Među poljoprivrednim kulturama, kukuruz po površinama u Hrvatskoj zauzima prvo mjesto. Kukuruz bi se slobodno mogao smatrati najvažnijom biljkom koju je čovjek uzgojio i oplemenio. Od dolaska u Europu, kukuruz je od gladi spasio milijune ljudi. Tradicija uzgoja kukuruza u Hrvatskoj je duga.

Do prije pedesetak godina, u Hrvatskoj gotovo da nije bilo obiteljskog domaćinstva na kojem dio zemlje nije bio pod kukuruzom. I dan danas, od dalmatinskog zaleđa do Istre pa preko cijele sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije, mala i velika polja kukuruza dio su našeg krajobraza, od proljeća do pune jeseni. Kao i kod svih ratarskih kultura, prinosi kukuruza u Hrvatskoj vrlo su različiti. Ovise o godini, neminovno, no ponajprije ovise o ulaganju u proizvodnju.

Najvažnija je zaštita kukuruza od korova

U zaštiti kukuruza najvažnije mjesto ima zaštita od korova. Iako se sve više provodi mehanički, suzbijanje korova kemijskim herbicidima i dalje je najraširenija i uobičajena praksa u uzgoju. Najveće količine sredstva za zaštitu bilja koje se u Hrvatskoj prodaju upravo su herbicidi u kukuruzu. U takvim okolnostima, štetni kukci i bolesti nisu zaokupljali posebnu pažnju kod velikog broja proizvođača. Pojava kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera) od sredine 1990-ih promijenila je pogled mnogih uzgajivača prema štetnicima kukuruza. Bolesti su tako ostale na „trećem mjestu“, kao pojave koje su na kukuruzu od manje važnosti i za koje se smatra da ne utječu na proizvodni rezultat. Dva su glavna razloga tome.

Prvo, na kukuruzu u području srednje Europe jednostavno nema bolesti koje imaju potencijala jačeg razvoja i velikih šteta. Za razliku od, primjerice, pšenice, ječma, suncokreta ili šećerne repe, na kojima septorija, ramularija, bijela trulež ili cerkospora mogu „oteti“ znatan dio prinosa, na kukuruzu takvih bolesti u nas jednostavno nema. Drugi, važniji razlog je oplemenjivanje kukuruza. Kukuruz je biljka na kojoj se najranije počela iskorištavati „snaga“ hibrida (križanaca).

Između ostalog, hibridizacija je omogućila jednostavnije ugrađivanje gena za otpornost na bolesti, kao i izostavljanje vrlo osjetljivih linija iz oplemenjivanja. Današnji hibridi kukuruza razlikuju se u osjetljivosti na pojedine bolesti, no gotovo niti jedan nije jako osjetljiv. Tolerantnost ili slaba osjetljivost na bolesti postali su tržišni standardi za suvremene hibride. Programi oplemenjivanja kukuruza prema bolestima i dalje imaju važno mjesto u stvaranju novih hibrida kod oplemenjivačkih kuća.

Mjehurasta snijet na klipu

Najčešća i najpoznatija bolest kukuruza je mjehurasta snijet (Ustilago maydis). Gotovo da nema polja kukuruza gdje se mjehurasta snijet ne može pronaći. Bolest se može javiti na stabljici ili rjeđe listu, no najuočljivija je njena pojava na klipu. Naziv bolesti izvrsno je opisuje. Na dijelovima klipa javljaju se mjehuri bjeličaste boje, isprva „svilenkasti“ i meki, a kasnije nešto tamniji i suhi. Mogu biti različite veličine i oblika.

Gljiva uzročnik bolesti „potiče“ zrno i druga tkiva kukuruza na nenormalan rast. U mjehurima se stvara masa smeđeg praha, koji iz njih izlazi kad puknu. To je zapravo masa trajnih spora gljive uzročnika bolesti. Gljiva tako pretvara sjeme kukuruza u svoje „sjeme“, što je općenito odlika bolesti koje se nazivaju snijeti. Spore se rasipavaju po tlu i „čekaju“ ponovni uzgoj svog biljnog domaćina. Tada kliju i vrše zarazu. Mjehurasta snijet napada samo kukuruz.

Mjehurasta snijet često se javlja, no zaraze su u pravilu slabe i ne uzrokuju gospodarsku štetu. Manji broj biljaka biva zaražen i gubici su uglavnom zanemarivi. Iznimka je kukuruz uzgajan u monokulturi, a katkada i kokičar na kojem zaraze mogu biti jače i štetnije.

Vještičje metle na kukuruzu

Postoji još jedna bolest kod koje tkivo kukuruza nenormalno raste. To je plamenjača, poznata i kao „vještičje metle“ na kukuruzu. Uzrokuje ju pseudogljiva Sclerospora macrospora. Zaraze plamenjačom kod nas su rijetkost i bolest se viđa uglavnom kao „zanimljivost“.

Plamenjača (vještičje metle)

Karakteristični simptomi plamenjače najčešće se javljaju na metlicama. Metlice se pretvaraju u deformirano lisno tkivo, raščupano i nenormalno razgranato. U engleskom jeziku bolest se naziva ‘crazy top‘, što bi se moglo prevesti kao „ludi vrh“. Zaraza se javlja samo kada se na parceli kroz nekoliko dana zadrži voda u osjetljivoj fazi rasta biljaka.  

Fusarium vrste – tri tipa bolesti

Za razliku od mjehuraste snijeti i plamenjače, bolesti kukuruza koje uzrokuju gljive iz roda Fusarium mogu uzrokovati veće, gospodarski značajne štete. Tri su tipa bolesti koje uzrokuju Fusarium vrste – trulež sjemena i palež klijanaca, fuzarijska trulež stabljike i fuzarijska trulež klipa.

Fuzarijska trulež na presjeku stabljike
Klip zahvaćen fuzarijskom truleži
Zrna zahvaćena fuzarijskom truleži (lijevo)

Fuzarijska trulež klipa može se smatrati najvažnijom bolesti kukuruza u Hrvatskoj. Javlja se relativno često, naročito kad su kasno ljeto i jesen kišoviti. Trulež klipa uzrokuju tri različite gljive. Prve dvije su srodne i slične vrste Fusarium verticillioides i F. proliferatum. Trulež koju uzrokuju naziva se „roza“ trulež klipa. Najčešće počinje od vrha klipa, od svile. Zaražena zrna bivaju prekrivena bjeličastim ili rozim micelijem gljive te su često smežurana i meka. Micelij gljive može prorasti veći dio klipa, što se vidi nakon što se ukloni komušina. Trulež se često javlja tamo gdje je klip oštećen od kukuruznog moljca (Ostrinia nubilalis).

Treća gljiva uzročnik truleži klipa je Fusarium graminearum. Ta vrsta poznata je i kao glavni, vrlo agresivni uzročnik paleži klasa pšenice. U čestom plodoredu kukuruz – pšenica, F. graminearum uspješno se održava i prelazi s jednog na drugog domaćina. Trulež klipa koju uzrokuje F. graminearum naziva se „crvena“ trulež klipa. Zaražena zrna su trula, smežurana i prorasla bjeličasto-crvenkastim micelijem. Trulež se također može javiti od vrha klipa, no može se razvijati i na bilo kojem dijelu klipa.

Crvena trulež klipa

Iste gljive uzrokuju trulež sjemena kukuruza i palež klijanaca te trulež stabljike. Zrna koja su zaražena s F. graminearum uglavnom propadaju, dok se kod onih koja su zaražena drugim Fusarium vrstama češće javlja nekroza klijanaca. Ukoliko je sjeme jače zaraženo i netretirano, utoliko se sklop može podosta prorijediti i štete mogu biti značajne. Šteta može biti i od truleži stabljike. Fusarium vrste prodiru u unutrašnjost stabljike, tkivo poprima smeđu boju i trune. Biljke se slabije razvijaju. U slučaju jače zaraze, stabljika se može prelomiti.

Osim što uzrokuju bolesti, Fusarium vrste na kukuruzu važne su kao moćni proizvođači mikotoksina. Mikotoksini su spojevi koje stvaraju gljive, a imaju štetan učinak na zdravlje ljudi i životinja. Moguće je reći kako važnost Fusarium vrsta kao proizvođača mikotoksina nadmašuje njihovu važnost kao uzročnika bolesti na kukuruzu. Svaki ozbiljni proizvođač kukuruza trebao bi voditi računa o fuzarijskim mikotoksinima. Oplemenjivači ulažu velike napore kako bi stvorili hibride koji su manje osjetljivi na stvaranje mikotoksina. U Europskoj uniji na snazi je propis koji regulira najveću dopuštenu količinu fuzarijskih mikotoksina na kukuruzu i proizvodima od kukuruza. Te granice postavljene su relativno nisko za osjetljive vrste domaćih životinja, poput svinja ili konja.

U slučaju da proizvod premašuje najveće dopuštene količine, prodaja uroda može doći u pitanje. Fusarium verticillioides i F. proliferatum proizvode mikotoksine iz skupine fumonizina, dok F. graminearum stvara deoksinivalenol i zearalenon. U pravilu, količine tih toksina veće su što je više truleži klipa. Kako se trulež klipa može razvijati i nakon žetve, uskladištenje klipova na „stari“ način u ambarima nije prikladno za skladištenje kukuruza. Također, nikako nije prikladno ostavljati kukuruz dugo na polju tijekom jeseni, nakon optimalnih rokova za žetvu.

Antraknoza i siva pjegavost lista

Druge bolesti kukuruza koje mogu biti štetne su antraknoza i siva pjegavost lista. Antraknozu uzrokuje gljiva Colletotrichum graminicola, koja može biti štetna kao uzročnik truleži stabljike. Gljiva može napasti i listove, no zaraza listova u pravilu nije štetna. Ako bolest zahvati podnožje stabljike, u fazi dozrijevanja na stabljici se javljaju brojne sitne crne točke (elipse) koje se spajaju u veće tamne površine ili pruge. Učinak na razvoj biljke ovisi kada je došlo do zaraze i koliko duboko je gljiva ušla u stabljiku. Kod vrlo ranih zaraza čitava biljka poprimi smeđu boju i osuši se, dok su zdrave biljke još zelene. Kod ranih zaraza stabljika se može prelomiti prije žetve. Kada su zaraze kasne biljka se može normalno razviti, no može doći i do negativnog učinka na razvoj klipa i zrna.

Antraknoza na podnožju stabljike

Siva pjegavost lista (Exserohilum turcicum) ili „helmintosporij“ jedina je potencijalno važna lisna bolest kukuruza u našim uzgojnim područjima. Na listovima se javljaju izdužene, elipsaste sive do sivo-smeđe pjege. Pjege se spajaju i suše list. Siva pjegavost prvo zahvaća donje listove. Ako se javi kasno ili slabije, tada u pravilu ne utječe na prinos.

Siva pjegavost

U zapadnoj Europi uočen je porast štetnosti od sive pjegavosti lista. Bolest se javlja ranije i neke hibride napada prilično jako, uzrokujući gubitke u prinosu. Osim sive pjegavosti, na listu kukuruza se mogu javiti i neke druge bolesti. Među njima, češće se može vidjeti hrđa (Puccinia sorghi). Kao i sve hrđe na travama, hrđa kukuruza prepoznaje se po sitnim pukotinama ispunjenima smeđim prahom koje manje ili više zahvaćaju list. Zaraza vrlo rijetko uzrokuje sušenje lista i štete su u pravilu zanemarive.

Osim gljivičnih bolesti, na kukuruzu se javljaju i bolesti uzrokovane virusima, bakterijama ili fitoplazmama. Virusne bolesti kukuruza kod nas su vrlo slabo istražene, no smatra se da ne uzrokuju štete u proizvodnji. Bakterije kukuruz napadaju rijetko. Iznimka je Erwinia stewartii, karantenska bakterija koja uzrokuje venuće kukuruza. U Hrvatskoj još nije nađena. Smatralo se da je u Europi nema, no u prošlih nekoliko godina utvrđena je u Italiji. Od bolesti koje nam prijete, potrebno je istaknuti i crvenilo kukuruza. Crvenilo kukuruza je bolest koju uzrokuje fitoplazma, a prenose je cvrčci iz roda Reptalus.

Prvi puta zabilježena je u Srbiji krajem 1960-ih, a kasnije je potvrđena u Rumunjskoj i Bugarskoj. Početkom 2000-ih, u Vojvodini su zabilježene dramatične štete od crvenila. Urodi su često bivali prepolovljeni, a javljale su se i totalne štete. Karakteristični simptomi bolesti su promjena boje listova u crvenu do crveno-ljubičastu. Promjena boje prvo se javlja na gornjim listovima, od kraja srpnja i tijekom kolovoza.

Klipovi s biljaka zraženih crvenilom kukuruza

Crvenilo se širi na ostale listove i komušinu. Zaražene biljke mogu uvenuti. Klipovi su manji i „gumasti“, a zrna na njima su sitnija, blijeda, štura, smežurana i nerazvijena. Iako su se slični simptomi tijekom prošlog desetljeća viđali u Hrvatskoj, bolest još nije znanstveno potvrđena.

Zbog blizine područja u kojem se javlja (Vojvodina), realno je za očekivati da je crvenilo kukuruza prisutno i u Hrvatskoj, no još se nije javilo u epidemijskim razmjerima.

Kako je već napomenuto, zaštita kukuruza danas se temelji na otpornosti hibrida. Hibridi koji se tijekom oplemenjivanja pokažu kao osjetljivi na pojedinu bolest izbjegavaju se registrirati i stavljati na tržište. Osim otpornosti hibrida, važne mjere u zaštiti kukuruza od bolesti su tretiranje sjemena fungicidima, plodored i optimalni sklop. Sjeme kukuruza koje danas dolazi na tržište uglavnom je tretirano, što osigurava dobar porast i željeni sklop.

Plodored je važna mjera u zaštiti kukuruza od korova, štetnika i bolesti. Većina uzročnika bolesti kukuruza uspješno se održava na biljnim ostacima. Štete od onih bolesti kukuruza koje se u pravilu javljaju slabije zabilježene su upravo na parcelama gdje se kukuruz uzgajao dvije – tri godine zaredom, ili čak u dužoj monokulturi. U takvim uvjetima, bolesti poput mjehuraste snijeti, sive pjegavosti, truleži stabljike ili truleži klipa javljaju se svake godine sve jače. Osim plodoreda, u zaštiti od bolesti važan je i optimalni sklop. Previše gusti sklop ne samo da utječe na prinos i proizvodnju, već stvara i povoljnije uvjete za razvoj bolesti.

Izravne mjere zaštite kukuruza fungicidima, u pravilu nisu praksa u domaćoj proizvodnji. Ipak, kroz posljednjih nekoliko godina na domaćem tržištu odobreno je nekoliko fungicida za suzbijanje bolesti kukuruza tijekom vegetacije. To su Revyvit® (mefentriflukonazol), Patras® (azoksistrobin + tebukonazol), Propulse® (fluopiram + protiokonazol), Retengo® (piraklostrobin) i Prosaro® (protiokonazol + tebukonazol). Svi imaju širok spektar i većinom „pokrivaju“ najvažnije bolesti kukuruza. Primjenjuju se u sličnom razdoblju, od faze rasta stabljike do svilanja (kraja cvatnje), pri čemu je poželjniji što kasniji tretman. Rezultati su varijabilni, no u većem broju slučajeva dokazan je pozitivan učinak na prinos i opravdanost tretmana. Kao i u slučaju prihvaćanja svih novih praksi i pristupa u poljoprivrednoj proizvodnji, u isplativost folijarne primjene fungicida na kukuruzu je najbolje uvjeriti se iz vlastitog iskustva.