U našim je agrookolišnim uvjetima sjetva u postrnim rokovima dosta riskantna ako nema mogućnosti natapanja usjeva.
Iako su tijekom svibnja i prve polovice lipnja oborine natopile tlo, uspjeh proizvodnje u postrnom roku ovisi o količini i rasporedu oborina i temperaturama tijekom ljetnih mjeseci. U našim su uvjetima proizvodnje srpanj i kolovoz vrući i suhi mjeseci.
Dobar vodozračni režim parcela za sjetvu
Ako ne postoji mogućnost natapanja, postrnu sjetvu treba planirati na onim parcelama koje imaju dobar vodno-zračni režim. Također i na parcelama koje se nalaze u nizinama rijeka i potoka.
Niže je prikazano odstupanje količine oborine tijekom svibnja u odnosu na višegodišnji prosjek za područje Republike Hrvatske.
Odstupanja količine oborine, u odnosu na normalu 1991. – 2020.
Različiti ciljevi sjetve u postrnom roku
Odluka o postrnoj sjetvi ovisi o svakom proizvođaču i namjeni usjeva koji se sije u ovom roku. Sjetvom u postrnom roku može se nadoknaditi dio uroda koji nedostaje poljoprivrednom gospodarstvu u slučaju da ne raspolaže dovoljnim količinama poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju hrane za domaće životinje, ili se još jednom žetvom u godini na istoj parceli može postići veća ekonomska dobit po jedinici površine. Tada je cilj proizvodnje postizanje dodatnog prihoda, odnosno ekonomski učinak (dvije žetve tijekom proizvodne godine) i to su tzv. „cash“ usjevi.
Cilj je imati dvije žetve na istoj površini, bilo da se radi o uzgoju usjeva za zrno, za silažu, za zelenu krmu ili pčelinju pašu. Cilj postrne sjetve može biti i ekološki (ne samo ekonomski), a to se postiže uzgojem tzv. „cover“ usjeva (pokrovni usjevi) kojima se postiže konzervacijski učinak na tlo (povećanje biogenosti tla, čuvanje vlage tla, popravak strukture tla, sprječavanje erozije…) i „catch“ usjeva (usjeva „hvatača“), odnosno sjetva onih biljnih vrsta koje su sposobne usvajati hraniva iz tla, a naročito nitrate i na taj način spriječiti njihovo ispiranje i dodatno onečišćenje okoliša.
Uspjeh ovisi o vlagi u tlu
Bez obzira na cilj postrne sjetve, uspjeh ovisi o raspoloživosti vlage u tlu za klijanje i nicanje sjemena, ali i tijekom narednog razdoblja, u vrijeme porasta i razvoja posijanih usjeva. Prilikom sjetve postrnog usjeva svaki dan vegetacije ima izuzetno veliku ulogu. Tako je u postrnom roku sjetve od iznimne važnosti obaviti sjetvu odmah nakon žetve predusjeva.
Svaki dan kašnjenja znači smanjenje vlage u tlu i skraćivanje vegetacije posijanih usjeva. Time se izravno utječe na rezultat postrne sjetve. U našim se uvjetima postrna sjetva obavlja uglavnom nakon žetve ozimih ratarskih vrsta (ozimog ječma, uljane repice i ozime pšenice) te nakon košnje ozimih krmnih smjesa (npr. smjesa ozimog graška ili grahorice s nekom žitaricom) ili u naknadnom roku sjetve (npr. nakon prvog ili drugog otkosa ljulja, sije se kukuruz).
Već prilikom žetve predusjeva treba voditi računa o tome da se stvore što povoljniji uvjeti za sjetvu postrnih usjeva. Heder kombajna treba postaviti što je moguće niže da ne ostaje visoka slama. Sječku kombajna treba namjestiti na način da se slama što više usitni i ravnomjerno raspodijeli po površini parcele. Ekonomičnije je usitnjavanje žetvenih ostataka i ravnomjerno raspoređivanje po površini tla obaviti u istom prohodu sa žetvom. Ako se slama koristi za nastor ili za neke druge namjene, potrebno ju je, što je prije moguće, odvesti s parcele na kojoj se planira postrna sjetva kako bi se spriječio daljnji gubitak vlage iz tla.
Obrada tla i postupanje sa žetvenim ostacima pretkulture
Agrotehnika koja se primjenjuje pri uzgoju u postrnoj sjetvi, reducirana je u odnosu na agrotehniku u glavnom roku sjetve. Obradu i pripremu tla za postrnu sjetvu idealno bi bilo pripremiti u jednom prohodu. Obrada se razlikuje ovisno o tome kojom poljoprivrednom mehanizacijom i opremom raspolaže poljoprivredno gospodarstvo i o odabranom načinu obrade tla: na tradicionalni (klasični, konvencionalni) način ili se primjenjuje reducirana obrada tla (smanjuje se broj prohoda i dubina radnog zahvata, ostavlja se veća ili manja masa žetvenih ostataka na površini tla) ili se potpuno izostavljanja obrada tla (no-tillage).
Pri tradicionalnoj obradi tla odmah nakon žetve predusjeva obavlja se oranje, na dubinu od 20-25 cm. Mora se voditi računa da se usitnjeni žetveni ostaci kvalitetno inkorporiraju u tlo. Može se provesti podrivanje tla (prorahljivanje i razbijanje zbijenih slojeva tla), ali tada se izostavlja oranje kao osnovni zahvat obrade. Prilikom žetve predkulture na parcelama na kojima će se posijati postrni usjev preporučljivo je korištenje kombajna koji mogu žetvene ostatke dobro usitniti (kombajn sa sječkom-tarupom). Dubina obrade tla za postrni usjev ne mora biti velika. Prilikom obrade potrebno je u tlo unijeti i planirana gnojiva.
Izbjegnite pojavu dušične depresije
Da bi se izbjegla pojava dušične depresije (mikroorganizmi tla koriste dostupni dušik za razgradju žetvenih ostataka, pri čemu posijana poljoprivredna vrsta trpi od nedostatka dušika), obavezno je potrebno primijeniti određenu količinu dušičnih gnojiva (mineralnih ili organskih). Količina potrebnog dušičnog gnojiva ovisi o cilju proizvodnje u postrnoj sjetvi i posijanom usjevu ili smjesi usjeva. Nakon osnovne obrade tla (oranje ili podrivanje) dopunska obrada tla uglavnom se obavlja tanjuračama, ali se često koriste i sjetvospremači. Broj prohoda u dopunskoj obradi ovisi o stanju tla nakon osnovne obrade. Cilj je obradom postići sitno mrvičastu strukturu tla da bi se sjetva mogla obaviti što preciznije. Sjetveni sloj ne smije se pripremiti presitno radi moguće pojave ljetnih pljuskova i stvaranja pokorice. Za dobro nicanje važno je i da zemljište bude dobro slegnuto. Stoga valjanje povoljno utječe na brže i ujednačenije nicanje.
Ako postoje uvjeti, tlo se za sjetvu može pripremiti reduciranim načinom obrade. Oranje se izostavlja, a ponekad se izostavlja bilo kakva obrada tla (primjenjuje se izravna sjetva). Kod uzgoja pokrovnih usjeva i usjeva „hvatača“ namijenjenih zelenoj gnojidbi uglavnom se u potpunosti izostavlja i gnojidba.
Sjetva u potrnim rokovima mora biti nešto dublja. Dubina sjetve najviše ovisi o vlazi i teksturi tla i odabranoj vrsti ili smjesi. Sjetvenu normu potrebno je uvećati za 10 do 30 % u odnosu na glavni rok sjetve jer su mogući osjetno veći gubitci u razdoblju od sjetve do nicanja.
Odabir vrsta i sortimenta ovisi o namjeni proizvodnje
Prilikom planiranja postrne sjetve obavezno je voditi računa o eventualnom ograničenju sjetve radi herbicida primijenjenih u predusjevu i o pravilnom plodoredu. Pri rotaciji poljoprivrednih vrsta treba izmjenjivati vrste koje pripadaju različitim botaničkim porodicama. Neki primjeri dobre izmjene kultura: postrna sjetva soje (porodica mahunarki) nakon žetve ječma (porodica trava) ili postrna sjetva kukuruza (porodica trava) nakon žetve uljane repice (porodica kupusnjača). Pravilnim plodoredom može se smanjiti brojnost korovnih vrsta na parcelama. Može se umanjiti prisutnost štetnih organizama (uzročnika biljnih bolesti i štetnika) te utjecati na povećanje biološke raznolikosti.
Odabir vrsta za postrnu sjetvu obzirom na tlo
Na srednje teškim tlima mogu se uzgajati sve kulture, uz uvjet da je ono dobrih fizikalno-kemijsko-bioloških svojstava i povoljnog sadržaja humusa. Na težim tlima najbolji će se rezultati ostvariti sjetvom boba, stočnog graška i bijele djeteline. Na laganim tlima najbolje uspijevaju žuta lupina, heljda i seradela. Na tlima bogatim kalcijem najbolje je sijati krstašice i leguminoze. Sjetvu na kiselim tlima, od svih leguminoza, podnosi jedino lupina. Ako je cilj postrne sjetve popravak tla, preporuča se posijati smjese različitih biljnih vrsta.
Svaki poljoprivredni proizvođač može sam sastaviti smjesu koja najbolje odgovara potrebama poljoprivrednog gospodarstva, plodoredu na parceli, ali i karakteristikama tla i agrookolišnim uvjetima proizvodnje.
Gotove smjese
Unazad nekoliko godina na tržištu se mogu nabaviti i gotove smjese namijenjene zelenoj gnojidbi, odnosno sjetvi postrnih i/ili pokrovnih usjeva. Izbor gotove smjese prema sastavu ovisi o strukturi sjetve na svakom gospodarstvu, odnosno o potrebama gospodarstva. U gotovim smjesama nalaze se vrste koje se razlikuju s obzirom na potrebnu količinu vlage u tlu, zatim prema brzini klijanja i nicanja, početnom rastu i razvoju, dubini zakorijenjavanja i prožimanju tla korijenovim sustavom, količini nadzemne i podzemne mase, i tome slično. Vrste zastupljene u smjesama razlikuju se i po krupnoći i obliku sjemena pa prilikom sjetve treba paziti na dubinu i kvalitetu sjetve. Neke vrste koje se siju u postrnom roku sjetve imaju ulogu gušenja korova (npr. heljda, krmna repica, uljana rotkva, krmna ogrštica). Druge pak obogaćuju tlo dušikom (biljke iz botaničke porodice mahunarki).
Radi ekonomske računice i riskantnog uspjeha postrne sjetve često se za sjetvu koristi merkantilno sjeme. Sjetva sjemena nepoznate kakvoće riskantna je ne samo za usjev zasijan takvim sjemenom nego i za naredne usjeve. Često zaraženi biljni ostaci predusjeva (što je u ovom slučaju vrsta sijana u postrnom roku sjetve) mogu biti izvor zaraze uzročnicima biljnih bolesti u idućem, glavnom usjevu.
Sideracija
U postrnom roku sjetve mogu se sijati usjevi namijenjeni popravku tla. Za sjetvu možemo odabrati pogodne vrste koje se siju same ili smjese različitih vrsta. Na tržištu danas postoje gotove smjese namijenjene sideraciji. Odabir pogodnog sastava smjese ovisi o plodoredu, datumu i načinu sjetve, stanju tla i cilju zasijavanja usjeva. Zelena gnojidba ili sideracija predstavlja planirano unošenje u tlo nadzemne mase pojedinih kultura uzgojenih isključivo za tu namjenu.
Siderati obogaćuju tlo organskom tvari, poboljšavaju biološku aktivnost tla, povećavaju kapacitet tla za vodu, utječu na pedohigijenu i biološku drenažu, bolje korištenje teže pristupačnih hraniva, manje ispiranje hranjiva i nitrata te smanjuju gubitke vode iz tla kao i negativan utjecaj suše. Siderati su izuzetno dobri kao interpolirani usjevi jer sprečavaju širenje nematoda, ali i drugih bolesti i štetnika u monokulturi.
Indirektno utječu na smanjenje korovske populacije i smanjuju potrebu za dodavanjem gnojiva. Zasjenjuju tlo u ljetnom periodu i zadržavaju vlagu u tlu te štite tlo od erozije. Zbog bolje ekološke adaptacije i veće nadzemne i podzemne mase uz više biološki vezanog dušika mogu se kombinirati smjese leguminoznih i neleguminoznih siderata. Većina biljaka za zelenu gnojidbu zaorava se nakon cvatnje, usitnjavanjem nadzemne mase i unošenjem u tlo dva do tri tjedna prije sjetve glavnog usjeva.
Koje su biljke pogodne za sideraciju?
Ako je u Zahtjevu za potpore u 2024. godini zatražena dodatna potpora za minimalni udio leguminoza, u odabranoj smjesi moraju prevladavati mahunarke (leguminoze). Prihvatljive vrste mahunarki su: soja, soja za stočnu hranu, grahorica jara, grahorica ozima, lupine, stočni grašak, djeteline, smiljkita, bob, esparzeta (grahorka), lucerna, grahor satrica, grah, slanutak, grašak, bob, stočni bob, leća, vigna grah te smjesa leguminoza i biljnih vrsta iz drugih porodica i smjesa leguminoza i žitarica.
Prilikom sjetve treba voditi računa o stanju tla jer su mahunarke sporijeg početnog razvoja u odnosu na neke vrste koje se nalaze u smjesama. Npr. ako se u smjesi nalaze vrste heljda, mungo = niger (Guizotia abyssinica), ili različite kupusnjače koje se odlikuju brzim klijanjem i nicanjem te brzim početnim rastom i razvojem, leguminozne vrste mogu biti potisnute. Budući da je mungo relativno nepoznata biljna vrsta, napominjem da u našim uvjetima uspješno naraste do pune visine (1 metar ili više) i kao postrno sijani usjev.
Osim heljde i munga za sideraciju su pogodne vrste iz botaničke porodice kupusnjača. To su krmna repica (Brassica campestris) koja je križanac između ozime ogrštice i kineskog kupusa. Perko dobro podnosi zimu, a Petranovu uništava mraz (smrzava na -8 oC). Krmna ogrštica (Brassica napus) ima dobro razvijen korijenov sustav pa osigurava dobru prozračnost i prorahljenost tla. Odličan je predusjev jer ostavlja oranicu čistom od korova i veliku količinu organske tvari.
Bijela gorušica (Sinapis alba) također ima snažan korijenov sustav s brojnim korijenovim dlačicama koje doprinose tolerantnosti na sušu. Kod preuranjene sjetve brzo ulazi u fazu cvatnje. Smanjuje zaraženost tla nematodama pa se preporuča proizvođačima šećerne repe i krumpira. Uljana rotkva (Raphanus sativus var. oleifera) je nastala križanjem uljane repice i rotkve. Dobro podnosi sušu i često se koristi u postrnoj sjetvi. Sprječava razvoj nematoda.
Izbjegavati kupusnjače u plodoredima s uljanome repicom
Smjese u kojima se nalaze vrste iz porodice kupusnjača treba izbjegavati u plodoredima s uljanom repicom radi zajedničkih uzročnika biljnih bolesti i štetnika. Ove su smjese odličan izbor za plodorede u kojima se uzgajaju okopavine (šećerna repa, krumpir) te žitarice. Usjeve namijenjene zelenoj gnojidbi treba pravodobno unijeti u tlo, a to je u vrijeme kad usjev razvije dovoljnu nadzemnu biljnu masu, ali ne kasnije od faze pune cvatnje. Starije biljke koje su već započele formiranje plodova i sjemena, ogrube, pa se u tlu sporije razgrađuju. Osim toga, ako se osjemene, mogu predstavljati korov u narednoj kulturi.
Preporuča se da se zelena masa usjeva usitni, provene i nakon toga unese u tlo. Unošenje zelene mase treba provesti 2-3 tjedna prije sjetve glavnog usjeva. Sjetva usjeva namijenjenih sideraciji ima povoljan utjecaj na teškim, ali i na pjeskovitim tlima, a posebno se preporuča onim poljoprivrednim proizvođačima koji svoje površine gnoje samo mineralnim gnojivima već dulji niz godina.
Foto: mr. sc. Tatjana Martinović
Pročitajte još:
Optimalno rješenje za uzgoj postrnih usjeva
Poljoprivredne vrste pogodne za sjetvu u postrnom roku
Što se može sijati i saditi u ovim rokovima u povrtnjaku?
 te nakon košnje ozimih krmnih smjesa.){kind=link}