -3°C do -4°C. Zahtjevi prema svjetlosti nisu naročito izraženi, pa se nekada tikva uzgajala kao međuusjev u kukuruzu, no danas se uzgoj temelji na sjetvi u razmake 1,4 x 0,6-0,7m, što daje oko 10.000 biljaka/ha.

Na tlima bolje plodnosti sije se još gušće (18.000-20.000 biljaka/ha) (4 do 5 kg sjemena/ha). Suša i visoke ljetne temperature vrlo negativno utječu na uljnu tikvu. Javlja se venuće najmlađih i najnježnijih biljnih organa, a tikva često u takvim nepovoljnim uvjetima odbacuje tek oplođene ženske cvjetove. Tikve najbolje uspijevaju na plodnim i humusom bogatim tlima, a uz dovoljnu količinu i dobar raspored oborina dobro rastu i na laganijim, pjeskovitim tlima. Depresije, podvodni, hladni tereni i kisela zemljišta nisu pogodna za uzgoj uljnih tikvi.

Uljna tikva ne traži posebne zahtjeve spram prethodnog usjeva, a također u plodoredu čini zahvalnu vrstu za naknadnu uzgoj većine drugih kultura. Tikve se vrlo osjetljive na ostatke herbicida u zemljištu, naročito na triazine i triazinone u uvjetima suše i niskog sadržaja humusa zbog sporije mikrobiološke razgradnje (npr. terbutilazin, metribuzin). Vrlo su opasna i sredstva koja se koriste u kukuruzu za naknadno suzbijanje korova, a budu vjetrom zanesena na usjeve tikvi (npr. mezotrion, tembotrion, tifensulfuron i dr.).

U uvjetima suše i visokih dnevnih temperatura ne preporučuje se jače doziranje dušičnim hranivima (bilo u organskom ili mineralnom obliku). Time biljke imaju još veću potrebu za usvajanjem vode (i zalijevanje otopinom kopriva u takvim je uvjetima više škodljivo nego korisno) – kod uljne tikve prevelike količine dušika potiču jači razvoj lisne mase i mesnatog dijela plodova, nepovoljno utječu na oplodnju i usporavaju sazrijevanje sjemena.

Koje bolesti napadaju tikvu?

Među gljivičnim bolestima najčešće su na uljnim tikvama pepelnica (Erysiphe cichoracearum, Sphaerotheca fuliginea), fuzarijsko venuće biljaka (Fusarium oxysporum), te antraknoza (Glomerella lagenarium) (uz naknadnu trulež plodova). Povremeno se javljaju virusne bolesti koje prenose lisne uši. Zadnjih sezona tijekom srpnja jače se razvija pepelnica (Erysiphe) lišća na većini polja s uljnom tikvom. Prepoznaje se po pepeljasto-bijeloj prevlaci na gornjoj strani lišća, a jače napadnuto tkivo prijevremeno požuti i suši se. Dominantna je stoga jer meteorološki uvjeti tijekom toplih i sparnih ljetnih dana jako pogoduju razvoju pepelnice (uz optimalne temperature između 20° i 27°C, te prosječnu vlažnost zraka barem 50 %).

PripravakBiljna bolest lišćaPrimjenaKarenca
Quadris, Ortiva SCpepelnica, plamenjača0,75-1,0 lit/haK = 3 dana
Nativo WGpepelnica300 g/haK = 3 dana
Sercadis Plus SCpepelnica0,6 lit/haK = 3 dana
Domark 40 MEpepelnica1,25 lit/haK = 7 dana
Stroby DFpepelnica0,02-0,03 %K = 3 dana
Tablica 2. Neki fungicidi za zaštitu tikvi (tikvica, tikvenjača) od pepelnice u našoj zemlji
*u ekološkom uzgoju uljne tikve umjesto organskih pripravaka navedenih u Tablici 2. moguće je koristiti kalij-bikarbonat (Armicarb) ili sumporne fungicide (npr. Chromosul, Kumulus, Microthiol Special Disperss) ili mikrobiološke pripravke (npr. Sonata SC na osnovi Bacillus pumilus)

Istraživanja potvrđuju da samo jedna primjena registriranih fungicida, neposredno prije nego vriježe “zatvaraju” redove, povećava prinos koštica u mjeri da pokriva troškove aplikacije i donosi određeni višak vrijednosti, ali većina proizvođača ne primjenjuje ova iskustva u proizvodnji uljnih tikvi. Zajedno s fungicidima mogu se koristiti i folijarna “bio-gnojiva” (s mikro-hranivima) za bolju oplodnju i kvalitetnije sjemenke(vidi Tablicu 3.).

PripravakSastavDoza (kg/lit/ha)*Primjena (%)
Solatrel Yara Vitafosfor, kalij, Mg, Mn, Zn5,00,8
Megafolaminokiseline2,50,4
Kendalkalijev-oksid, dušik, glutation2,00,35
Bioplexaminokiseline, biljni hormoni, ME0,40,07
AMCO Potatodušik, fosfor, kalij, magnezij, cink4,00,65
SeaMacstimulirajuće alge (Ascophyllum)1,0 i 2,00,15 i 0,3
Vigor Extraaminokiselina, cijanamidni dušik2,50,4
Tablica 3. Neka folijarna “bio-gnojiva” primijenjena zadnjih sezona u mikro-pokusima radi manjih posljedica na usjeve od prirodnih nepogoda
*primjena kod većeg utroška škropiva/ha (600 lit/ha)!

Plamenjača (Pseudoperonospora cubensis) u proteklim godinama nije bila prisutna u jačoj mjeri u usjevima uljne tikve. U poljskom mikro-pokusu (245 m²) na dijelovima površine uljne tikve golice Gleisdorfer koji su bili tretirani fungicidima protiv pepelnice i bio-gnojivima (mogući izbor vidi u Tablice 2. i 3.) početkom kolovoza je bilo 56,5 % više krupnih plodova nego na dijelu netretirane površine. Početkom rujna vaganjem suhih koštica prinos je na tretiranom dijelu površine bio veći čak 69,2 % u odnosu na dio površine gdje nismo prskali fungicidima i “bio-gnojivima”!

Na netretiranom se dijelu površine u navedenom mikro-pokusu jače pojavila i trulež plodova uljne tikve (vidi Sliku 1.). Stoga pretplatniku, kako bi preventivno spriječio trulež plodova, preporučujemo da krajem svibnja i/ili početkom lipnja (u vrijeme kad su vriježe uljne tikve dužine 30-60 cm) pokuša na dijelu površine primijeniti neki od registriranih fungicida radi suzbijanja pepelnice, te pritom dodaje jedno od folijarnih “bio-gnojiva”.

Prethodni članakZajednički tržni nastup od presudne je važnosti!
Sljedeći članakMože li se u Hrvatskoj razviti proizvodnja graha? (2)
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.