Na dijelu površina zasijanih ozimim strnim žitaricama i uljanom repicom teško će biti na vrijeme obaviti prvu prihranu dušikom. Tlo je suviše vlažno za prohod poljoprivrednom mehanizacijom bez štetnih posljedica. Zato obvezno jedan dio dušika treba primijeniti ujesen, pri osnovnoj i predsjetvenoj obradi.

Mjesec veljača i ove je godine potvrdila da je „prevrtljača“. Nakon toplog razdoblja tijekom gotovo cijelog navedenog razdoblja, negativne temperature u veljači ponovno su „vratile vegetaciju u zimsko mirovanje“. Temperaturna kolebanja ostavila su traga i na mladim biljkama. Na većini ozimih usjeva izostao je pozitivan učinak „snježnog pokrivača“. Snijega je bilo malo i kratko se zadržavao na oranicama. Oštećenja biljnog tkiva uslijed smrzavanja, a mjestimice i uslijed suvišne vlage, mogu se lako uočiti pregledom stanja usjeva. Golomrazice i temperaturna kolebanja bolje podnose usjevi dobre kondicije, posijani kvalitetno (dubina sjetve i preporučeni sklop) u dobro pripremljeno tlo pognojeno optimalnim količinama gnojiva. Stoga ni preporuke za prvu prihranu ne mogu biti jednoobrazne.

Važni čimbenici prilikom prehrane ratarskih kultura

Proljetno „kretanje vegetacije“ ozimih usjeva ovisi o temperaturama tla i zraka, svjetlosti i oborinama. Prvu prihranu ne treba obaviti prerano (ako su ozima žita još u mirovanju, odnosno, ne po smrznutom tlu i hladnom vremenu), nego u vrijeme proljetnog kretanja vegetacije. Često postavljeno pitanje jest koje mineralno gnojivo odabrati za prihranu? Za prvu prihranu treba izabrati dušična ili dušično-sumporna gnojiva u lako pristupačnom obliku kao što je amonijski i nitratni oblik dušika.

Još uvijek neki poljoprivredni proizvođači u proljeće za prihranu primjenjuju kompleksna mineralna gnojiva (npr. formulaciju NPK 15-15-15). Ovaj način primjene nema opravdanja jer se fosfor i kalij sporo premještaju u zonu korijena pa se takvom „prihranom“ ne postiže očekivani efekt. Osim toga, u slučaju da kasnije tijekom vegetacije nastupe sušni uvjeti, ovakva „prihrana“ može imati i štetne posljedice (tako „prihranjene“ biljke osjetljivije su na sušu).

U prvoj prihrani kad je tlo još uvijek hladno, a biljke su mlade i nedovoljno razvijene (nemaju dovoljno razvijenu lisnu masu, tj. asimilacijsku površinu) za prihranu treba izabrati KAN, a ne UREU i UAN. Pojasnit ćemo razloge. Mikrobiološka aktivnost je slaba pri niskim temperaturama (mikrobiološka aktivnost prestaje ispod 5°C). U UREI je sav dušik u amidnom obliku, dok KAN sadrži 50 % dušika u amonijskom, a 50 % u nitratnom obliku. Dakle, da bi biljci bio pristupačan dušik dodan iz UREE potrebna je transformacija iz amidnog oblika u amonijski i nitratni. Dodatni razlog jest što je metabolizam mladih biljaka u vrijeme prve prihrane na niskoj razini. Zato takve, mlade biljke ne mogu amidni i/ili amonijski oblik dušika ugraditi u organsku tvar.

Još je jedan razlog zašto za prvu prihranu ne treba koristiti UREU. U vrijeme prve prihrane, usjevi još uvijek nisu razvijeni do te mjere da prekriju tlo pa se amonijski dušik iz UREE gubi isparavanjem (volatizacija). Za drugu (i za treću prihranu kod pšenice) odabir mineralnog gnojiva ovisi o nekoliko čimbenika, a u praksi uglavnom o količini oborina i njihovom rasporedu. Usjevi su u vrijeme druge prihrane prekrili tlo pa su gubici volatizacijom  minimalni. Primjena tekućeg UAN-a (koji sadrži 50 % amidnog, 25 % amonijskog i 25 % nitratnog oblika dušika) u drugoj (i trećoj kod pšenice) u prihrani sve je više zastupljena u praksi radi mogućnosti miješanja sa sredstvima za zaštitu bilja i regulatorima rasta (mogućnost miješanja treba provjeriti na etiketi ili kod proizvođača) i usvajanja dušika od strane biljaka neovisno o stanju vlage u tlu.

Uljana repica

Prvu prihranu treba obaviti na samom početku proljetnog porasta da se potakne rast i razvoj uljane repice nakon zime. Ako se zakasni s prihranom, biljke uljane repice nemaju dovoljno hraniva u fazi intenzivnog rasta. Posljedica zakašnjelih prihrana je smanjenje uroda (manji je broj zametnutih pupova što ima za posljedicu manji broj komuški pa prema tome i manje zrna što znači manji urod).

Stanje uljane repice

Uljana repica dobro reagira na prihranu sumporom i borom. Za prvu prihranu primjenjuju se dušična ili dušično-sumporna gnojiva u lako pristupačnom obliku, odnosno KAN ili ASN u količini od 200-250 kg/ha. Pravodobna prihrana naročito je važna za hibride uljane repice koji se odlikuju brzim ranim proljetnim porastom.

Drugu prihranu ozime uljane repice treba obaviti u razdoblju pojave prvih cvjetnih pupova iz rozete listova repice u količini 150-200 kg/ha KAN-a, ili 150-200 kg/ha ASN-a ili PETROKEMIJas, ili s 50-80 l/ha UAN-a razrijeđenog vodom u omjeru 1:3 – 1:4. U prosječnim godinama druga prihrana slijedi 2-3 tjedna nakon prve.

Ozime strne žitarice

Normalno razvijeni usjevi ozimih žitarica na kraju zime nalaze se u fenofazi busanja s nekoliko razvijenih izboja u busu. Kad temperature zraka počnu rasti iznad 5°C, usjevi ozimih strnih žitarica počinju rasti i razvijati se.

Ozima pšenica – prva prihrana ozime pšenice trebala bi se obaviti u fazi razvijena tri do četiri lista jer je pojavom četvrtog lista već zametnut klas i određen konačan broj klasića. Količina čistog dušika u prvoj prihrani ne smije prelaziti 55 kg/ha zbog opasnosti od polijeganja. Prva prihrana utječe na boju usjeva i intenzivniju fotosintezu, na formiranje vlati, odnosno broj vlati/m² i brži rast biljaka u vlatanju, a provodi se na samom početku kretanja proljetne vegetacije u količini 40 – 55 kg N/ha, ovisno o kondiciji usjeva, roku sjetve, odabranoj sorti i agrookolišnim uvjetima.

Druga prihrana obavlja se u trenutku zametanja klasića koja se odvija u početku vlatanja (početkom mjeseca travnja ovisno o sorti, datumu sjetve i vremenskim uvjetima). Optimalno vrijeme za drugu prihranu određuje se na temelju stanja razvijenosti usjeva pšenice, odnosno onda kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (oko 2 cm). Količina primijenjenog dušika po potrebi može biti veća od 55 kg/ha jer više ne postoji opasnost polijeganja, a uglavnom se kreće se u rasponu između 30 i 50 kg N/ha.

Ozimi ječam – pojedini usjevi ječma već sada imaju izgled „gladnog usjeva“ i lako se mogu uočiti među zelenim usjevima pšenice. Žućenje ozimog ječma uglavnom je posljedica djelovanja nekoliko čimbenika:

•          veća količina oborina tijekom jesenskog i zimskog razdoblja (ispiranje hraniva iz zone korijena i previše vlage u tlu)

•          nedostatak dušika

•          kiselo tlo

Nakon prve prihrane, u kratkom će se razdoblju takvi usjevi oporaviti. Kod prihrane ozimog ječma treba voditi računa o tome da je ječam daleko osjetljiviji na polijeganje u odnosu na pšenicu. Stoga se ječam u prvoj prihrani ne preporuča prihraniti s više od 40-50 kg/ha čistog dušika (npr. 150-180 kg/ha KAN-a), a u drugoj prihrani, početkom vlatanja, 20 – 30 kg dušika/ha (75-110 kg/ha KAN-a). Postoje razlike među sortama ječma u odnosu prema potrebama za dušikom, ovisno o namjeni proizvodnje (pivarski ili stočni). Kod ječma je važno ne zakasniti s prvom prihranom jer ječam ima kratko razdoblje proljetnog nabusavanja (povećanje broja vlati). Pravodobna prihrana posebice je važna kod pivarskog ječma i hibridnog.

Ozima pšenoraž (ozimi tritikale) – od ukupno potrebne količine dušičnog gnojiva, 1/3 je trebalo primijeniti u osnovnoj i predsjetvenoj gnojidbi. Preostalu količinu,  2/3 dušika treba primijeniti kroz prihranu. Količina i raspored potrebnog dušika u prihrani ovisi o plodnosti tla, očekivanom prinosu, izabranoj sorti i namjeni proizvodnje (za zrno ili za biomasu).

Moderne sorte visokog potencijala rodnosti i čvrste stabljike, preporuča se prihraniti odmah na početku „kretanja vegetacije“ sa 150 kg/ha KAN-a. Potreba za provedbom druge prihrane ovisi o velikom broju čimbenika. U uvjetima intenzivne proizvodne, na srednje plodnom tlu može se preporučiti količina 100 kg/ha KAN-a. Ako pšenoraž iz zimskog razdoblja „izlazi“ u fazi busanja, provest će se većinom samo jedna prihrana u količini 100 kg/ha.

U tekstu su opisane potrebe za dušičnim gnojivom za četiri najzastupljenije ozime poljoprivredne vrste na oranicama u Republici Hrvatskoj. Osim navedenog, količinu i vrijeme primjene dušičnih gnojiva prilikom svake prihrane usjeva nužno je prilagoditi značajkama zasijanih sorti, vremenskim prilikama, stanju tla i kondiciji svakog pojedinog usjeva, ali i očekivanom urodu. Pravodobnom prihranom u optimalnoj količini utječe se, ne samo na visinu i kvalitetu postignutog uroda, nego i na ukupne troškove proizvodnje, ali i na očuvanje okoliša. Prije prihrane treba uvijek provjeriti prognoze i predviđenu količinu oborina, jer se dušik u nitratnom obliku lako ispire iz zone korijena biljaka. U slučaju ispiranja, ne samo da biljka neće usvojiti njoj namijenjeno dušično gnojivo, nego će ono i nepovoljno utjecati na okoliš.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakGorak okus nakon zatvaranja šećerana
Sljedeći članakBob i grašak – najranije kulture u proljeće
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.